Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1250/20 („Jablan“ d.o.o. Srebrenik)
Odluka donesena 16. 03. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1250/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 1250/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „Jablan“ d.o.o. Srebrenik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio „Jablan“ d.o.o. Srebrenik zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 274728 18 Pž od 10. juna 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Jablan“ d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škakić, advokat iz Srebrenika, podnio je 2. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Ps 274728 18 Pž, na rješavanju po žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 274728 16 Ps od 28. decembra 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 24. maja 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. juna 2020. godine, a Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. juna 2020. godine.
4. Ustavni sud je 26. februara 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 13. juna 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog „Rattan Sedia“ d.o.o. Cerik, Distrikt Brčko BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga.
7. Općinski sud je predmetnu tužbu dostavio tuženom na odgovor 21. juna 2016. godine.
8. Općinski sud je rješenjem od 14. februara 2017. godine zakazao pripremno ročište za 11. april 2017. godine.
9. Navedeno ročište, kao i ročišta zakazana za 10. maj 2017. godine i 22. jun 2017. godine su odgođena na prijedlog apelanta i tuženog radi pokušaja mirnog rješavanja spora.
10. Pripremno ročište zakazano za 26. septembar 2017. godine odloženo je na zahtjev tuženog, jer je apelant na tom ročištu predložio uvođenje novih dokaza (račun od 17. marta 2014. godine, izvod otvorenih stavki od 31. decembra 2015. godine i izjavu o prebijanju od 15. avgusta 2016. godine).
11. Općinski sud je 7. decembra 2017. godine održao ročište za glavnu raspravu.
12. Općinski sud je Presudom broj 32 0 Ps 274728 16 Ps od 28. decembra 2017. godine obavezao tuženog da apelantu na ime duga isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
13. Tuženi je protiv prvostepene presude izjavio žalbu, te je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje 19. marta 2018. godine.
14. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Ps 274728 18 Pž od 10. juna 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, kako je ona predstavljena u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja tog postupka. Općinski sud je naveo da, naime, apelant u svojoj tužbi nije postavio zahtjev za donošenje presude zbog propuštanja u slučaju da tuženi ne dostavi odgovor na tužbu, te da je u dva navrata na zajednički prijedlog (radi pokušaja mirnog rješavanja spora) sa tuženim odgađao pripremno ročište da bi, konačno, „tek na ročištu od 26. septembra 2017. godine“ predložio dokaze koje je „mogao i ranije dostaviti sudu i tuženom“, te je na navedeni način nesumnjivo utjecao na dužinu trajanja postupka pred tim sudom. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.
17. Kantonalni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na postupanje 19. marta 2018. godine, te da je predmet tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju potraživanje duga, što nema karakter hitnosti, pogotovo kada se ima u vidu veliki broj neriješenih predmeta kojima je taj sud opterećen. U svojoj informaciji o statusu predmeta Kantonalni sud je istakao da je postupak pred tim sudom okončan presudom od 10. juna 2020. godine (kojom je žalba tuženog odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda).
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Shodno navedenom, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednomod elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 13. juna 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine. Dakle, razmatraće period od četiri godine. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
28. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
29. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 13. juna 2016. godine, da je Općinski sud promptno dostavio tužbu na odgovor tuženom, te zakazao pripremno ročište za 11. april 2017. godine, kao i da su navedeno ročište, te ročišta zakazana za 10. maj 2017. godine i 22. jun 2017. godine odgođena na prijedlog apelanta i tuženog radi pokušaja mirnog rješavanja spora. Dalje, navedeno je da je naredno pripremno ročište odloženo na zahtjev tuženog, jer je apelant tek na tom ročištu predložio uvođenje novih dokaza, te da je Općinski sud, nakon što je održao ročište za glavnu raspravu 7. decembra 2017. godine, prvostepenu presudu donio 28. decembra 2017. godine. Dakle, postupak je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i oko sedam mjeseci. U okolnostima konkretnog slučaja navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ustavni sud dalje zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 19. marta 2018. godine, te da je predmetni postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine (dakle, period od dvije godine i oko dva mjeseca), što samo po sebi jeste dug period pogotovo imajući u vidu da je postupak pred žalbenim sudom trajao duže nego postupak pred prvostepenim sudom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1893/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 27, odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim postupcima pred prvostepenim sudom doprinio dužini trajanja postupka imajući u vidu da su pripremna ročišta u više navrata odgođena (i) na njegov prijedlog, kao i da je u kasnijoj fazi postupka apelant predlagao dokaze koje je mogao predložiti na samom početku postupka. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, i pored neprihvatljive dužine žalbenog postupka koja se, po mišljenju Ustavnog suda, ne može podvesti pod prihvatljivu pasivnost u radu suda u jednoj fazi postupka, imajući u vidu da su u okviru analiziranog perioda donesene dvije meritorne odluke, da je i apelant svojim postupcima donekle doprinio dužini trajanja postupka, da se ne radi o predmetu koji je po izričitoj zakonskoj normi hitne prirode, a naročito činjenicu da je predmetni postupak okončan prije donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno da je apelant dobio konačnu odluku u sporu koji je vodio prije odluke Ustavnog suda o apelaciji, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, a naročito činjenicu da je predmetni postupak pred redovnim sudovima okončan, Ustavni sud ne može ocijeniti period od oko četiri godine, koliko je trajao predmetni postupak, kao pretjerano dug, te prema mišljenju Ustavnog suda, navedeni period, ipak, nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 985/20 od 21. januara 2021. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
30. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak trajao četiri godine, čemu je svojim postupcima doprinio i apelant, a pri tome se ne radi o predmetu koji je hitne prirode, a naročito jer je apelant prije donošenja odluke Ustavnog suda došao do konačne odluke u sporu koji je vodio.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević