Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-661/21 (A.L.)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Vanredni pravni lijekovi
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-661/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-661/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela A. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela A. L.

protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 031409 18 Uvp od 29. oktobra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. A. L. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 2. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 031409 18 Uvp od 29. oktobra 2020. godine.

2. Odlukom Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu od 28. maja 2018. godine odbijen je kao neosnovan prigovor apelantkinje izjavljen protiv rješenja Dekana Stomatološkog fakulteta sa klinikama Univerziteta u Sarajevu od 12. januara 2018. godine (koje rješenje se odnosi na radni raspored apelantkinje, u vezi sa odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 12. januara 2018. godine), te je osporeno rješenje ostavljeno na snazi.

3. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 031409 18 U od 3. jula 2018. godine odbačena je tužba apelantkinje podnesena protiv rješenja tuženog (Univerzitet u Sarajevu, Upravni odbor Univerziteta u Sarajevu) od 28. maja 2018. godine zato što osporeni akt nije upravni akt.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 031409 18 Uvp od 29. oktobra 2020. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantkinje za vanredno preispitivanje sudske odluke, rješenja Kantonalnog suda od 3. jula 2018. godine.

5. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo je pravilno prvostepeni sud postupio kada je pobijanim rješenjem odbacio tužbu apelantkinje jer akt koji se tužbom osporava nije upravni akt. Vrhovni sud je ukazao da je odredbama člana 8. Zakona o upravnim sporovima propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a upravni akt, u smislu tog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. navedenog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Vrhovni sud je naveo da osporeno rješenje tuženog (Univerziteta u Sarajevu, Upravni odbor Univerziteta u Sarajevu) od 28. maja 2018. godine nije upravni akt, jer istim nije rješavano o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari, pa se protiv takvog akta ne može voditi upravni spor, jer se radi o sporu iz radnog odnosa. Vrhovni sud je naveo da, osim toga, tuženi nije organ iz člana 4. Zakona o upravnim sporovima, kojim je propisano da se, pod pojmom organa u smislu tog zakona podrazumijevaju organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu, kao i institucije koje imaju javna ovlašćenja kad u vršenju javnih ovlašćenja rješavaju u upravnim stvarima. Vrhovni sud je takođe naveo da su neosnovani navodi apelantkinje da se prvostepeni sud pozvao na presudu tog suda od 15. januara 2015. godine, a da istu nije pravilno primijenio, jer upravo iz presude tog suda (koja je objavljena u Biltenu Vrhovnog suda broj: 1-2 iz 2015. godine) proizlazi da, ukoliko sud utvrdi da neki akt nije upravni akt primjenom člana 25. stav (1) tačka 2) Zakona o upravnim sporovima, treba tužbu odbaciti, a ne oglasiti se stvarno i mjesno nenadležnim.

Apelacioni navodi

6. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja navodi da se Kantonalni sud, prilikom donošenja rješenja kojim je odbacio njenu tužbu, pozvao na presudu Vrhovnog suda od 15. januara 2015. godine, a da pri tome nije (što je bio dužan) predmetnu tužbu proslijedio nadležnom sudu na postupanje.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kojom je odbačena apelantkinjina tužba (jer je podnesena protiv akta koji nije upravni akt), iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2144/19 od 28. januara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelantkinje u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-661/21 (A.L.) | Sudska praksa | Aktio