Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2135/19 ("Polirond" d.o.o. Orašje)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2135/19

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2135/19, rješavajući apelaciju „Polironda“ d.o.o. Orašje, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. ožujka 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnio „Polirond“ d.o.o. Orašje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH po reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 013402 19 Gž 4 od 25. ožujka 2019. godine.

Odbacuje se apelacija koju je podnio „Polirond“ d.o.o. Orašje protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 013402 19 Gž 4 od 25. ožujka 2019. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 013402 18 P 5 od 28. prosinca 2018. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Polirond“ d.o.o. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 17. svibnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 013402 19 Gž 4 od 25. ožujka 2019. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 P 013402 18 P 5 od 28. prosinca 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 10. veljače 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni i Općinski sud dostavili su odgovore na apelaciju 19. veljače 2021. i 24. veljače 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 13. svibnja 2009. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv odvjetničkog ureda S. H. zbog neutemeljenog bogaćenja i isplate.

6. Odgovor na tužbu dostavljen je 5. listopada 2009. godine.

7. Presudom Općinskog suda od 9. travnja 2010. godine obvezan je odvjetnički ured S. H. da apelantu isplati iznos od 4.561,74 KM sa zakonskim zateznim kamatama i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je odbijen apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražio isplatu zakonskih zateznih kamata za određena razdoblja, kako je to detaljno navedeno u izreci presude.

8. Rješenjem Kantonalnog suda od 5. srpnja 2010. godine uvažena je žalba odvjetničkog ureda S. H., ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da odvjetnički uredi nemaju svojstvo pravne osobe niti imovinu, zbog čega nisu bili ispunjeni uvjeti da se odvjetničkom uredu S. H. prizna svojstvo stranke u predmetnom postupku.

9. Rješenjem Općinskog suda od 1. rujna 2010. godine apelantu je naloženo da predmetnu tužbu ispravi u roku od osam dana na način da odredi tuženog koji ima stranačku sposobnost.

10. Apelant je podneskom od 14. rujna 2010. godine kao tuženog u predmetnom parničnom postupku označio S. H., odvjetnicu iz Orašja (u daljnjem tekstu: tužena).

11. Presudom Općinskog suda od 30. studenog 2010. godine u cijelosti je usvojen apelantov tužbeni zahtjev.

12. Rješenjem Kantonalnog suda od 23. veljače 2011. godine uvažene su žalbe parničnih stranaka, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešno stajalište da se u konkretnom slučaju radi o ispravku, a ne o subjektivnom preinačenju tužbe, odnosno jer je propustio tražiti pristanak tužene i pristanak prvobitno tuženog koji se upustio o raspravljanje o glavnoj stvari u smislu odredbe članka 58. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

13. Na pripremnom ročištu održanom pred Općinskim sudom 7. prosinca 2012. godine apelant je predložio da se postupak nastavi u odnosu na tuženu, dok je punomoćnik tužene izjavio da pristaje na povlačenje tužbe u odnosu na prvobitno označenog tuženog, a tužena je izjavila da ne želi prihvatiti parnicu u tom stadiju, te je sud tuženoj uručio predmetnu tužbu i ostavio joj rok od 30 dana za dostavu odgovora na tužbu, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o ispravku, a ne o subjektivnom preinačenju tužbe.

14. Na pripremnom ročištu održanom 14. ožujka 2013. godine tužena je istaknula protutužbeni zahtjev.

15. Na pripremnom ročištu održanom 25. travnja 2013. godine tužena je preinačila protutužbeni zahtjev.

16. Općinski sud je, na prijedlog tužene, 6. rujna 2013. godine donio rješenje o prekidu predmetnog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje od 18. lipnja 2013. godine, koji kazneni postupak je za predmet imao i potraživanje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom u predmetnom parničnom postupku.

17. Općinski sud je nastavio predmetni parnični postupak nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, održavanjem ročišta za glavnu raspravu 5. lipnja 2018. godine.

18. Presudom Općinskog suda broj 25 0 P 013402 18 P 5 od 28. prosinca 2018. godine djelomično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obvezana je tužena apelantu isplatiti iznos od 500,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, dok su ostatak apelantovog tužbenog zahtjeva i protutužbeni zahtjev tužene odbijeni kao neutemeljeni, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

19. Presudom Kantonalnog suda broj 25 0 P 013402 19 Gž 4 od 25. ožujka 2019. godine odbijene su žalbe parničnih stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

20. Apelant je 24. travnja 2019. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 25. ožujka 2019. godine.

21. Predmet je 24. svibnja 2019. godine dostavljen na postupanje Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi razloge zbog kojih smatra da su osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđena njegova prava. Također navodi da je predmetni postupak trajao nerazumno dugo zbog proizvoljnog postupanja Kantonalnog suda, iako je u postupku trebalo izvesti dvadesetak jednostavnih dokaza. Predložio je da mu Ustavni sud zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka dosudi kompenzaciju u iznosu od 15.000 KM.

b)Odgovori na apelaciju

23. Kantonalni sud je naveo da ostaje pri obrazloženju osporene odluke i da primjena materijalnog prava od strane tog suda nije bila arbitrarna. Naveo je da je žalbu na postupanje primio 7. ožujka 2019. godine, a da je odluku o žalbi donio 25. ožujka 2019. godine, kao i da je sve odluke u predmetnom postupku donosio prije isteka zakonom propisanog roka. Također je naveo da je na ukupnu duljinu trajanja predmetnog postupka utjecao prekid postupka do donošenja pravomoćne odluke u kaznenom postupku, o kojoj je ovisio ishod predmetnog postupka. Predložio je da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu.

24. Općinski sud je naveo da ostaje pri razlozima navedenim u osporenoj odluci i da primjena materijalnog prava nije bila proizvoljna, niti diskriminatorna, te da nije došlo do povrede apelantovih prava na koja se u apelaciji poziva. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neutemeljenu.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na osporene odluke

28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporene presude, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda.

29. Članak 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

30. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

31. U obrascu predmetne apelacije apelant je naveo da je protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 P 013402 19 Gž 4 od 25. ožujka 2019. godine izjavio reviziju 24. travnja 2019. godine, a nije, shodno članku 21. stavak (6) Pravila Ustavnoga suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan. Iz navedenog proizlazi da je postupak o predmetu apelacije u tijeku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

32. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, učinkovit pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira na to radi li se o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovog prava je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima u skladu s pozitivnim propisima. S obzirom na iznimke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojima nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno o vrsti te odluke, apelant ima mogućnost ponovo podnijeti apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije, pod točkom 8.a) Ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

33. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu. Dopustivost u odnosu na razuman rok

34. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu duljinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u parničnom postupku koji je u tijeku. Apelacija ispunjava uvjete iz članka 18. st. (2), te st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

35. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

36. Nakon što je utvrđeno da je apelacija u dijelu navoda u odnosu na osporene presude preuranjena, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

37. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

38. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

39. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

40. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu postupati u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).

Razdoblje koje se uzima u obzir

41. Ustavni sud će u odnosu na razumnost duljine trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 13. svibnja 2009. godine, kao dana podnošenja predmetne tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razdoblje od 11 godina i deset mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

42. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku zbog neutemeljenog bogaćenja i isplate, koji po zakonu nije žurne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, kao i postojanje protutužbenog zahtjeva koji je u tijeku postupka preinačen, Ustavni sud smatra da se radi o složenom sudskom postupku.

43. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi postupali ažurno i donosili odluke u relativno kratkim rokovima. Naime, Općinski sud je u prvom navratu donio presudu nakon manje od godinu dana od podnošenja predmetne tužbe, u drugom navratu nakon tri mjeseca od donošenja rješenja Kantonalnog suda, te je treću presudu u predmetnom postupku donio šest mjeseci poslije nastavka predmetnog postupka nakon prekida. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Kantonalni sud, koji je donio tri odluke u predmetnom postupku, odluke donosio u roku od tri mjeseca nakon donošenja prvostupanjske presude. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, shodno konzistentnoj praksi Europskog suda, korištenje raspoloživih procesnih mehanizama od strane stranaka u postupku, uključujući i većinu ili sve pravne lijekove, predstavlja objektivne okolnosti koje utječu na duljinu trajanja određenog postupka koje se, kao takve, ne mogu staviti na teret državi (vidi Europski sud, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15. srpnja 1982. godine, stavak 82.; Cesarini protiv Italije, presuda od 12. listopada 1992. godine, st. 19.–20.; O'Neill i Lauchlan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavke br. 41516/10 i 75702/13, presuda od 28. lipnja 2016. godine, stavak 92.; Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 787/19 od 14. listopada 2020. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, dalje, primjećuje da je ukupnoj duljini predmetnog postupka u velikoj mjeri doprinijela činjenica da je predmetni postupak prekinut rješenjem Općinskog suda od 6. rujna 2013. godine do donošenja pravomoćne odluke u kaznenom postupku, o kojoj je ovisio ishod predmetnog postupka, koji prekid je trajao do 5. lipnja 2018. godine, kada je predmetni postupak nastavljen održavanjem ročišta za glavnu raspravu, dakle skoro pet godina. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da činjenica da je predmetni postupak prekinut do okončanja kaznenog postupka predstavlja objektivnu okolnost koja je u velikoj mjeri doprinijela ukupnoj duljini trajanja predmetnog postupka, a koja se ne može staviti na teret redovnim sudovima, niti apelantu. Ustavni sud pri tome ima u vidu da se postupak po apelantovoj reviziji, izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 25. ožujka 2019. godine, vodi pred Vrhovnim sudom godinu dana i devet mjeseci, što se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati pretjerano dugim razdobljem. S druge strane, analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant, pored činjenice da je prvobitno pogrešno označio tuženu stranu u predmetnom postupku, svojim postupcima nije u značajnoj mjeri utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka.

44. Stoga, Ustavni sud smatra da duljina trajanja predmetnog parničnog postupka od 11 godina i deset mjeseci, u okolnostima konkretnog slučaja, zadovoljava zahtjev razumnog roka u kontekstu prava na pravično suđenje, s obzirom na to da je duljini trajanja predmetnog postupka doprinijela objektivna okolnost korištenja raspoloživih pravnih lijekova od stranaka u postupku, te da redovni sudovi skoro pet godina nisu bili u mogućnosti poduzimati radnje s ciljem okončanja postupka uslijed objektivne okolnosti da je predmetni postupak prekinut do donošenja pravomoćne odluke u kaznenom postupku, koja je predstavljala prejudicijelno pitanje za razrješenje predmetne pravne stvari.

45. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da je duljini trajanja predmetnog postupka doprinijela objektivna okolnost korištenja raspoloživih pravnih lijekova od stranaka u postupku, kao i objektivna okolnost da je postupak prekinut do donošenja pravomoćne odluke u kaznenom postupku, koja je predstavljala prejudicijelno pitanje za razrješenje predmetne pravne stvari.

47. Na temelju članka 18. stavak (3) točka l) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2135/19 ("Polirond" d.o.o. Orašje) | Sudska praksa | Aktio