Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2671/19 (Zajednica etažnih vlasnika u ul. Srpska br. 77 i 79 u Banjaluci)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2671/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-2671/19 rješavajući apelaciju Zajednice etažnih vlasnika u ul. Srpska br. 77 i 79 u Banjaluci i Davorina Reljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Zajednice etažnih vlasnika u ul. Srpska br. 77 i 79 u Banjaluci i Davorina Reljića protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 017857 17 Uvp od 15. maja 2019. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zajednica etažnih vlasnika u ul. Srpska br. 77 i 79 u Banjaluci, zastupana po predsjedniku Davorinu Reljiću i Davorin Reljić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 24. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 017857 17 Uvp od 15. maja 2019. godine.

2. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske – Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) je, odlučujući u ponovnom postupku, donijela rješenje broj 25-475-512./99 od 17. jula 2013. godine kojim je (tačka 1. izreke rješenja) odbijen kao neosnovan zahtjev JZU Dom zdravlja Banjaluka od 22. oktobra 1999. godine za utvrđivanje prvenstvenog prava pretvaranja dijela tavanskog prostora u zgradi u ulici Srpska broj 77-79 (u daljnjem tekstu: predmetna zgrada). Predmetnim rješenjem (tačka 2. izreke rješenja) utvrđeno je da Grad Banjaluka ima prvenstveno pravo pretvaranja preciziranog dijela tavanskog prostora u predmetnoj zgradi. Takođe, predmetnim rješenjem je utvrđeno (tačka 3. izreke rješenja) da će se međusobni odnosi između Grada Banjaluka i Sanje Preradović-Marić iz Banjaluke regulisati ugovorom oko prenosa prvenstvenog prava pretvaranja zajedničke prostorije u stan.

3. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da su apelanti podnijeli žalbu protiv prvostepenog rješenja (i to samo u dijelu uz kojem je odlučeno st. 2. i 3. izreke rješenja). Odlučujući o žalbi, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava) je donijela rješenje broj 21.05/475-170/13 od 15. oktobra 2015. godine kojim je poništeno prvostepeno rješenje u dijelu kojim je odlučeno tač. 2. i 3. i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. Takođe, predmetnim rješenjem je određeno da prvostepeno rješenje u preostalom dijelu ostaje neizmenjeno.

4. Apelanti su podnijeli tužbu protiv rješenja Republičke uprave, koja je odbijena kao neosnovana presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 17857 15 U od 4. aprila 2017. godine.

5. Apelanti su podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, koji je Vrhovni sud odbio presudom broj 11 0 U 017857 17 Uvp od 15. maja 2019. godine

6. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz apelacionih navoda proizilazi da apelanti smatraju da je do povrede ovih prava u konkretnom slučaju došlo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava pri odlučivanju u meritumu konkretne pravne stvari odnosno u vezi sa pitanjem prava pretvaranja tavanskog prostora u stan (tač. 2. i 3. izreke prvostepenog rješenja).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 017857 17 Uvp od 15. maja 2019. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je tom presudom odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, a kojom je odbijena tužba protiv rješenja Republičke uprave, a kojim je poništeno prvostepeno rješenje Područne jedinice u tač. 2. i 3. izreke tog rješenja (u dijelu u kojem se osporava apelacijom) i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovni postupak, dakle vraćen u fazu upravnog postupka. Takođe, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, prema dostavljenoj dokumentaciji, još uvijek u toku.

12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da je u međuvremenu donesene konačne odluke u ovom predmetu, niti su eventualno osporili tu odluku.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2671/19 (Zajednica etažnih vlasnika u ul… | Sudska praksa | Aktio