Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4802/19 (N.B.)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4802/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-4802/19, rješavajući apelaciju N. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. B. podnesena zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 269884 I 17 I od 7. novembra 2017. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. N. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija "Pucar" iz Banja Luke, podnijela je 11. decembra 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 269884 I 17 I od 7. novembra 2017. godine.

2. Osnovni sud je donio presudu broj 071-0-P-07-000115 od 8. februara 2007. godine kojom je, nakon razvoda braka apelantice i izvršenika, njihovo dvoje mldb. djece, kćerke J.B i A.B. povjerio na zaštitu i vaspitanje apelantici dok je izvršenik obavezan da na ime svog doprinosa za izdržavanje plaća mjesečni iznos od 300,00 KM.

3. Apelantica je, nakon toga, pokrenula pred Osnovnim sudom izvršni postupak protiv izvršenika, radi predaje mldb. J.B. koju je izvršenik zadržao kod sebe u Banja Luci. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 71 0 I 269884 17 I od 7. novembra 2017. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na način da je naložio izvršeniku da mldb. J.B. preda apelantici u roku od tri dana po prijemu ovog rješenja (stav 1.). Istim rješenjem je određeno da će se, ako ukoliko izvršenik ne preda mldb. J.B. apelantici u ostavljenom roku, izvršeniku izreči novčana kazna u iznosu od 5.000,00 KM koju će sud provesti po službenoj dužnosti pod prijetnjom donošenja novog rješenja i izricanja uvećane novčane kazne (stav 2). Stavom 3. je uređeno da ako se izvršenje ne može provesti na ovaj način, isto će se provesti oduzimanjem djeteta od izvršenika putem službenog lica ovog suda uz pomoć Organa starateljstva Grada Banja Luke.

4. Odlučujući po prigovoru izvršenika izjavljenom protiv navedenog rješenja Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 I 269884 17 I od 16. maja 2018. godine usvojio prigovor, stavio van snage rješenje o izvršenju od 7. novembra 2017. godine i ukinuo provedene izvršne radnje. Istim rješenjem obijen je zahtjev za povrat mldb. J.B. apelantici u Beograd, Republika Srbija.

5. Rješenjem Okružnog sud broj 71 0 I 269884 18 Gž od 24. augusta 2018. godine, apelanticina žalba je uvažena i rješenje Osnovnog suda od 16. maja 2018. godine preinačeno tako što je odbijen prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju broj 71 0 I 269884 17 I od 7. novembra 2017. godine ostavljeno na snazi. Istim rješenjem apelant je obavezan da apelantici nadoknadi troškove sastava žalbe u iznosu preciziranom u rješenju, dok je odbijen zahtjev izvršenika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 300,00 KM. U obrazloženju navedenog rješenja Okružni sud je, između ostalog, ukazao na odredbu člana 1. Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece (u daljnjem tekstu: Konvencija) kojom je istaknuto da su ciljevi Konvencije da se osigura što hitniji povratak djece nezakonito odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici i da se pravo na staranje i viđanje sa djetetom po zakonu jedne od država ugovornica stvarno poštuje u drugoj državi. Članom 3. Konvencije je uređeno da će se odvođenje i zadržavanje djeteta smatrati nezakonitim ako predstavlja povredu prava na staranje koje je dobilo lice, institucija ili bilo koji drugi organ, kolektivno ili pojedinačno po zakonu države u kojoj je dijete bilo stalno nastanjeno prije odvođenja ili zadržavanja, ako su se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ta prava ostvarivala kolektivno ili pojedinačno, ili bi se bila ostvarivala da nije došlo do odvođenja i zadržavanja. Po ocjeni Okružnog suda za primjenu Konvencije i za vraćanje mldb. J.B. bitna je činjenica da je mldb. J.B. zadržana kod drugog roditeljaizvršenika kojem odlukom nadležnog suda nije povjereno na brigu i vaspitanje, a posebno u okolnostima kad je po redovnom toku stvari isto boravilo kod roditelja za vrijeme školskog raspusta, a sama činjenica da je dijete upisano u srednju školu uz saglasnost oca –izvršenika, govori da je isti nezakonito zadržao dijete, jer isto nije odveo kod majke a u cilju nastavka redovnog školovanja, odnosno u mjestu prebivališta roditelja kojem je povjereno na brigu i vaspitanje. U prilog navedenog Okružni sud je dalje ukazao da je odredbom člana 12. Konvencije uređeno da ako je dijete nezakonito odvedeno ili zadržano u smislu člana 3. a na dan početka postupka pred sudskim ili upravnim organom države ugovornice u kojoj se dijete nalazi je proteklo manje od godinu dana od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja nadležni organ će naložiti hitan povratak djeteta, te da će sudski ili upravni organi čak i ako je pravni postupak pokrenut nakon isteka roka od godinu dana spomenutog u prethodnom stavu također će naložiti povratak djeteta, ako se ne dokaže da se dijete prilagodilo sredini.

6. Nakon toga izvršenik je protiv rješenja Okružnog suda od 7. novembra 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu i apelacija je registrirana pod brojem AP-5463/18. Ustavni sud je donio odluku broj AP-5463/18 od 23. oktobra 2018. godine kojom je odbio navedenu apelaciju G.B. U navedenoj odluci Ustavni sud je, u odnosu na navode izvršenika o kršenju prava na dom i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija), između ostalog, istakao da:“ Prema tome, Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjem na apelanta nije stavljen pretjeran teret, budući da interes malodobnog djeteta, koje je odredbama Konvencije (Konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece - Hag, 25. oktobar 1980. godine) posebno zaštićeno i čime se sud u predmetnom postupku rukovodio prilikom donošenja osporenog rješenja, preteže nad apelantovim interesom, u smislu da se majci mldb. djeteta vrati nezakonito oduzeto dijete, a koje joj je odlukom nadležnog suda nakon razvoda braka dodjeljeno na brigu i vaspitanje. Ustavni sud također ukazuje da se u ovakvim predmetima, prikladnost mjere donesene od strane nadležnog suda cijeni u odnosu na brzinu njenog izvršenja, budući da zahtjeva hitno postupanje, jer protek vremena i promjena okolnosti mogu imati nepopravljive posljedice na odnos između mldb. djeteta i majke kome je dijete vraćeno. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na poštivanje porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, jer su sudovi osporeno rješenje donijeli na temelju relevantnih odredbi Konvencije.“

7. Nakon toga, 11. januara 2019. godine pokušana je predaja mldb. J.B. apelantici ali nije izvršena jer je utvrđeno da je mldb. J.B. sakrila pasoš kako predaja ne bi bila izvršena. Također, predaja je pokušana još dva puta ali iz istog razloga nije izvršena.

8. Također, apelantica je 27. aprila 2020. godine podnijela apelaciju, registriranu pod brojem AP-1598/20, protiv pravosnažne presude Osnovnog suda broj 71 0 P 265282 18 P 2 od 21. oktobra 2019. godine (koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 265282 18 P 2 od 20. februara 2020. godine) a koja je donesena u postupku po tužbi izvršenika i mldb. J.B. Navedenom presudom izmijenjena je ranija odluka o povjeravanju djece na staranje apelantici i to na način da je mldb. J.B., nakon što je i sama izrazila želju da ostane da živi sa ocem-izvršenikom ta nakon davanja preporuke Centra za socijalni rad Banja Luka da je u najboljem interesu mldb. J.B. da ostane da živi sa izvršenikom, Osnovni sud povjerio mldb. J.B. na brigu, čuvanje i staranje izvršeniku (ocu). Ustavni sud je navedenu apelaciju odbacio kao preuranjenu odlukom broj AP- 1598/20 od 4. juna 2020. godine obzirom da je u toku bio postupak pred Vrhovnim sudom Republike Srpske pod brojem 71 0 P 265282 20 Rev po apelanticinoj reviziji koji do danas nije okončan. Navedeno proizlazi iz obavještenja Vrhovnog suda od 14. jula 2020. godine prema kojem nije poznato kada će navedeni predmet biti uzet u rad.

9. Ustavni sud ukazuje i da je u međuvremenu mldb. J.B. postala punoljetna odnosno da je 24. januara 2021. godine napunila 18. godina iz čega proizlazi da se na nju više ne može primijeniti Konvencija jer se ista primjenjuje na osobe do 16 godina starosti.

10. Apelantica smatra da su joj zbog neizvršenja navedenog rješenja prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Smatra da je navedeno rješenje trebalo biti izvršeno u roku od šest sedmica a postupak ni nakon dvije godine nije okončan iako je apelantica insistirala kod suda na provođenju i predavala sudu podneske u kojima traži hitno izvršenje i predaju mldb. J.B. Navodi i da je Ustavni sud u svojoj odluci broj AP-5463/18 odbio apelaciju izvršenika i naredio hitnu predaju djeteta majci tj. apelantici. Apelantica traži da joj Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja navedenog rješenja u iznosu od 10.000,00 KM.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 269884 I 17 I od 7. novembra 2017. godine kojim je tada mldb. J.B. bila povjerena na čuvanje i staranje apelantici. Međutim, obzirom na činjenice navedene u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud zapaža da je u međuvremenu presuda na osnovu koje je doneseno sporno rješenje o izvršenju preinačena pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 265282 18 P 2 od 21. oktobra 2019. godine čime je navedeno rješenje o izvršenju postalo neprovodivo. Štaviše, mldb. J.B. je u međuvremenu postala punoljetna zbog čega više nema mjesta primjeni odredbi Konvencije koja se primjenjuje na osobe do 16. godina starosti. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno. Ustavni sud, međutim, nagalašava da se ovakvom odlukom ne dira u pravo na pristup sudu apelantici budući da apelantica ima mogućnost da nakon donošenja odluke o reviziji u predmetu broj 71 0 P 265282 20 Rev, nezavisno od vrste te odluke, ponovo podnese apelaciju.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4802/19 (N.B.) | Sudska praksa | Aktio