Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-608/21 (O. G.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Dostava
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Otkaz
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-608/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-608/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ordog Gabor, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ordog Gabor protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 320586 20 Rev 2 od 19. siječnja 2021.
godine, Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 320586 19 Rsž 2 od 18. rujna 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 320586 13 Rs od 24. travnja 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ordog Gabor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Tarik Potogija odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 24. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 320586 20 Rev 2 od 19. siječnja 2021. godine, Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 320586 19 Rsž 2 od 18. rujna 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 320586 13 Rs od 24. travnja 2014. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnoga suda, odbijen je u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je Odluka o otkazu Ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu nezakonita, te da se naloži tuženom („Energopetrol" d.d. Sarajevo) da apelanta vrati na posao i isplati mu određeni novčani iznos na ime plaća za određeno razdoblje sa zakonskim zateznim kamatama.
3. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je Odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 13. veljače 2012. godine donesena na osnovu odredbe članka 97. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR) i članka 43. Pravilnika o radu tuženog. Dalje je naveo da je Odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu dostavljena apelantu, na njegovoj adresi u Sarajevu, koja je navedena u njegovom personalnom dosjeu i na kojoj je bio prijavljen. Budući da postupak dostave odluka o pravima i obavezama iz radnog odnosa nije posebno reguliran ZOR, niti kolektivnim ugovorom, a apelant nije dokazao ni da je to pitanje bilo predmet sporazuma sklopljenih između sindikata i poslodavca ili pravilnika o radu, Vrhovni sud je naveo da su pravilno nižestupanjski sudovi pitanje dostavljanja konkretne odluke apelantu rješavali primjenom pravila parničnog postupka. Naime, odredbom članka 345. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) regulirano je da se dostavljanje fizičkim osobama po pravilu vrši predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti, a ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena nekome od njenih odraslih članova domaćinstva koji je dužan primiti pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati susjedu ako on na to pristane. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je dostavljanje odluke apelantu izvršeno putem pošte na adresi koju je apelant označio a tuženi pravilno evidentirao, tako što je isto predano sestri apelanta, koja je prijem pismena potvrdila svojim potpisom, iz čega proizlazi da je zaključak drugostupanjskog suda o urednoj dostavi sporne odluke zasnovan na pravilnoj primjeni materijalnog prava. Nadalje, naveo je da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno rasporedio teret dokazivanja, zbog čega nisu osnovani ni prigovori apelanta koji se odnose na primjenu članka 126. u svezi s člankom 123. ZPP. Naime, tuženi je dostavio sudu valjane dokaze o izvršenoj dostavi odluke o otkazu ugovora o radu apelantu, zbog čega je apelant, u smislu odredbe člana 123. ZPP bio dužan dokazati suprotne navode o nezakonito izvršenoj dostavi i nepoštivanju otkaznog roka. Kako apelant svoje tvrdnje nije dokazao, odluka je zasnovana na pravilnom zaključku suda da je otkaz apelantu dan uz poštivanje otkaznog roka od 45 dana. Budući da se tužba u ovoj pravnoj stvari zasniva samo na tvrdnji apelanta da mu odluka o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije uredno dostavljena, a nižestupanjski sudovi su utvrdili da je dostavljanje ponude izvršeno u skladu sa odredbom članka 94. stavak 3. ZOR, te kako je utvrđeno da je otkaz apelantu dat zbog prestanka mandata, njegovo propuštanje da prihvati ponuđeni ugovor o radu s izmijenjenim uvjetima je imalo za posljedicu prestanak ugovora o radu. Stoga, naveo je da je odluka drugostupanjskog suda da je radni odnos apelanta prestao na zakonit način, zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava.
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da odluka o otkazu ugovora o radu nije uredno dostavljena apelantu osobno nego drugim osobama, pri čemu navodi da se prilikom ocjene urednosti dostave sud trebao rukovoditi odredbama ZOR, a ne odredbama ZPP.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Vrhovnoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. .
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević