Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-505/21 (PZU Apoteka "Europharm" Bihać)
Odluka donesena 16. 03. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-505/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP-505/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela PZU Apoteka "Europharm" Bihać, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela PZU Apoteka "Europharm" Bihać protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0004766 20 od 16. prosinca 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. PZU Apoteka "Europharm" Bihać (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Emir Imširević, odvjetnik iz Bihaća, podnijela je 12. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0004766 20 od 16. prosinca 2020. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Unsko-sanskoga Kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) od 24. prosinca 2019. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga u kaznenome predmetu broj T01 0 KTAPO 0027236 16, jer iz prijave (postupajuća tužiteljica je u obrazloženju odluke istakla da je predmetnom prijavom prijavljena osoba A.H., kao ravnatelj Zavoda za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Zavod), da je počinio kazneno djelo Zlouporaba položaja ili ovlasti iz čl. 383. st. 1. Kaznenoga zakona) i pratećih spisa očigledno je da prijavljeno djelo nije kazneno djelo.
3. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva od 26. veljače 2020. godine pritužba apelantice izjavljena protiv naredbe o neprovođenju istrage od 24. prosinca 2019. godine odbijena je kao neutemeljena. U obrazloženju odluke Kantonalno je tužiteljstvo istaknulo da, iako dispozitiv pobijane odluke ne sadrži oznaku osobe protiv koje je podnesena prijava i pravnu kvalifikaciju, Kantonalno tužiteljstvo nalazi da takva okolnosti ne čini pobijanu odluku nepravilnom ili nezakonitom. Kantonalno je tužiteljstvo istaknulo da je, donoseći predmetnu odluku, postupajuća tužiteljica disponirala svojim ovlaštenjem iz čl. 231. st. 3. Zakona o kaznenome postupku, i pravilno označila osnov za donošenje takve odluke, koji je kao takav i propisan predmetnom odredbom, a u razlozima za donošenje odluke je nedvosmisleno navela šta je bilo predmetnom kaznene prijave, te kojim razlozima se vodila prilikom ocjene da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Kantonalno je tužiteljstvo istaknulo da je stoga takav pritužbeni navod neutemeljen. Kantonalno tužiteljstvo istaklo je da je neutemeljen i pritužbeni navod apelantice kojim se istječe da nije cijenjen iskaz svjedoka A.Č. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je A.Č. saslušan u svojstvu svjedoka, i da je tom prilikom utvrđeno da je suštinski ponovio navode kaznene prijave. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da je A.Č. iznio tvrdnje da je motiv prijavljene osobe bio da, ograničavanjem količine lijekova koji se mogu izdati, a koji se financiraju na teret sredstava Zavoda, na određeni način kanalizira, kontrolira i usmjerava distribucija lijekova. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da takvi navodi nisu konkretizirani u smislu davanja odgovora na pitanje prema komu, odnosno u čiju korist bi bilo vršeno takvo kanaliziranje, niti bilo koji drugi dokaz ili indicija u spisu upućuju na utemeljenost takve tvrdnje. Kantonalno tužiteljstvo istaknulo je da u preostalome dijelu pritužbe ne istječu se konkretni navodi, osim što apelantica izražava svoje nezadovoljstvo donesenom odlukom, i dalje istječući navode iz kaznene prijave, koje je postupajuća tužiteljica imala u vidu prilikom donošenja pobijane odluke. Kantonalno je tužiteljstvo istaknulo da se kao pravilan prihvata i zaključak u dijelu prijave koji se odnosi na navodno nezakonit postupak javne nabavke jedinstvenoga informacijskoga sustava Zavoda, budući da je postupajuća tužiteljica pravilno utvrdila da je glede tih navoda već vršena sveobuhvatna provjera u drugome predmetu toga tužiteljstva.
4. Osporenim obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 16. prosinca 2020. godine obaviještena je apelantica da je Federalno tužiteljstvo, postupajući u smislu čl. 9. i 20. Zakona o Federalnome tužiteljstvu, izvršilo uvid u cjelokupan predmetni spis, nakon čega je ocijenjeno da prijedlog apelantice da se preispita rješenje Kantonalnoga tužiteljstva od 26. veljače 2020. godine nije utemeljen, te da su donesene odluke pravilne i na zakonu utemeljene.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je zbog donošenja osporenoga obavještenja Federalnoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak
1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelantica pojavljuje u ulozi podnositeljice kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević