Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3951/19 (B. M.)
Odluka donesena 16. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3951/19
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3951/19, rješavajući apelaciju Bože Mandića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. ožujka 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Bože Mandića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u kaznenom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 016334 19 Kžk od 2. rujna 2019. godine.
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Boži Mandiću u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da apelantu Boži Mandiću nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Božo Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 17. listopada 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja kaznenog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 016334 19 Kžk od 2. rujna 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, Kantonalnog suda u Mostaru, Općinskog suda u Širokom Brijegu i Kantonalnog tužiteljstva Zapadnohercegovačkog kantona Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) zatraženo je u razdoblju od 25. listopada 2020. godine do 4. veljače 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Kantonalni sud u Širokom Brijegu, Kantonalni sud u Mostaru i Kantonalno tužiteljstvo dostavili su odgovore na apelaciju u razdoblju od 6. studenog 2020. godine do 11. veljače 2021. godine.
4. Općinski sud u Širokom Brijegu u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju, nego je obavijestio Ustavni sud da je zahtjev za dostavu odgovora i fotokopiju dostavnice, kao i predmetnu apelaciju proslijedio nadležnom Općinskom sudu u Ljubuškom, koji je dostavio odgovor na apelaciju 16. studenog 2020. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je dao svoj iskaz Ministarstvu unutarnjih poslova Zapadnohercegovačkog kantona, Policijska uprava Široki Brijeg, na Zapisnik o prikupljanju iskaza od osumnjičenog broj 02-2-5/2-1- 203/07 od 11. srpnja 2007. godine, a potom i Kantonalnom tužiteljstvu na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika broj KT 279/07 od 23. studenog 2007. godine.
7. Kantonalno tužiteljstvo je podiglo Optužnicu broj KT 279/07 od 23. srpnja 2009. godine protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je (na način pobliže opisan u optužnici) kao službena osoba iskoristio svoj službeni položaj i drugom pribavio imovinsku korist koja prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je time počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).
8. Predmetna optužnica je podnesena Općinskom sudu u Širokom Brijegu, ali je Rješenjem tog suda broj 008-0-Kr-09-001450 od 31. kolovoza 2009. godine za postupanje u predmetnom postupku određen Općinski sud u Ljubuškom s obzirom na to da su utvrđeni važni razlozi za određivanje drugog stvarno nadležnog suda (apelantova supruga je zaposlena kao sutkinja u Općinskom sudu u Širokom Brijegu).
9. Predmetni spis ustupljen je Općinskom sudu u Ljubuškom 2. rujna 2009. godine.
10. Općinski sud u Ljubuškom je potvrdio predmetnu optužnicu 17. rujna 2009. godine. Protiv navedene optužnice apelant je izjavio prethodne prigovore, koji su odbijeni kao neutemeljeni Rješenjem Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 K 005009 09 Kps od 19. listopada 2009. godine.
11. Ročište o izjašnjenju o krivnji održano je 27. listopada 2009. godine, a glavni pretres je u razdoblju od 23. veljače do 27. svibnja 2010. godine održan ukupno pet puta.
12. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 K 005009 09 K od 2. lipnja 2010. godine apelant je oslobođen optužbe da je (na način pobliže opisan u izreci presude) počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH. Osim toga, oštećena (Općina Široki Brijeg) upućena je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku, te je određeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
13. Iz obrazloženja prvostupanjske presude, između ostalog, proizlazi da je tijekom glavnog pretresa u dokaznom postupku prvostupanjski sud saslušao šest svjedoka (M. J., P. Č., M. B., A. V., M. K. i Z. J.), da je izvršeno suočenje svjedoka optužbe M. J. i svjedoka obrane Z. J., da je apelant dao iskaz u svojstvu svjedoka, te da je izvršen uvid i čitanje u materijalnu dokumentaciju.
14. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 005009 10 Kž od 17. siječnja 2011. godine uvažena je žalba Kantonalnog tužiteljstva, te je prvostupanjska presuda ukinuta i određeno je održavanje rasprave pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu.
15. Glavni pretres pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu održan je 7. lipnja 2011. godine.
16. Presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 005009 11 Kžk od 7. lipnja 2011. godine apelant je proglašen krivim zbog toga što je (na način pobliže opisan u izreci presude) počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je obvezan oštećenoj nadoknaditi određeni novčani iznos na temelju postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. Osim toga, apelant je obvezan nadoknaditi troškove sudskog paušala u određenom novčanom iznosu.
17. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 005009 11 Kžk od 22. srpnja 2011. godine odbačena je kao nepravovremena žalba apelantovog branitelja izjavljena protiv drugostupanjske presude.
18. Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 K 005009 11 Kžž od 4. prosinca 2013. godine uvažena je žalba apelantovog branitelja izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 22. srpnja 2011. godine, pobijano rješenje je ukinuto, te je određeno da se žalba apelantovog branitelja izjavljena protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 7. lipnja 2011. godine ima smatrati pravovremenom. Istodobno, uvažene su žalbe apelantovih branitelja, te je ukinuta presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 7. lipnja 2011. godine i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da su u pobijanoj presudi izostali razlozi u odnosu na apelantov umišljaj za izvršenje djela za koje se tereti, zatim obrazloženje u odnosu na utvrđenje da je apelant kriminalnu djelatnost poduzeo u namjeri da Z. J. pribavi protupravnu imovinsku korist, kao i utvrđenje da je Općinsko pravobraniteljstvo u inkriminiranom razdoblju imalo svojstvo samostalnog organa, a kojim propustima je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 312. stavak 1. točka k) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH).
19. Glavni pretres pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu održan je 29. travnja 2014. godine.
20. Presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 005009 14 Kžk2 od 29. travnja 2014. godine apelant je proglašen krivim zbog toga što je (na način pobliže opisan u izreci presude) počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je obvezan oštećenoj isplatiti određeni novčani iznos, dok je s viškom imovinskopravnog zahtjeva oštećena upućena na parnični postupak. Osim toga, apelant je obvezan nadoknaditi troškove sudskog paušala u određenom novčanom iznosu.
21. Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 K 005009 14 Kžž 2 od 28. ožujka 2017. godine žalba apelantovog branitelja je uvažena, presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 29. travnja 2014. godine je ukinuta, te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da drugostupanjski sud nije na odgovarajući način obrazložio odlučnu činjenicu, odnosno pitanje postojanja ili nepostojanja umišljaja kod apelanta, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 312. stavak 1. točka k) ZKPFBiH, te da je pri ocjeni apelantove vinosti postojala potreba da se s više pažnje cijeni apelantov iskaz dan na glavnom pretresu pred prvostupanjskim sudom i da se taj iskaz dovede u svezu s ostalim izvedenim dokazima.
22. Glavni pretres pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu održan je 14. prosinca 2017. godine.
23. Presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 005009 14 Kžk3 od 14. prosinca 2017. godine apelant je proglašen krivim zbog toga što je (na način pobliže opisan u izreci presude) počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je obvezan oštećenoj isplatiti određeni novčani iznos, dok je s viškom imovinskopravnog zahtjeva oštećena upućena na parnični postupak. Osim toga, apelant je obvezan nadoknaditi troškove sudskog paušala u određenom novčanom iznosu.
24. Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 K 005009 18 Kžž 3 od 11. prosinca 2018. godine djelomično su uvažene žalbe apelantovih branitelja, presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 14. prosinca 2017. godine je ukinuta, te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem. U obrazloženju predmetnog rješenja Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je izreka pobijane presude proturječna njezinom obrazloženju (izrekom pobijane presude definiran je izravni umišljaj kod apelanta, dok je u obrazloženju navedene presude izražen stav da je apelant inkriminirane radnje počinio s eventualnim umišljajem), a što predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 312. stavak 1. točka k) ZKPFBiH.
25. Predsjednik žalbenog vijeća Kantonalnog suda u Širokom Brijegu podnio je Vrhovnom sudu Prijedlog broj 63 0 K 005009 19 Kžk 4 od 21. siječnja 2019. godine za prenošenje mjesne nadležnosti radi daljnjeg vođenja predmetnog kaznenog postupka s Kantonalnog suda u Širokom Brijegu na neki drugi stvarno nadležan sudu na području drugog kantona. Kantonalno tužiteljstvo, apelant i apelantov branitelj su se u razdoblju od 7. do 17. siječnja 2019. godine pismenim podnescima izjasnili da se ne protive prenošenju mjesne nadležnosti s Kantonalnog suda u Širokom Brijegu na drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona. Također, podneskom broj T11 0 KTA 0003921 19 od 30. siječnja 2019. godine Federalno tužiteljstvo Federacije Bosne i Hercegovine predložilo je da se usvoji prijedlog Kantonalnog suda u Širokom Brijegu.
26. Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 K 005009 19 Kr od 11. veljače 2019. godine za vođenje kaznenog postupka protiv apelanta zbog kaznenog djela zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH, a po optužnici Kantonalnog tužiteljstva od 23. srpnja 2009. godine određen je Kantonalni sud u Mostaru.
27. Glavni pretres pred Kantonalnim sudom u Mostaru održan je 2. rujna 2019. godine.
28. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 016334 19 Kžk od 2. rujna 2019. godine apelant je oslobođen optužbe da je (na način pobliže opisan u izreci presude) počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH. Osim toga, određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, a oštećena je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
29. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te da je došlo do kršenja članka 17. Europske konvencije (zabrana zlouporabe prava). Apelant navodi kronologiju predmetnog postupka, te ističe da je predmetni kazneni postupak trajao predugo. Nadalje, ističe da je ostao bez posla prije pet godina, te da kao pravobranitelj nije mogao produžiti mandat budući da na natječaju nije mogao dostaviti potvrdu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak. U svezi s tim, apelant navodi da je do takve situacije došlo prvenstveno postupanjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, te Kantonalnog tužiteljstva, a koji su se prema apelantu ponijeli diskriminirajući. Apelant, također, ističe da ni na koji način nije doprinio duljini predmetnog postupka, u prilog čemu ide i činjenica da nije zatražio niti jednu odgodu „ročišta“. U konačnici, apelant navodi da je predmetni postupak (od dana prijema kaznene prijave do podnošenja apelacije) trajao 14 godina, te smatra da mu na ime naknade nematerijalne štete treba isplatiti iznos od 4.200,00 KM.
b)Odgovor na apelaciju
30. Vrhovni sud je naveo da je apelacija u svemu neutemeljena.
31. Kantonalni sud u Širokom Brijegu je naveo da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se pozvao u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena jer je taj sud u svojim presudama pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je apelanta proglašavao krivim.
32. Kantonalni sud u Mostaru je naveo da iz sadržaja apelacije proizlazi da se apelant žali na povredu svojih prava u postupku pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu, a ne u postupku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
33. Općinski sud u Ljubuškom je naveo da tijekom predmetnog postupka nisu povrijeđena apelantova prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 1. „Protokola Europske konvencije“ i čl. 6. i 7. Europske konvencije. Nadalje, ističe da je Kantonalni sud u Širokom Brijegu rješenjem od 31. kolovoza 2009. godine za postupanje u konkretnom predmetu odredio Općinski sud u Ljubuškom, te da je predmet ustupljen tom sudu 2. rujna 2009. godine. Općinski sud u Ljubuškom je dalje ukazao na kronologiju predmetnog postupka pred tim sudom, te istaknuo da pred tim sudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, te da je taj sud, shodno procesnim situacijama, ažurno poduzimao radnje iz svoje mjerodavnosti.
34. Kantonalno tužiteljstvo je ukazalo na kronologiju postupka zabilježenu u tužiteljskom spisu broj T08 0 KT 0001130 07 (stari broj predmeta KT-279/07). Kantonalno tužiteljstvo je navelo da su apelantovi navodi u potpunosti neutemeljeni jer je istraga protiv apelanta zbog kaznenog djela zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH provedena u razumnom roku, nakon čega je podignuta optužnica, koju je potvrdio nadležni sud. Nadalje, navedeno je da je predmetna optužnica redovno zastupana pred nadležnim sudovima, a sve po njihovim pozivima na glavne rasprave. Kantonalno tužiteljstvo je istaknulo da predmetnu apelaciju treba odbiti.
V.Relevantni propisi
35. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravak, 56/03 – ispravak, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20).
36. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravak, 56/03 – ispravak, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) koji je važio u vrijeme donošenja pobijanih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 14. st. (1) i (2) Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičenik odnosno optuženik ima pravo u najkraćem razumnom roku biti izveden pred sud i biti mu suđeno bez odgode, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.
(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zlouporabu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.
VI.Dopustivost
37. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
38. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
39. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je duljina kaznenog postupka vođenog protiv apelanta, okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 016334 19 Kžk od 2. rujna 2019. godine. Imajući u vidu da su apelant i njegov branitelj predmetnu presudu primili 4. rujna 2019. godine, a da je apelacija podnesena 17. listopada 2019. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.
40. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
41. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja kaznenog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i da je došlo do kršenja članka 17. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
42. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
43. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
44. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
c)Razdoblje koje se uzima u obzir
45. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, pri ocjeni pitanja je li suđenje provedeno „u razumnom roku“ početak relevantnog razdoblja u kaznenim stvarima vezuje se za trenutak u kojem je osoba koja je u pitanju postala svjesna da je osumnjičena za kazneno djelo jer od tog momenta ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje. Takvo određivanje relevantnog razdoblja očito je u slučajevima u kojima je uhićenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Europski sud, Wemhoff protiv Njemačke, Presuda broj 2122/64 od 27. lipnja 1968. godine, stavak 19.; Dobbertin protiv Francuske, Presuda broj 13089/87 od 25. veljače 1993. godine, st. 9. i 138.; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. svibnja 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 95/10, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dalje, kao kraj relevantnog razdoblja uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije osobe koja je u pitanju. U tom smislu, Europski sud primjenjuje jednake kriterije i u kaznenim i u građanskim stvarima. Pri tome, u kaznenom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe mora biti konačna. Najzad, konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja kaznenog postupka (vidi Wemhoff, stavak 18.).
46. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju početak relevantnog razdoblja vezuje za apelantovo ispitivanje u svojstvu osumnjičenog 11. srpnja 2007. godine kada je apelant saznao da je osumnjičen za kazneno djelo. Imajući u vidu da je predmetni kazneni postupak okončan presudom Kantonalnog suda u Mostaru od 2. rujna 2019. godine, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine predmetnog kaznenog postupka je razdoblje od 12 godina i nešto manje od dva mjeseca.
d)Analiza razumnosti trajanja postupka
47. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom postupku pokrenutom protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 383. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH.
48. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu. Nadalje, ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud iz stanja spisa ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja predmetnog postupka. S obzirom na to da se predmetni postupak odnosio na utvrđivanje apelantove kaznene odgovornosti, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta.
49. Analizirajući ponašanje Kantonalnog tužiteljstva, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalno tužiteljstvo podiglo optužnicu nešto više od dvije godine nakon što je apelant prvi put ispitan u svojstvu osumnjičenog.
50. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je optužnica protiv apelanta prvobitno podnesena Općinskom sudu u Širokom Brijeg koji je nakon nešto više od mjesec dana od podizanja optužnice za postupanje odredio Općinski sud u Ljubuškom s obzirom na to da su utvrđeni važni razlozi za određivanje drugog stvarno nadležnog suda. Nadalje, istaknuto je da je predmetna optužnica Općinskom sudu u Ljubuškom dostavljena 2. rujna 2009. godine, te da je Općinski sud u Ljubuškom prvostupanjsku presudu donio devet mjeseci nakon zaprimanja optužnice, a u kojem razdoblju je poduzeo niz procesnih radnji (potvrdio optužnicu, donio rješenje kojim je odbio prethodne prigovore izjavljene protiv optužnice, održao ročište o izjašnjenju o krivnji, te održao glavni pretres pet puta). Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u Širokom Brijegu rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu, te da je odredio održavanje pretresa pred tim sudom. Nadalje, Kantonalni sud u Širokom Brijegu je u narednom razdoblju donio tri drugostupanjske presude, a koje odluke je Vrhovni sud sva tri puta ukidao i predmet vraćao na ponovni postupak zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 312. stavak 1. točka k) ZKPFBiH (jer Kantonalni sud u Širokom Brijegu nije adekvatno obrazložio apelantov umišljaj, te pojedina činjenična utvrđenja, odnosno jer je izreka pobijane presude bila proturječna obrazloženju), kao i jedno rješenje kojim je odbacio kao nepravovremenu žalbu apelantovog branitelja, koje je također ukinuo Vrhovni sud. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud u Širokom Brijegu (nakon što je Vrhovni sud treći put ukinuo drugostupanjsku presudu i naložio ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem) podnio prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti, koji je Vrhovni sud usvojio, te odredio Kantonalni sud u Mostaru za vođenje predmetnog kaznenog postupka, a nakon čega je Kantonalni sud u Mostaru donio presudu. Ustavni sud, također, primjećuje da je Kantonalni sud u Širokom Brijegu donosio svoje odluke u razdobljima od nešto više od jednog mjeseca do nešto manje od devet mjeseci, a Vrhovni sud u razdobljima od nešto manje od jednog mjeseca do dvije godine i 11 mjeseci, dok je Kantonalni sud u Mostaru svoju odluku donio nešto manje od sedam mjeseci nakon što je Vrhovni sud rješenjem odredio taj sud za vođenje predmetnog kaznenog postupka.
51. Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav. Također, Ustavni sud podsjeća da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće dužnost državi da organizira svoj pravni sustav na takav način da njezini sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući i obvezu postupiti u predmetima u razumnom roku (vidi Europski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. lipnja 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stavak 129.). Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, imajući u vidu da je postupak, koji nije složen, ukupno trajao 12 godina i nešto manje od dva mjeseca, te imajući u vidu da je predmet više puta vraćan na ponovni postupak (Vrhovni sud je tri puta ukidao odluke Kantonalnog suda u Širokom Brijegu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 312. stavak 1. točka k) ZKPFBiH i predmet vraćao na ponovni postupak), Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.
52. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.
e)Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
53. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
54. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 1.500,00 KM.
55. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Zabrana zlouporabe prava
56. U odnosu na članak 17. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da je člankom 17. Europske konvencije propisano: „Ništa u ovoj konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, skupine ili osoba da se upuste u bilo koju djelatnost ili izvrše neki čin usmjeren na poništavanje bilo kojeg od navedenih prava i sloboda, ili na njihovo ograničavanje u mjeri većoj od one koja je predviđena Konvencijom.“. Iz navedenog proizlazi da ova odredba Europske konvencije ne utemeljuje posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, stavak 14. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 90/06 od 6. srpnja 2007. godine, stavak 38., dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, proizlazi da nije moguće razmatranje navoda o povredi navedenog prava.
VIII.Zaključak
57. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je kazneni postupak, koji nije složen, trajao 12 godina i nešto manje od dva mjeseca, pri čemu je duljini trajanja u najvećoj mjeri doprinijelo vraćanje predmeta na ponovni postupak više puta.
58. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
59. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević