Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-217/20 ("VOĆAR" d.o.o. Brčko)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-217/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-217/20, rješavajući apelaciju koju je podnio "VOĆAR" d.o.o. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "VOĆAR" d.o.o. Brčko zbog dužine trajanja postupka pred Službom za geodetske i imovinsko pravne poslove Općine Srebrenik u predmetu br. „03-30-675/07, 03/7-1766/07, 03/7-31-5729/09, 03-30- 661/2016“, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. "VOĆAR" d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Hajrudin Škahić advokat iz Srebrenika, podnio je 16. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Službom za geodetske i imovinsko pravne poslove Općine Srebrenik (u daljnjem tekstu: Služba) u predmetu br. „03-30-675/07, 03/7-1766/07, 03/7-31-5729/09, 03-30-661/2016“.
2. Služba za prostorno uređenje, stambeno, komunalne poslove i obnovu Općine Srebrenik je aktom od 19. januara 2007. godine dostavila Službi na nadležno postupanje zahtjev apelanta i M.M. (podnesen 1. novembra 2006. godine) koji se odnosi na povrat prava korištenja parcele koja se nalazi uz „Robnu kuću“ (u daljnjem tekstu: zemljište uz privrednu zgradu), u kome se apelant i M.M. pozivaju na član 39. Zakona o građevinskom zemljištu. Ovaj akt Služba je primila 21. januara 2007. godine i zaveden je pod brojem 03-30-675/07.
3. Apelant i M.M. su 28. marta 2007. godine podnijeli zahtjev za postupanje u skladu sa članom 39. Zakona o građevinskom zemljištu, koji je zaveden pod brojem 03/7-31-1766/07.
4. Služba je Zaključkom br. 03/7-31-1766/07 i 03-30-675/07 od 29. augusta 2007.godine, na prijedlog stranaka, prekinula predmetni postupak, te odredila da će prekid postupka trajat do usvajanja izmjena i dopuna Regulacionog plana zone «Centar» Srebrenik.
5. Apelant i M.M. su Službi podnijeli zahtjev za zakazivanje rasprave i nastavak postupka prekinutog zaključkom od 29. augusta 2007.godine.
6. Služba je 10. septembra 2008.godine održala raspravu, na kojoj su apelant i M.M. zatražili da se postupak prekine do okončanja postupka izdavanja urbanističke saglasnosti od strane Službe za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i obnovu općine Srebrenik, a zatim je Zaključkom broj 03/7-31-6644/08 od 11. septembra 2008. godine prekinula predmetni postupak.
7. Apelant i M.M. su 24. augusta 2009. godine podnijeli Službi na broj 03/7-31-6644/08 prijedlog za nastavak prekinutog postupka, a koji prijedlog je zaveden pod brojem 03/7-31-5729/09.
8. Služba je Rješenjem br. 03-30-675/07, 03/7-31-1766/07 i 03/7-31-5729/09 od 23. oktobra 2009. godine odbila kao neosnovan zahtjev apelanta i M.M. za utvrđivanje zemljišta pod zgradom i zemljišta koje je planom utvrđeno za redovnu upotrebu zgrade „Robne kuće“.
9. Rješavajući po žalbi apelanta i M.M. izjavljenoj protiv rješenja od 23. oktobra 2009. godine, Federalna uprava je rješenjem od 24. decembra 2009. godine poništila rješenje od 23. oktobra 2009.godine i predmet vratila Službi na dalje postupanje i odlučivanje.
10. Služba je Rješenjem br. 03-30-675/07, 03/7-31-1766/07 i 03/7-31-5729/09 od 11. februara 2014. godine odbila kao neosnovan zahtjev apelanta i M.M. da im se uz već utvrđeno zemljište za redovnu upotrebu „Robne kuće“ utvrdi i zemljište uz privrednu zgradu kao zemljište za redovnu upotrebu „Robne kuće“.
11. Rješavajući po žalbi apelanta i M.M. izjavljenoj protiv rješenja od 11. februara 2014. godine, Federalna uprava je Rješenjem broj 05-31-3-377/14 od 15. jula 2015. godine poništila rješenje od 11. februara 2014.godine i predmet vratila Službi na dalje postupanje i odlučivanje.
12. Apelant i M.M. su 18. aprila 2016. godine podnijeli zahtjev za cijepanje zemljišta uz privrednu zgradu, koji je zaveden pod brojem 03-30-661/16, na način da se izvrši utvrđivanje površine koju čini izgrađeni trotoar oko zgrade „Robne kuće“ i da se izvrši cijepanje zemljišta uz privrednu zgradu (na licu mjesta trotoar oko „Robne kuće“) na dva dijela, te da utvrđena površina trotoara bude površina zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu „Robne kuće“. Također su zatražili da se utvrđena površina zemljišta u zemljišnim knjigama uknjiži sa pravom vlasništva u korist apelanta i M.M.
13. Služba je Zaključkom br. 03-30-675/07, 03/7-31-1766/07, 03/7-31-5729/09 i 03-30-661/16 od 13. januara 2021. godine prekinula postupak kod tog organa pokrenut po zahtjevu apelanta i M.M. za cijepanjem zemljišta uz privrednu zgradu (postojeći trotoar oko Robne kuće), a koja površina zemljišta bi služila kao zemljište za redovnu upotrebu zgrade „Robna kuća“, do okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Ps 128465 15 Ps 2. Također, odredila je da će se postupak po ovom zahtjevu nastaviti nakon što apelant i M.M. dostave dokaz o okončanju sudskog postupka odnosno pravosnažnu odluku Općinskog suda Tuzla broj32 0 Ps 128465 15 Ps 2 od 16. septembra 2016.godine ili da su na drugi način riješili pitanje vlasništva poslovnog prostora u Robnoj kući koji koristi NLB banka. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv ovog zaključka dozvoljena žalba u roku od 15 dana po dostavi.
14. Apelant i M.M. su 9. februara 2021. godine Službi dostavili dopis u kojem su istakli da ostaju kod svog ranijeg zahtjeva da se objektu „Robna kuća“ dodijeli zemljište uz privrednu zgradu u površini od 3190m2, svojina Grada Srebrenik, kao zemljište neophodno za redovnu upotrebu „Robne kuće“. Naime, naveli su da nije okončan postupak koji se pred Službom vodi po zahtjevu apelanta i M.M. da se zemljište uz privrednu zgradu u površini od 3190m2 utvrdi kao zemljište neophodno za redovnu upotrebu Robne kuće, ta istakli da nisu saglasni da se Robnoj kući dodijeli zemljište za redovnu upotrebu u površini trotoara, već da se objektu „Robna kuća“ dodijeli zemljište za redovnu upotrebu u površini od 3190m2. Također su dostavili notarski obrađen Sporazum o izvršenju Presude Općinskog suda u Tuzli od 16. septembra 2016.godine i presudu Općinskog suda u Tuzli (pravosnažna 12. novembra 2018.godine, a izvršna 22. januara 2019.godine), te u tom pogledu istakli da je apelant kupio poslovni prostor od NLB koji je predmet tužbenog zahtjeva u navedenom predmetu, te da više ne postoje prepreke da se Robnoj kući dodijeli zemljište za redovnu upotrebu u površini od 3190m2.
Apelacioni navodi
15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
17. U vezi s navodima apelanta, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da „ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku“. Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokretao upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudovima (po njegovoj tužbi), Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju.
18. U konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević