Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-500/21 (K. J. i drugi)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-500/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-500/21, rješavajući apelacije Krste Joksimovića i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Krsto Joksimović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 052330 18 Rsž 2 od 26. srpnja 2019. godine;
Katka Karalić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 027378 18 Gž od 27. studenog 2018. godine;
Gordana Ivanović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 134328 19 Gž od 14. siječnja 2020. godine;
Milutin Crnčević i Željko Crnčević protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 037339 16 Gž od 18. lipnja 2020. godine;
JU “Komunalno stambeni fond” Cazin protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 O P 045398 18 Gž od 22. srpnja 2019. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-500/21
1. Krsto Joksimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Tarik Kapetanović odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 15. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 052330 20 Rev od 2. srpnja 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 052330 18 Rsž 2 od 26. srpnja 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 052330 17 P 2 od 26. prosinca 2017. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i naloženo je tuženom (Kantonu Sarajevo, Ministarstvu kulture i sporta Kantona Sarajevo) da apelanta vrati na posao i rasporedi na poslove i radne zadatke koje je apelant obavljao do dana prestanka radnog odnosa, te da mu isplati plaće za određeno razdoblje, sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Presudom Kantonalnog suda od 26. srpnja 2019. godine, uvažen je priziv tuženog i prvostupanjska presuda je preinačena tako da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen, te je obvezan apelant tuženom naknaditi troškove parničnog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda od 2. srpnja 2020. godine odbačena je apelantova revizija. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da u skladu s odredom članka 237. stavak (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Odredbom članka 321. stavak (2) ZPP propisano je da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Pošto je apelant u tužbi istakavši više kumulativnih zahtjeva označio vrijednost predmeta spora 200,00 KM, to znači da je za sve postavljene zahtjeve naveo tu vrijednost spora, stoga imovinski cenzus kao kriterij uvjeta dopuštenosti revizije iz članka 237. stavak (2) ZPP nije ostvaren, pa revizija u smislu te odredbe nije dopuštena. Vrhovni je sud istakao da nije niti izuzetno dopustio reviziju primjenom čl. 237. st. 3. i 4. ZPP jer je ocijenio da ne postoje uvjeti za izuzetnu reviziju u ovome slučaju, iz razloga što apelant nije postupio sukladno odredbi čl. 237. st. 5. ZPP, odnosno u reviziji nije označio pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, odnosno razlog zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.
5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijama drugostupanjske presude, budući da je odluka Vrhovnog suda je donesena 2. srpnja 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku primio prije toga nadnevka. Apelant je 15. veljače 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.
2. AP-550/21
6. Katka Karalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Amir Kajtezović odvjetnik iz Velike Kladuše, podnijela je 17. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 23 0 P 027378 19 Rev od 27. listopada 2020. godine, kojim je odbačena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 027378 18 Gž od 27. studenog 2018. godine.
7. Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 027378 15 P od 21. studenog 2016. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 27. studenog 2018. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je traženo da se poništi usmeni testament ostaviteljice S.S. dan pred svjedocima, kao i da se obaveže tuženi (S.Š.) da apelantici nadoknadi troškove postupka.
8. Rješenjem Vrhovnog suda od 27. listopada 2020. godine, odbačena je apelantičina revizija. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud istakao je da označena vrijednost spora od 3.000,00 KM ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, odnosno, imovinski cenzus kao kriterij dozvoljenosti revizije nije ostvaren, sukladno čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Međutim, apelantica je predložila dopuštenje revizije po članku 237. (3) i (4) ZPP-a, koje odredbe daju ovom sudu izuzetnu mogućnosti da dopusti reviziju i u takvim predmetima, kada ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (3), kao i kada odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. S tim u svezi, naveo je da nije našao da postoji osnovanost prijedloga za dopuštanje izvanredne revizije, jer odredba članka 182. stavak 3. ZPP-a propisuje mogućnost donošenja presude kojom se odbija tužbeni zahtjev ako je očigledno neosnovan, i to u slučajevima kad je predloženo donošenje presude zbog propuštanja. Budući da je apelantičinom tužbom predloženo i donošenje presude zbog propuštanja, takvo pitanje postavljeno pravno pitanje nije od značaju za primjenu u drugim predmetima, niti je u reviziji navedeno da postoji različita prakse sudova u vezi rješavanja tog procesno-pravnog pitanja. Sukladno tome, Vrhovni je sud naveo da je primjenom članka 247. stavak (5) ZPP-a reviziju apelantice odbacio kao nedopuštenu.
9. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske presude izjavila reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelantica zaprimila 17. prosinca 2018. godine. Apelantica je 17. veljače 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
3. AP-555/21
10. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 18. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Mal 134328 20 Rev od 6. listopada 2020. godine, kojim je odbačena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 134328 19 Gž od 14. siječnja 2020. godine.
11. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 134328 12 Kom od 2. srpnja 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda od 14. siječnja 2020. godine, obvezana je apelantica da tužitelju (JKP „Vodovod i kanalizacija" Tuzla) na ime komunalnih usluga isplati dug iznosu od 54,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove postupka. Nadalje je odbijen kao neutemeljen apelantičin protutužbeni zahtjev kojim je tražila da se obveže tužitelj da joj na ime neosnovanog bogaćenja isplati 40,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.
12. Rješenjem Vrhovnog suda od 6. listopada 2020. godine, odbačena je apelantičina revizija. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je ukazao da je odredbom članka 247. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz članka 301. b. ZPP. Prema odredbi članka 301b. stavak 1. ZPP-a stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je odvjetnik, a prema stavku 2. istog članka izuzetno od stavka 1. ovog članka stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit. U konkretnom slučaju revizija nije podnesena putem punomoćnika odvjetnika, nego je reviziju podnijela apelantica osobno koja je prema navodima iz revizije diplomirani ekonomist i nema položen pravosudni ispit, zbog čega u smislu odredbe članka 301b. stavak 2. ZPP-a, revizija nije dopuštena.
13. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske presude izjavila reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelantica zaprimila 19. veljače 2020. godine. Apelantica je 18. veljače 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
4. AP-557/21
14. Milutin Crnčević i Željko Crnčević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jozo Ćurić odvjetnik iz Livna, podnijeli su 17. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 P 037339 20 Rev od 12. studenog 2020. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 037339 16 Gž od 18. lipnja 2020. godine.
15. Presudom Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 037339 16 P od 22. kolovoza 2016. godine obvezana je tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) apelantima isplatiti određene novčane iznose na ime nematerijalne i materijalne štete sa zakonskim zateznim kamatama, dok su apelanti odbijeni s tužbenim zahtjevom za naknadu materijalne štete preko dosuđenog iznosa. Također, obvezana je tužena da apelantima naknadi troškove parničnog postupka.
16. Presudom Kantonalnog suda od 18. lipnja 2020. godine uvažen je priziv tužene i prvostupanjska presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev apelanata u cijelosti odbijen kao neutemeljen, te je odlučeno da svaka stana snosi svoje troškove.
17. Rješenjem Vrhovnog suda od 12. studenog 2020. godine, odbačena je revizija apelanata. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je ukazao da su apelanti u ovom sporu formalni suparničari (članak 362. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP)), pa se u materijalno-pravnom smislu radi o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi od strane više tužitelja. Stoga se za ocjenu dopuštenosti revizije uzima u obzir pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbroju. Kako vrijednost pobijanog dijela za svakog pojedinog apelanta ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, imovinski cenzus, kao kriterij uvjeta dozvoljenosti revizije iz članka 237. stavak 2. ZPP nije ostvaren. Vrhovni je sud istakao da nije niti izuzetno dopustio reviziju primjenom čl. 237. st. 3. i 4. ZPP, jer je ocijenio da ne postoje uvjeti za izuzetnu reviziju u ovome slučaju, iz razloga što apelanti nisu postupili sukladno odredbi čl. 237. st. 5. ZPP, odnosno u reviziji nisu označili pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, odnosno razlog zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.
18. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostupanjske presude izjavili reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijama drugostupanjske presude, budući da je odluka Vrhovnog suda je donesena 12. studenog 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da su apelanti drugostupanjsku odluku primili prije toga nadnevka. Apelanti su 17. veljače 2021. godine podnijeli apelaciju Ustavnome sudu.
5. AP-578/21
19. JU „Komunalno stambeni fond“ Cazin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Muhamed Mujakić odvjetnik iz Cazina, podnio je 19. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 P 045398 19 Rev od 13. studenog 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 O P 045398 18 Gž od 22. srpnja 2019. godine.
20. Presudom Općinskog suda u Cazinu broj 20 O P 045398 17 P od 28. veljače 2018. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 22. srpnja 2019. godine, utvrđeno je da su tužitelji (H.T. i Z.T.) temeljem dosjelosti stekli pravo vlasništva, svako s dijelom 1/2 na određenim nekretninama, pa se dosljedno navedenom utvrđenju, temeljem presude i skice vještaka geodetske struke koja je sastavni dio presude, ima izvršiti cijepanje, te u katastarskom operatu na opisanu parcelu izvršiti upis tužitelja kao posjednika, svakog s dijelom 1/2, u zemljišnim knjigama. Odbijen je zahtjev oba tužitelja za utvrđenje da su temeljem dosjelosti stekli pravo vlasništva s dijelom od po 1/2 na zemljištu preko dosuđene površine za redovnu uporabu zgrade. Povučen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili utvrđenje da zemljište za redovnu uporabu objekta predstavlja dio određenih nekretnina. Obavezani su tuženi (Grad Cazin, apelant i JU Osnovna škola Cazin) da tužiteljima nadoknade troškove postupka.
21. Rješenjem Vrhovnog suda od 13. studenog 2020. godine, odbačena je apelantova revizija. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud istakao je da vrijednost pobijanoga djela pravomoćne presude iznosi 10.001,00 KM, pa kako vrijednost pobijanoga dijela ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, imovinski cenzus kao kriterij dozvoljenosti revizije nije ostvaren, sukladno čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni je sud istakao da sud nije niti izuzetno dopustio reviziju primjenom čl. 237. st. 3. i 4. ZPP jer je ocijenio da ne postoje uvjeti za izuzetnu reviziju u ovome slučaju, iz razloga što apelant nije postupio sukladno odredbi čl. 237. st. 5. ZPP, odnosno u reviziji nije označio pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, odnosno razlog zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.
22. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 26. kolovoza 2019. godine. Apelant je 19. veljače 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.
Spajanje predmeta
23. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-500/21. Apelacioni navodi
24. U predmetnim apelacijama, svi apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-500/21, AP-555/21 i AP-578/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji broj AP-500/21 istakao je da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije.
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
26. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetnim apelacijama protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima nadležnog suda odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da je revizija kao izvanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostupanjske odluke.
27. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević