Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4896/19 (M.B.)
Odluka donesena 16. 03. 2021.
- Vanredni pravni lijekovi
- Upravni spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 13
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4896/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-4896/19, rješavajući apelaciju M. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. B. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 001662 19 Uvp od 3. oktobra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 20. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 001662 19 Uvp od 3. oktobra 2019. godine
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, Sarajevo broj UP-I-03-41-ZKZ-4053/13 od 13. marta 2018. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za branitelje iz domovinskog rata Općine Široki Brijeg broj: 10-41-1766/06 od 30. marta 2007. godine i upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu sa 13. martom 2018. godine.
3. Odlučujući o tužbi koju je apelant podnio protiv rješenja od 13. marta 2018. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 001662 18 U 2 od 7. marta 2019. godine tužbu odbio kao neosnovanu.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke – presude Vrhovnog suda od 7. marta 2019. godine, Vrhovni sud je donio rješenje broj 70 0 U 001662 19 Uvp od 3. oktobra 2019. godine, kojim je predmetni zahtjev odbacio kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima propisano da protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom postupku stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu. Takođe je naveo da je odredbama člana 44. stav 1. istog zakona propisano da će nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev iz člana 41. ovog zakona ili zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice, nadležni sud rješenjem odbaciti. Vrhovni sud je ukazao da prema navedenim odredbama, stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje samo protiv pravomoćne odluke kantonalnih sudova donesenih u upravnom sporu. Vrhovni sud je naveo da imajući u vidu da je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda, to se nisu stekli uslovi za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke propisani u članu 41. Zakona o upravnim sporovima. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da apelant, na traženje suda, nije dostavio dokaz o položenom pravosudnom ispitu (član 301.b st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku), pa je u skladu sa članom 247. stav 2. navedenog zakona, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, shodnom primjenom člana 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odbacio kao nedozvoljen i izjavljen od neovlaštenog lica.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant smatra da mu je uskraćeno pravo da kao stranka poduzima pravne radnje pred sudom.
Relevantni propisi
6. Zakon o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
2. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Član 41. stav 1 (1)Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
Član 44.
Nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev iz člana 41. ovog Zakona ili zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice, nadležni sud odbacit će rješenjem.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U konkretnom slučaju, apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Naime, apelant osporava odluku u kojoj je Vrhovni sud odlučivao o procesnom pitanju tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Ustavni sud nalazi da je predmetni zahtjev Vrhovni sud odbacio, prije svega, iz razloga što je odredbama člana 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da se zahtjev za vanredno preispitivanje može podnijeti protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu, dok je u konkretnom slučaju zahtjev za vanredno preispitivanje podnesen protiv odluke Vrhovnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto pravno pitanje (odbačen zahtjev za vanredno preispitivanje podnesen protiv odluke Vrhovnog suda) u predmetu broj AP-3477/19 od 11. marta 2020. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3477/19 od 11. marta 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojoj je zaključio da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević