Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-872/20 (A. H.)
Odluka donesena 16. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-872/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 872/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Admir Hasanbegović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Admir Hasanbegović.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 P 032633 17 Gž od 22. septembra 2020. godine.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Admiru Hasanbegoviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Admir Hasanbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Irena Puzić Obradović, advokat iz Doboja, podnio je 6. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 27 0 P 032633 17 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) i Kantonalnog suda je 24. maja 2020. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Opštinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. juna 2020. godine, dok je Kantonalni sud odgovor dostavio 11. juna 2020. godine. Osim toga, Kantonalni sud je 13. oktobra 2020. godine Ustavnom sudu dostavio presudu od 22. septembra 2020. godine kojom je okončan predmetni postupak.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proističu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 27. aprila 2016. godine Opštinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (E. O.) radi naknade nematerijalne štete (vsp. 34.000,00 KM).
6. Presudom Opštinskog suda broj 27 0 P 032633 16 P od 7. jula 2017. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 3.608,00 KM, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.672,67 KM. Apelant je odbijen s viškom tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa.
7. Apelant je 21. jula 2017. godine uložio žalbu protiv prvostepene presude.
8. Predmetni prvostepeni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnom sudu 4. oktobra 2017. godine.
9. Apelant je 19. februara i 25. decembra 2018, te 13. maja i 12. septembra 2019. godine podnosio urgencije Kantonalnom sudu.
10. Presudom Kantonalnog suda od 22. septembra 2020. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je od podnošenja tužbe proteklo više od tri godine i deset mjeseci, da je podnosio urgencije i da nije doprinio dužini trajanja postupka, kao i da se ne radi o komplikovanom postupku. Zbog trajanja predmetnog postupka apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke.
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na drugostepenom građanskom referatu, pri čemu veći broj predmeta predstavljaju predmeti koji se uzimaju po prioritetu, kao i predmeti hitne naravi. Pri tome je naveo da je predmetni postupak bio planiran za rad u trećem kvartalu 2020. godine.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
21. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji treba uzeti u obzir
23. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 27. aprila 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe Opštinskom sudu, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 22. septembra 2020. godine. Dakle, period od oko četiri godine i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
24. U konkretnom slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku kojim je apelant potraživao naknadu štete i kao takav je od većeg značaja za apelanta. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
25. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 27. aprila 2016. godine, te da je nakon donošenja presude Opštinskog suda od 7. jula 2017. godine predmetni spis na postupanje po žalbama dostavljen Kantonalnom sudu 4. oktobra 2017. godine (dakle, period od oko godinu i pet mjeseci). U okolnostima konkretnog slučaja navedeni period se može smatrati razumnim rokom za sprovođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom sprovodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Međutim, Ustavni sud, dalje, zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio tek nakon više od dvije godine i jedanaest mjeseci od prijema spisa predmeta. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta i prema prioritetima. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju da opravdaju dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoki sudski i tužilački savjet“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
26. Ustavni sud, takođe, podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolovani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost redovnih sudova, a konkretno Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica opštih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbi donio tek nakon više od dvije godine i jedanaest mjeseci od dostavljanja predmeta na postupanje. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, u skladu s praksom Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internet stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelantovo ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
30. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao oko četiri godine i pet mjeseci, pri čemu je naročito značajan doprinos Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučivao više od dvije godine i jedanaest mjeseci od prijema spisa predmeta, a pri tome nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
33. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević