Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2607/19 (M. V.)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Krivični postupak
  • Internet
  • Član 10. EK – sloboda izražavanja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2607/19

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2607/19, rješavajući apelaciju Mithada Velagića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. ožujka 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mithata Velagića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i prava na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 K 028567 19 Kž 2 od 10. travnja 2019. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Livnu, koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članku II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Livnu da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mithad Velagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Slaven Jukić, odvjetnik iz Livna, podnio je 17. lipnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0K 028567 19 Kž 2 od 10. travnja 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog tužiteljstva u Livnu (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 7. prosinca 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Tužiteljstvo dostavili su odgovore na apelaciju 16. i 21. prosinca 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Presudom Općinskog suda broj 68 0 K 028567 13 K od 13. srpnja 2015. godine apelant je proglašen krivim da je radnjama detaljnije navedenim u izreci presude počinio kazneno djelo izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz članka 163. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istodobno određeno da se ta kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku provjeravanja u trajanju od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo, isto ili slično kazneno djelo.

6. Općinski sud je naveo da je iz dokaza provedenih u postupku nedvojbeno utvrđeno da je apelant počinio navedeno kazneno djelo tako što je na svom Facebook profilu javno objavio fotografiju kipa Isusa Krista, koji se nalazi u Rio de Janeiru uz tekst „Idemooo trgajte“, na kojoj se u pozadini nalaze zastava Bosne i Hercegovine i dva zmaja koja lete prema kipu s tim da „prvi zmaj ima otvorena usta i napada navedeni kip“. Na ovaj način je, kako je obrazložio Općinski sud, apelant „svjestan svog djela i njegove protupravnosti i želeći njegovo izvršenje, javno izazvao vjersku mržnju i netrpeljivost prema Hrvatima, pripadnicima rimokatoličke vjeroispovijesti, koji žive u BiH izlaganjem poruzi vjerskih simbola“. Općinski sud je naveo da je apelant pred sudom izjavio da je 6. rujna 2013. godine nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine igrala predzadnju utakmicu sa Slovačkom u svojoj kvalifikacijskoj skupini, a o rezultatu je ovisilo hoće li se reprezentacija kvalificirati za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Na Facebooku su se tog dana, kako je dalje izjavio, pojavile razne slike u svezi s tom utakmicom, između ostalih i sporna slika koja se apelantu „učinila prikladnom jer je nikako drugačije nije ni vidio, već kao sportsku“. Apelant je, dalje, izjavio da je spornu fotografiju našao na Internetu i da nije na njoj pravio bilo kakve obrade jer, kako je izjavio, „to i ne zna“. Također, apelant je u izjavi istaknuo da je fotografija prikazivala „simbol Rio de Janeira“, a „zmajevi simbol reprezentacije BiH“, dok se zastava Bosne i Hercegovine nalazila na fotografiji umjesto neba. On je uz objavu te fotografije napisao: „Idemooo trgajte“, a izjavio je da je „to napisao u sportskom žargonu, i to je bila podrška reprezentaciji BiH i drugu namjeru nije imao“. Također je izjavio da „nije primijetio da li su zmajevi imali otvorena usta, već je tu sliku vidio kao sportsku“, te da „nije ni vidio da zmajevi napadaju Isusa, niti je znao da je to Isus“.

7. Općinski sud je, također, saslušao i svjedoke od kojih je svjedok Z. K., urednik portala Livno online, rekao da je od nepoznate osobe „koja je [apelantov] prijatelj na Facebooku“ dobio e-mail sa slikom „na kojoj zmaj ide prema Isusu Kristu s natpisom 'Idemooo trgajte'“. Ovaj svjedok je dalje izjavio da je to objavio na stranici Livno online „bez imena i prezimena [apelanta]“, ali da je „samo napisao da je uposlenik MUP-a, kao i tekst 'Tko nas to štiti, policajac širi vjersku mržnju na Facebooku'“. Također je naveo da je o tom tekstu na portalu Livno online bilo „dosta komentara koje je uklonio jer se spominjalo ime i prezime [apelanta]“, te da je tu fotografiju preuzeo i portal Herceg- Bosna. Ovaj svjedok je, također, izjavio „da se kao vjernik osjećao nelagodno“, te da je ta fotografija bila na Facebooku „15 dana prije nego što ju je svjedok objavio na Livno online“. Dalje, sud je naveo i da je drugi svjedok A. B. izjavio da je on uposlen u MUP-u u Livnu, da je znao da je apelant na svom Facebooku objavio spornu fotografiju, ali „da on konkretno ništa nije poduzimao po tom predmetu, ali je čitao komentare kojih je bilo jako puno i to komentara iz kojih je proizlazila nacionalna mržnja i koji su osuđivali [apelanta]“. Ostala tri saslušana svjedoka su bili apelantovi prijatelji koji su s njim i gledali utakmicu i koji su svjedočili da su vidjeli da je apelant objavio spornu fotografiju na svom Facebook profilu, ali da je to bila isključivo objava prije utakmice, te da su je i oni shvatili samo u sportskom smislu kao podršku reprezentaciji. Naročito je svjedok S. M. izjavio da spornu fotografiju nije vidio kao nešto što bi „moglo ugroziti rimokatoličko stanovništvo“, te da ni kod njega ta fotografija „nije izazvala bilo kakav drugi osjećaj jer [apelanta] poznaje cijeli život“, dok je svjedok B. T. izjavio da spornu fotografiju nije ni vidio na Facebooku, već na portalima Livno online i Relax, ali da „on tu ne vidi ništa jer je to bilo prisutno tijekom prvenstva, to je simbol grada, na njoj se vidi zastava BiH i navijačka skupina BiH koja se zove zmajevi“. Također, Općinski sud je naveo da je iz nalaza vještaka kojeg je angažirao utvrđeno da je „broj osoba koje mogu vidjeti objavu na Facebook profilu optuženog 147“, te da se vještak nije mogao izjasniti koliko ih je tu objavu vidjelo u vrijeme kada ju je apelant objavio na svom Facebook profilu.

8. Iz provedenih dokaza Općinski sud je zaključio da je apelant objavio spornu fotografiju na svom Facebook profilu, da je tu fotografiju nepoznata osoba dostavila uredniku portala Livno online, koji je dalje tu fotografiju objavio na tom portalu, a potom je objavljena i na nekim drugim portalima, te da je izazvala komentare „iz kojih je proizlazila nacionalna mržnja“. Dalje, sud je zaključio da se na temelju tih komentara vidi da je „kod jednih sporna fotografija s natpisom izazvala vjersku mržnju i negodovanje, a da drugi dio osoba podržava [apelanta] i njegovu objavu“. Dalje, Općinski sud je obrazložio da nije prihvatio apelantovu obranu da je on spornu sliku vidio samo kao sportsku potporu reprezentaciji Bosne i Hercegovine, jer je takva njegova obrana „nelogična, neuvjerljiva i očigledno dana s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti“. Također, Općinski sud je naveo da nije prihvatio ni apelantovu izjavu da spornom fotografijom nije izazivao vjersku mržnju i netrpeljivost, „jer je i sam vjernik, a u islamu je Isus jedan te isti čovjek i za njega je sveti čovjek“, zato što je apelant u unakrsnom ispitivanju rekao „da nije primijetio da zmaj ima otvorena usta, niti da napada Isusa, niti je znao da je to Isus“. Također, Općinski sud je naveo da nije mogao prihvatiti ni obranu u dijelu u kojem je apelant izjavio da je natpis uz spornu fotografiju „Idemooo trgajte“ napisan u „sportskom žargonu“, jer se, prema mišljenju tog suda, „to ne može tako protumačiti“.

9. Na temelju navedenog, Općinski sud je zaključio da je nedvojbeno dokazano da je apelant spornu fotografiju objavio s namjerom da izazove vjersku mržnju i netrpeljivost i da su na taj način u njegovom postupanju sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. U svezi s tim, Općinski sud je istaknuo da je kip Isusa Krista u Rio de Janeiru „zaštitni znak kršćanstva u Brazilu, tj. vjerski simbol brazilskih kršćana, Isus Krist je simbol kršćanstva, utemeljitelj kršćanstva i božanska osoba“. Stoga je zaključio da je apelant spornom fotografijom „na kojoj zmaj s otvorenim ustima napada kip Isusa Krista, te natpisom 'Idemooo trgajte', javno izložio poruzi vjerski simbol, na koji način je izazvao vjersku mržnju i netrpeljivost među pripadnicima rimokatoličke vjeroispovijesti koji žive u FBiH“, i to javno, budući da je, kako je sud naveo, tu objavu, prema nalazu vještaka, moglo vidjeti 140 osoba koje su apelantovi „prijatelji“ na Facebooku. Sud je zaključio da je apelant postupao s izravnim umišljajem i da na to „upućuju svi naprijed izvedeni dokazi“.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 68 0 K 028567 15 Kž od 15. veljače 2016. godine odbio apelantov priziv i potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. Kantonalni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da se taj sud „ne može baviti onim 'što bi bilo kad bi bilo' jer predmet optužnice nije komentar koji je stavljen na portalu“, odnosno da sud nije mogao utvrđivati je li tekst „Tko nas to štiti, policajac širi vjersku mržnju na Facebooku“, koji je na Livno online postavio urednik, svjedok Z. K., „podstakao druge da reagiraju ili ne“. Kantonalni sud je, također, naveo da nisu točni apelantovi prizivni navodi „da je ostalo neutvrđeno je li originalni komentar izazvao kakvu vjersku ili nacionalnu mržnju“, jer je svjedok Z. K. izjavio da se o spornoj fotografiji „pričalo petnaest dana prije“ nego što ju je on objavio na portalu Livno online, „pa je prvostupanjski sud ovu činjenicu i cijenio, jer da ova fotografija objavljena na Facebooku nije izazvala vjersku mržnju, ista ne bila dostavljena Z. K., pa je neutemeljen prigovor da objava na Facebooku nije 'javna', jer sve što je dostupno većem broju ljudi jeste javno“. Kantonalni sud je odbio i apelantov prigovor da je sud pogrešno ispitivao svjedoke „jer je upravo bitno što je navedena fotografija izazvala kod ljudi“, kao i da je neutemeljen apelantov prigovor da u prvostupanjskoj odluci nije pravilno obrazložen umišljaj, budući da, prema mišljenju Kantonalnog suda, „iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno i nedvojbeno proizlazi zbog čega smatra da je [apelant] počinio djelo i iz čega proizlazi njegov umišljaj“. Također, Kantonalni sud je naveo da apelantov prizivni „komentar, a ne prigovor [...] da kip Isusa Krista u Brazilu ne bi trebao predstavljati simbol Hrvata prije nego što predstavlja simbol Brazila kod radnje izvršenja ovog kaznenog djela“ nije relevantan. Naime, sud je naveo da je nepobitno da je kip Isusa Krista simbol kršćanstva, pa je stoga apelant svojom radnjom izvrgao poruzi kip Isusa, „a daljnji komentar iznesen u žalbi branitelja je neprimjeren, je li iz neznanja ili namjere ovom sudu nebitno je“.

12. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3430/16 od 19. prosinca 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije, ukinuo Presudu Kantonalnog suda broj 68 0 K 028567 15 Kž od 15. veljače 2016. godine i predmet vratio Kantonalnom sudu kojemu je naložio donošenje nove odluke. Ustavni sud je u obrazloženju zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu izražavanja u situaciji kada su redoviti sudovi apelanta proglasili krivim za kazneno djelo izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz članka 163. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH, pri čemu nisu postigli pravičnu ravnotežu između zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja i zaštite vjerskih prava drugih, budući da u pobijanim odlukama nisu dali relevantne i dostatne razloge kojima bi opravdali miješanje u ovo apelantovo pravo. Obzirom na taj zaključak, Ustavni sud je zaključio da je prekršeno i apelantovo pravo na obrazloženu odluku kao dio prava na pravično suđenje.

Postupak u kojemu je donesena osporena odluka

13. U ponovljenom postupku Presudom Kantonalnog suda broj 68 0K 028567 19 Kž 2 od 10. travnja 2019. godine djelomično je usvojen apelantov priziv i prvostupanjska presuda je preinačena u odluci o kazni i pravnoj kvalifikaciji djela na način da je apelant proglašen krivim za kazneno djelo izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz članka 163. stavak

1. KZFBiH, te mu je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i istodobno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku provjeravanja od jedne godine, računajući po pravomoćnosti presude, ne počini drugo kazneno djelo. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

14. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da je neprijeporno da je apelant objavio fotografiju kipa Isusa Krista s tekstom „idemo trgajte“, a da se na fotografiji nalaze dva zmaja koja lete prema kipu Isusa Krista s tim da prvi zmaj ima otvorena usta i napada navedeni kip i da je to bilo na dan kada je nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine igrala nogometnu utakmicu. Neprijeporno je i da je kip Isusa Krista postavljen iznad grada Rio de Janeiro, između drugih obilježja karakterističnih za grad. Međutim, kip Isusa Krista nije samo kip i nije samo simbol, nego je Isus Krist u kršćanstvu, a ne samo u katoličanstvu Bog. Kako je Isus Krist ne samo čovjek nego i Bog, navedeni kip simbolizira Boga, a ne čovjeka i ne građevinsko čudo.

15. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je neprijeporno da se nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine naziva „Zmajevima“, ali da se na spornoj fotografiji nalaze dva zmaja od čega jedan leti otvorenih usta prema kipu Isusa Krista - Bogu i da stoji natpis „trgaj“. Kantonalni sud je, također, istaknuo da zmaj u kršćanstvu znači zlo, Sotonu, te je citirao tekst iz Biblije (knjiga Ivanovo otkrivenje, Poglavlje XII): „Na nebu se pokaza veličanstven znak, žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i vikala je u bolovima i mukama 'rađanja', zatim se pokaza drugi znak u nebu velik zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova, na glavama mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva ih na zemlju. Zmaj stade pred ženu koja je imala roditi da joj proždre dijete čim ga rodi. I ona rodi sina muškarca koji će vladati svim narodima željeznim žezlom. U to se zametnu rat u nebu koji Mihael sa svojim anđelima mora voditi protiv zmaja.“ U tom pogledu Kantonalni sud smatra da sporna fotografija, iako na prvi pogled ne predstavlja govor mržnje, ona u svojoj suštini to jeste, jer iako igra nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine koja se kolokvijalno naziva „Zmajevima“, postavlja se pitanje zašto apelant nije objavio protivnika nogometne reprezentacije, grb i državu reprezentacije protiv koje igra reprezentacija Bosne i Hercegovine i tada zmaja koji bi trgao. Ipak, apelant je stavio zmaja otvorenih usta kako napada kip Isusa Krista, pa se ne može prihvatiti njegova obrana da nije imao namjeru nikoga uvrijediti, niti izazvati narodnosnu ili vjersku mržnju. Apelant živi na području Livna, u multietničkoj i multivjerskoj sredini, te je svjestan svih različitosti i osjetljivosti skupina.

16. Kantonalni sud je, zatim, naveo da apelant, kao i svaka druga osoba, ima pravo na slobodu izražavanja, ali sve dok to pravo izražavanja ne vrijeđa druge. Objavljivanje sporne fotografije predstavlja javno izražavanje koje je dostupno većem broju ljudi. Odredbom članka 2. točka 17. KZFBiH propisano je da „više osoba“ čine najmanje dvije osobe. Apelant je objavio spornu fotografiju na navedenom profilu, a sam apelantov branitelj u prizivu navodi da apelant ima 140 prijatelja na toj društvenoj mreži. Taj broj nije konačan, jer je sadržaj „objavljen na zidu“, pa i prijatelji apelantovih prijatelja mogu vidjeti navedeni sadržaj, što proizlazi i iz fotodokumentacije od 19. rujna 2013. godine, koju je sačinila PU Livno, iz koje poruke-fotografije je razvidno da je to izražavanje dostavljeno portalu Livno online u kojem se skreće pozornost na govor mržnje kojim obiluje sporna fotografija, kao i tekst koji je napisan uz nju, a navedeno možda i ne bi bila tolika vijest da osoba koja je objavila ovaj status, prema podacima iz profila, ne radi u policiji, dakle, javnoj ustanovi kojoj je dužnost štititi građane, a ne širiti vjersku mržnju. Nije točno da je ostalo neutvrđeno je li izvorni komentar izazvao kakvu vjersku ili nacionalnu mržnju, jer iz iskaza svjedoka Z. K. proizlazi da je dobio e-mail od nepoznate osobe, a koja je apelantov prijatelj na Facebooku, i da se o toj fotografiji pričalo 15 dana prije nego što ju je on objavio na Livno online. Prvostupanjski sud je ocijenio tu činjenicu, jer da sporna fotografija nije izazvala vjersku mržnju, ona ne bi bila dostavljena Z. K. da je objavi na portalu, pa je neutemeljen prigovor da objava na Facebooku nije javna, jer sve što je dostupno većem broju ljudi jeste javno, a i sama obrana tijekom postupka navodi 140 apelantovih prijatelja na Facebooku iako taj broj nije konačan, jer i prijatelji apelantovih prijatelja mogu vidjeti navedeni sadržaj.

17. Kantonalni sud je, zatim, naveo da je neutemeljen i prigovor apelantovog branitelja da je sud pogrešno ispitivao svjedoke, jer upravo je bitno što je navedena fotografija izazvala kod ljudi, pa iz same poruke upućene Internet portalu Livno online proizlazi da se dostavlja fotografija jer izaziva vjersku mržnju. Također, Kantonalni sud je naveo da je neutemeljen i prigovor da u obrazloženju nije pravilno obrazložen apelantov umišljaj, jer je apelant po zanimanju policajac, svjestan da nije pripadnik kršćanske provenijencije, da živi u gradu u kojem žive i pripadnici drugih naroda i religija, da je proteklo kratko vrijeme od rata na ovim područjima, da su na ovim prostorima ljudi mnogo osjetljiviji nego na području zapadne Europe u pogledu vjerske i narodne pripadnosti, pa iako u svom iskazu navodi da je pripadnik muslimanske vjeroispovijedi, znao je i morao je znati da je Isus Krist za pripadnike katolika Bog, da stavljanjem zmaja na fotografiju koji leti otvorenih usta prema glavi Isusa Krista može izazvati vjersku mržnju, pa je pristao na to, te je počinio kazneno djelo izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz članka 163. stavak

1. KZFBiH.

18. U odnosu na navode apelantovog branitelja da kip Isusa Krista u Brazilu ne bi trebao predstavljati simbol Hrvata prije nego što predstavlja simbol Brazila kod radnje izvršenja ovog kaznenog djela, Kantonalni sud je naveo da branitelj pri tome zanemaruje obilježje kaznenog djela. Naime, neprijeporno je da je kip Isusa simbol kršćanstva, da više od 80 % Hrvata, po statističkim podacima, pripada rimokatolicima, pa navedeni kip „nije simbol samo Hrvata, niti samo Brazila, nego predstavlja Boga - Isusa Krista pripadnicima svih katolika, a katolik u značenju riječi znači sveopći“.

19. Obzirom na navedeno, Kantonalni sud je naveo da je, unatoč Europskoj konvenciji, bilo neophodno pokrenuti postupak protiv apelanta, jer je njegova fotografija izazvala mržnju, što proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka nego i iz objavljenih komentara, te komentara objavljenih na portalu Livno online, pa da ne bi došlo ne samo do verbalnih sukoba nego i do fizičkih na javnim mjestima, apelantovo izražavanje mora biti ograničeno sukladno Europskoj konvenciji, jer je neophodno zaustaviti verbalne sukobe koje je izazvala prijeporna fotografija a da bi se spriječili daljnji verbalni i mogući fizički sukobi među pripadnicima različitih vjera na području grada Livna. Kako je prijeporna fotografija izazvala vjersku mržnju, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj kvalifikaciji, a i u odluci o kazni.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije.

21. Apelant smatra da Kantonalni sud u osporenoj odluci nije postupio sukladno odluci Ustavnog suda iz predmeta broj AP 3430/16. U svezi sa time, apelant ističe da Kantonalni sud, umjesto da navede razloge zbog kojih smatra da je neutemeljena apelantova obrana da nije želio izazvati vjersku mržnju prijepornom objavom, odnosno da navede razloge zbog kojih smatra da je apelant postupao sa izravnim umišljajem da izazove vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalim koji žive u Federaciji, obrazloženje svoje odluke pretvara u teološku raspravu, da se ne drži činjenica koje su pred prvostupanjskim sudom utvrđene, te o navodnim apelantovim namjerama odlučuje prema teološkim stajalištima o tome je li Isus Krist čovjek ili Bog i što kao simbol predstavlja zmaj u kršćanstvu. Međutim, ti navodi u kontekstu činjenica koje su u prvostupanjskom postupku utvrđene su potpuno proizvoljni i bez ikakvog uporišta u dokazima koji su pred sudom provedeni, pa se očigledno stječe dojam da se presuda temelji na proizvoljnim razlozima, koji nemaju niti jednu jedinu dodirnu točku sa činjenicama utvrđenim tijekom postupka. U svezi sa time, apelant tvrdi da u spisu nema dokaza da je on prijepornu fotografiju upotrijebio znajući da su zmajevi u kršćanstvu simboli zla i Sotone, te namjeravajući da te zmajeve kao simbole zla i Sotone suprotstavi Isusu Kristu, čovjeku i Bogu, te namjeravajući da na taj način povrijedi vjerska osjećanja katolika. Taj je zaključak drugostupanjskog suda potpuno proizvoljan, a posebice dio koji se odnosi na citiranje dijela Biblije. Također, apelant ističe da su ti razlozi navedeni sa namjerom da se ukaže na opseg povrede vjerskih prava drugih onako kako ga vide suci koji su donijeli odluku, bez obzira na apelantove stvarne namjere i odluku Ustavnog suda kojom se potencira kulturološka značajka toga spomenika. Apelant ističe da objavom prijeporne fotografije 15 minuta prije početka sportskog susreta nogometnih reprezentacija Slovačke i Bosne i Hercegovine u okviru kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu nije imao namjeru bilo koga uvrijediti, niti se sa bilo kime raspravljati o tome je li Isus Krist i čovjek i Bog, te smatra da Kantonalni sud odluku donosi na temelju preduvjerenja ne dajući bilo kakve činjenične razloge zbog kojih ne prihvaća apelantovu obranu. Apelant, dalje, navodi da Kantonalni sud apelantovo pravo na slobodu izražavanja nije ni spomenuo u osporenoj odluci i da je ponovno izostalo razumno obrazloženje svega onoga što je naveo Ustavni sud u ranijoj odluci, odnosno detaljno navođenje razloga zbog kojih se apelantovo postupanje ne može shvatiti nikako drugačije nego kao umišljajno izvršenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Obzirom na to apelant smatra da Kantonalni sud u osporenoj odluci nije ni pokušao postići pravičnu ravnotežu između zaštite prava vjernika, s jedne, i zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja, s druge strane, te da u osporenoj odluci nije dao dostatne i relevantne razloge kojima bi opravdao miješanje u to apelantovo pravo. Također, apelant smatra da su činjenice utvrđene potpuno proizvoljno, bez ikakvog uporišta u provedenim dokazima, posebice u dijelu u kojemu citira Bibliju. Osim toga, apelant smatra da je proizvoljan zaključak Kantonalnog suda da kod apelanta postoji umišljaj za izvršenje kaznenog djela, jer postupanje izvršitelja kaznenog djela mora biti u okvirima izravnog umišljaja, odnosno neophodno je da postoji umišljaj da se izazove vjerska mržnja, ne svijest da se može izazvati), te da se postupa sa namjerom da nastupi zabranjena posljedica, a ne da se pristane na njezino postupanje.

b)Odgovori na apelaciju

22. Kantonalni sud je naveo da su apelantovi navodi neutemeljeni, jer je taj sud naveo razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja osporene presude, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

23. Tužiteljstvo je navelo da apelantovi navodi iz podnesene apelacije govore u prilog tome da je on imao pravično suđenje, a ne u prilog činjenici da je njegovo pravo na pravično suđenje povrijeđeno. S druge strane, kada je u pitanju pravo na slobodu izražavanja, ni taj navod ne stoji, jer pravo izražavanja stajališta pojedinca može biti ograničeno a upravo se o tome radi u ovom slučaju. V.Relevantni propisi

24. Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03 - ispravak, 21/04 - ispravak, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni pročišćeni tekst Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03 - ispravak, 21/04 - ispravak, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 35.

Sadržaj krivnje Krivnja postoji ako je počinitelj u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv i pri tome postupao s umišljajem.

Krivnja za kazneno djelo postoji i ako je počinitelj postupao iz nehaja, ako to zakon izričito predviđa.

Članak 37.

Namjera (1) Kazneno se djelo može počiniti s izravnom ili neizravnom namjerom.

(2) Počinitelj postupa s izravnom namjerom kada je bio svjestan svojeg djela i htio njegovo počinjenje.

(3) Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njezino nastupanje.

Članak 163. st. (1) i (2) Izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti (1) Tko javno izaziva ili raspaljuje narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini prisilom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi narodnosnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomen-obilježja ili grobova, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

25. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03 - ispravak, 56/03 - ispravak, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni pročišćeni tekst Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03 - ispravak, 56/03 - ispravak, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Članak 15.

Jednakost u postupanju (1) Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi.

(2) Sud, tužitelj i druga tijela koja sudjeluju u postupku dužni su s jednakom pažnjom ispitivati i utvrđivati kako činjenice koje terete osumnjičenika odnosno optuženika, tako i one koje im idu u korist.

Članak 16.

Slobodna ocjena dokaza Pravo suda, tužitelja i drugih tijela koji sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano niti ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Članak 305. st. (6) i (7) Sadržaj presude (6) U obrazloženju presude sud će iznijeti razloge za svaku točku presude.

(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanima ili nedokazanima, dajući osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih je razloga odlučio ne ispitati izravno svjedoka ili vještaka čiji je iskaz pročitan, kojim se razlozima upravljao pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i kaznena odgovornost optuženika i pri primjeni određenih odredaba Kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo.

Članak 314.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kada je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio.

(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kada na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.

VI.Dopustivost

26. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U konkretnom slučaju apelant apelacijom osporava Presudu Kantonalnog suda broj 68 0K 028567 19 Kž 2 od 10. travnja 2019. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporena presuda apelantu dostavljena 18. travnja 2019. godine, a da je apelant podnio apelaciju 17. lipnja 2019. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.

29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije. Ustavni sud će, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i apelantove navode da mu je izrečenom kaznenom sankcijom prekršeno pravo na slobodu izražavanja, najprije razmotriti pitanje eventualnog kršenja tog prava.

a)Pravo na slobodu izražavanja

31. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

[..]

h) Slobodu izražavanja.

32. Članak 10. Europske konvencije glasi:

1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo obuhvaća slobodu vlastitog mišljenja, primanja i priopćavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za rad radio, televizijskih i kinematografskih poduzeća.

2. Pošto ostvarivanje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, radi sprječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja otkrivanja informacija dobivenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva.

33. Pri ispitivanju kršenja prava na slobodu izražavanja Ustavni sud mora najprije odgovoriti na pitanje postoji li miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja, pa ako postoji, je li to miješanje bilo opravdano, odnosno: a) je li bilo „propisano zakonom“, b) je li imalo neki legitiman cilj i c) je li bilo „neophodno u demokratskom društvu“.

34. U konkretnom predmetu u ranijoj Odluci Ustavnog suda broj AP 3430/16 nepobitno je utvrđeno da je izrečenom sankcijom došlo do miješanja u apelantovo pravo na slobodu izražavanja, da je to miješanje bilo „propisano zakonom“ i da je imalo legitiman cilj u zaštiti prava drugih (toč. 25-29), pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazlaganja ispunjenosti navedenih uvjeta, u cijelosti poziva na te stavke koji se mogu primijeniti u konkretnom slučaju.

35. Obzirom na to Ustavni sud će u daljem dijelu odluke razmotriti pitanje je li miješanje „bilo neophodno u demokratskom društvu“, odnosno je li Kantonalni sud u osporenoj odluci postupio sukladno standardima koji su navedeni u toč. 30-33. odluke u predmetu broj AP 3430/16, na koje se Ustavni sud u cijelosti poziva bez potrebe da ih ponavljanja. U svezi sa time, Ustavni sud podsjeća da je u toj odluci utvrđeno da redoviti sudovi nisu postigli pravičnu ravnotežu između zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja i zaštite vjerskih prava drugih, budući da redoviti sudovi u ranijim pobijanim odlukama nisu dali relevantne i dostatne razloge kojima bi opravdali miješanje u ovo apelantovo pravo (stavak 41).

36. U svezi sa navedenim, Ustavni sud, najprije, zapaža da je u ranijoj odluci u predmetu broj AP 3430/16 zaključio „…da su u konkretnom slučaju sudovi bili obvezni u pobijanim odlukama dati relevantne i dostatne razloge zbog čega su sporna slika i natpis uz nju koji, prema mišljenju Ustavnog suda, na prvi pogled ne predstavljaju uvredu za vjeru i vjernike bili suprotni pravu drugih da mirno uživaju u svojoj vjeri…“ (vidjeti već citiranu AP 3430/16, stavak 35). Dalje, Ustavni sud je naveo da prvostupanjski sud „…nije dao dostatno i relevantno obrazloženje o tome zašto ne može prihvatiti apelantovu obranu da je spornu sliku 'objavio samo kao sportsku potporu reprezentaciji Bosne i Hercegovine…'“, da se taj sud „…u obrazloženju nije ni na koji način upuštao u ono što su i apelant i svjedoci opisali kao kontekst i okolnosti u kojim je prijeporna fotografija s natpisom objavljena. Osim toga, prvostupanjski sud nije objasnio zašto nije uzeo u obzir to da kip Isusa Krista Iskupitelja na planini Corcovado nije isključivo vjerski, već i svjetski prepoznatljiv kulturni simbol Rio de Janeira i Brazila…“. Ustavni sud je, također, zaključio da Kantonalni sud nije otklonio te manjkavosti, niti se posebice bavio tim pitanjima (ibid., stavak 36). Osim navedenog, u ranijoj odluci je navedeno da redoviti sudovi nisu uopće obrazložili jesu li i kako uzeli u obzir činjenicu da je apelant prijepornu sliku i natpis objavio na svojoj Facebook stranici i da je bila dostupna malom broju ljudi, odnosno samo onima koji su apelantovi „prijatelji“ na Facebooku, kao ni to da je tek objavom na portalu Livno online uz prilično sugestivan naslov urednika tog portala („Tko nas to štiti, policajac širi mržnju na Facebooku“), s kojeg su to preuzeli i drugi portali, prijeporna fotografija postala dostupna široj javnosti (stavak 37). Naposljetku, Ustavni sud je naveo da se ne može zanemariti ni to da je apelantu na temelju takvih zaključaka utvrđena stroga sankcija, godinu dana zatvora, uz razdoblje odgode pod uvjetom, te da sud nije obrazložio zbog čega apelantovo izražavanje predstavlja tako ekstreman oblik poticanja na mržnju da mu je potrebno izreći takvu kaznu.

37. Dovodeći navedena stajališta Ustavnog suda u svezu sa zaključcima iz osporene presude Kantonalnog suda, Ustavni sud, nakon izvršenog uvida u prijepornu fotografiju, najprije zapaža da je točno da je na prijepornoj fotografiji vidljivo da dva zmaja lete na nebu ispred kipa Isusa Krista. Međutim, Ustavni sud nije mogao primijetiti da je na prijepornoj fotografiji, doista, prikazan napad na navedeni kip. Stoga je nejasno zbog čega Kantonalni sud izvodi takav zaključak na kojemu u bitnom temelji stajalište da takav sadržaj fotografije predstavlja uvredu za vjeru i vjernike, u konkretnom slučaju rimokatolike. Pri tome Ustavni sud zapaža da razlozi koje je Kantonalni sud naveo citirajući dijelove Biblije i tumačeći simbol zmaja prema tom odlomku u Bibliji, uopće nisu dovedeni u svezu sa ostalim dokazima u spisu, niti se Kantonalni sud upuštao u ono što su i apelant i svjedoci opisali kao kontekst i okolnosti u kojim je prijeporna fotografija s natpisom objavljena, a iz kojih u stanju spisa ništa ne ukazuje da je prijeporna fotografija objavljena radi pokretanja bilo kakve teološke debate, ili da je nazočnost kipa Isusa Krista na prijepornoj fotografiji isključivi razlog njezine objave, odnosno da bi se tim detaljima trebao davati prvenstveni značaj na kojemu inzistira Kantonalni sud. Sukladno tome, Ustavni sud zapaža a iz navedenog proizlazi da Kantonalni sud nije postupio sukladno zaključcima Ustavnoga suda iz prethodne odluke u kojoj je jasno ukazano da je bilo potrebno dati dostatno i relevantno obrazloženje apelantovih navoda da je prijepornu fotografiju i natpis uz nju („Idemooo trgajte“) objavio samo kao sportsku potporu reprezentaciji Bosne i Hercegovine neposredno prije početka nogometne utakmice između Slovačke i Bosne i Hercegovine u okviru kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, te da je bilo neophodno dati značaj činjenici da kip Isusa Krista Iskupitelja na planini Corcovado nije isključivo vjerski, već i svjetski prepoznatljiv kulturni simbol Rio de Janeira i Brazila. U kontekstu navoda Kantonalnog suda kojima postavlja pitanje „zašto apelant nije stavio protivnika nogometne reprezentacije, grb i državu reprezentacije protiv koje igra reprezentacija BiH i tada zmaja koji bi trgao, no optuženik [apelant] stavlja zmaja otvorenih usta kako (…) napada kip Isusa Krista“, Ustavni sud podsjeća da predmet ocjene u konkretnom postupku nije kako je apelant eventualno mogao izraziti svoju potporu reprezentaciji Bosne i Hercegovine, već je li prijeporna fotografija sa sadržajem kakav je prikazan objektivno mogla izazvati ili raspaljivati narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima.

38. Sukladno tome, u situaciji kada iz obrazloženja osporene odluke proizlazi da je Kantonalni sud prijepornoj fotografiji dao preširoko značenje napada na kip Isusa Krista, što ne proizlazi iz njezinog sadržaja, i kada je propustio objektivno ocijeniti stvarni kontekst i okolnosti u kojim je prijeporna fotografija s natpisom objavljena, Ustavni sud smatra da nije relevantno stajalište u dijelu u kojemu se apelantu pripisuje navodna reakcija javnosti uslijed dostavljanja objave uredniku portala Livno online i sugestivnog naslova urednika tog portala („Tko nas to štiti, policajac širi mržnju na Facebooku“). Osim toga, imajući u vidu zaključke o sadržaju i okolnostima objave prijeporne fotografije, Ustavni sud smatra da se ne može smatrati adekvatnim stajalište Kantonalnog suda da je apelant znao i morao znati da objavom prijeporne fotografije može izazvati vjersku mržnju, pa je i pristao na to, odnosno da je postupao umišljajno, da mu je za takvo postupanje bilo neophodno izreći kaznenu sankciju.

39. Prema tome, iako je nepobitno da je u ovakvim slučajevima diskrecijska ocjena koja je ostavljena domaćim vlastima, odnosno sudovima šira, Ustavni sud naglašava da takva diskrecijska ocjena nije neograničena, pa u situaciji kada je Kantonalni sud iznošenjem nerelevantnih i neadekvatnih zaključaka kojima se inzistira isključivo na vjerskom značaju prijeporne fotografije bez objektivnog uporišta u stanju spisa, Ustavni sud ne može a da ne zaključi da je Kantonalni sud postupajući na takav način prekoračio prostor za diskrecijsku ocjenu. U ovome kontekstu Ustavni sud naročito podsjeća da se od država zahtijeva da zakonom zabrane „bilo kakvo promoviranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili mržnju, ali da nema zahtjeva da se takvo izražavanje neophodno kriminalizira [...] samo ozbiljni i ekstremni primjeri poticanja na mržnju [...] trebaju biti kriminalizirani“ (vidi, Europski sud, Savva Terentyev protiv Rusije, presuda od 28. kolovoza 2018. godine, predstavka broj 10692/09, točka 34), pri čemu iz okolnosti konkretnog slučaja, kad bi se i moglo zaključiti da je apelant prekoračio svoje pravo na slobodu izražavanja, nema ništa što ukazuje da se u konkretnom slučaju doista radi o ekstremnom primjeru poticanja na mržnju za koje je neophodno izreći kaznenu sankciju.

40. Na temelju svega navedenog, Ustavni sud smatra da Kantonalni sud u osporenoj odluci nije postigao pravičnu ravnotežu između zaštite prava vjernika, s jedne, i zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja, s druge strane, budući da se razlozi koje je taj sud naveo ne mogu smatrati relevantnim i adekvatnim da bi opravdali miješanje u apelantovu slobodu izražavanja izricanjem kaznene sankcije. U takvim okolnostima Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije postupio sukladno Odluci Ustavnog suda broj AP 3430/16.

41. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je davanjem nerelevantnih i neadekvatnih razloga Kantonalni sud postupio proizvoljno, čime je prekršeno i apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ali da nema potrebe o tome davati posebno obrazloženje, jer se isti razlozi koji su dani u prethodnim točkama ove odluke odnose i na kršenje ovog prava, te da nema potrebe posebice ispitivati i navode o kršenju prava iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije u situaciji kada Kantonalni sud u osporenoj odluci nije postigao pravičnu ravnotežu između zaštite prava vjernika, s jedne, i zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja, s druge strane, budući da se razlozi koje je taj sud naveo ne mogu smatrati relevantnim i adekvatnim da bi opravdali miješanje u apelantovu slobodu izražavanja izricanjem kaznene sankcije iz čega proizlazi da Kantonalni sud nije postupio sukladno stajalištima Ustavnog suda iz Odluke broj AP 3430/16 od 19. prosinca 2018. godine.

44. Obzirom na ovaj zaključak, Ustavni sud zaključuje da je, uslijed proizvoljnosti u postupanju, prekršeno i apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

45. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2607/19 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio