Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2014/20 ("EVROPA" d.o.o. Čajniče i B. T.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2014/20
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 2014/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli "Evropa" d.o.o. Čajniče i Božica Tanović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Božica Tanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Foči u predmetu broj 94 0 Ip 002921 14 Ip 2.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Foči da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 94 0 Ip 002921 14 Ip 2, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Božici Tanović isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Foči da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela "Evropa" d.o.o. Čajniče zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Foči broj 94 0 lp 002921 09 lp u kojem je doneseno Rješenje Osnovnog suda u Foči broj 94 0 lp 002921 09 lp od 20. februara 2013. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
IUvod 1"Evropa" d.o.o. Čajniče i Božica Tanović (u daljnjem tekstu: apelant i apelantkinja ili apelanti) iz Čajniča podnijeli su 10. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 lp 002921 09 lp u kojem je doneseno Rješenje Osnovnog suda broj 94 0 lp 002921 09 lp od 20. februara 2013. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 94 0 Ip 002921 14 Ip 2.
IIPostupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Osnovnog suda je zatraženo 14. decembra 2020. godine i 17. februara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju, te je 8. marta 2021. godine od Osnovnog suda zatraženo da dostavi informacije o predmetu.
3Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. februara 2021. godine, te tražene informacije, dok Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
IIIČinjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene 5Osnovni sud u Trebinju je Presudom broj 095-0-Ps 08-000-076 od 28. januara 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 015-0- Pž-09-000 020 od 27. maja 2009. godine, obavezao tuženog (SZR ,,Kalifornija“ Čajniče, vl. M.T.) da SZUR ,,Evropa“ Čajniče, vl. Božice Tanović, isplati iznos od 8.048,93 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.240,00 KM.
Činjenice u izvršnom postupku broj 94 0 lp 002921 09 lp 6Apelant (tj. SZUR ,,Evropa“ Čajniče, vl. Božice Tanović) kao tražilac izvršenja je 11. decembra 2009. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (SZR Pekara "Kalifornija" Čajniče, vl. M.T.), na osnovu izvršne isprave - presude Osnovnog suda u Trebinju od 28. januara 2009. godine i presude Okružnog suda od 27. maja 2009. godine radi naplate glavnog duga u iznosu od 8.048,93 KM, troškova parničnog postupka u iznosu od 1.240,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, i troškova izvršnog postupka u iznosu od 500,00 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika ili na pokretnim stvarima izvršenika.
7Osnovni sud je Rješenjem broj 94 0 lp 002921 09 lp od 4. januara 2010. godine odredio predloženo izvršenje, te odredio troškove izvršenja u iznosu od 500,00 KM, dok je Rješenjem broj 94 0 I 002921 09 I od 29. aprila 2010. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja od 4. januara 2010. godine.
8Okružni sud je Rješenjem broj 94 0 lp 002921 10 Pž od 22. decembra 2010 godine odbio žalbu izvršenika i potvrdio rješenje od 29. aprila 2010. godine.
9Apelant je podneskom od 29. septembra 2011. godine obavijestio Osnovni sud da je 20. septembra 2011. godine uplaćen iznos na ime potraživanja od izvršenika u visini od 7.206,04 KM, te da je ostao neplaćen glavni dug od 465,11 KM, zakonske zatezne kamate na iznos od 377,69 KM, na iznos od 7.206,04 KM, te na iznos ostatka duga od 465,20 KM, troškovi parničnog postupka od 1.240,00 KM sa zateznim kamatama i troškovi izvršnog postupka od 500,00 KM. Apelant je podneskom od 29. decembra 2011. godine predložio da Osnovni sud pređe na drugi odobreni vid izvršenja, odnosno da se izvršenje sprovede na pokretnim stvarima izvršenika.
10Apelant je u podnesku od 2. marta 2012. godine naveo da je sudski izvršilac trebalo da izvrši popis pokretnih stvari izvršenika koje se nalaze u pekari ,,Kalifornija“, te predložio da Osnovni sud odmah pređe na zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika.
11Sudski izvršilac je 26. marta 2012. godine zaplijenio i popisao pokretne stvari izvršenika.
12Osnovni sud je održao dva ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenika (7. septembra i 5. novembra 2012. godine) koja su bila bezuspješna jer nije bilo kupaca. 13Osnovni sud je Rješenjem broj 94 0 lp 002921 09 lp od 20. februara 2013. godine obustavio izvršni postupak i ukinuo sprovedene radnje u dijelu koji se odnosi na zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika, jer se na drugoj prodaji pokretnih stvari nije pojavio kupac. U pouci o pravnom lijeku je naveo da je protiv tog rješenja dopuštena žalba Okružnom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
14Ustavni sud zapaža da iz informacije koju je Osnovni sud dostavio Ustavnom sudu u dopisu od 29. marta 2021. godine proizilazi da je rješenje od 20. februara 2013. godine dostavljeno apelantovom punomoćniku 26. februara 2013. godine, da protiv tog rješenja apelant nije izjavio žalbu, te da je ono postalo pravosnažno 6. marta 2013. godine.
Činjenice u izvršnom postupku broj 94 0 Ip 002921 14 Ip 2 15Apelantkinja je 6. februara 2014. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje (u kojem je kao tražioca izvršenja označila Božicu Tanović, kao ranijeg vlasnika SZUR ,,Evropa“ Čajniče) na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 095-0-Ps-08-000- 076 od 28. januara 2009. godine, Presude Okružnog suda broj 015-0-PŽ-09- 000 020 od 27. maja 2009. godine i Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 94 0 lp 002921 09 Ip od 14. januara 2010. godine protiv izvršenika M.T. (raniji vlasnik pekare „Kalifornija“ Čajniče) radi naplate glavnog duga od 465,11 KM, zakonskih zateznih kamata: na iznos od 377,69 KM, na iznos od 7.206,04 KM, te na ostatak duga od 465,11 KM, zatim, radi naplate troškova parničnog postupka od 1.240,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, troškova izvršnog postupka u izvršnom postupku Osnovnog suda broj 94 0 lp 002921 09 lp od 2.050,00 KM i naknade troškova ovog izvršnog postupka, predlažući izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Apelantkinja je zatražila od Osnovnog suda da zatraži od CJB Foča da dostavi podatke da li je izvršenik vlasnik motornog vozila i, ako jeste, da dostavi podatke o tom vozilu.
16Osnovni sud je Rješenjem broj 94 0 lp 002921 14 lp 2 od 10. marta 2014. godine odredio predloženo izvršenje od 6. februara 2014. godine, te troškove izvršenja u iznosu od 284,00 KM, te je 2. jula 2014. godine naložio sudskom izvršiocu da postupi po tom rješenju o izvršenju.
17Sudski izvršilac je na zapisniku od 7. aprila 2015. godine sastavio popis od pet vozila u posjedu izvršenika M.T. i registrovanih na njegovo ime.
18Osnovni sud je 15. februara 2016. godine donio zaključak kojim je odredio prvo ročište za prodaju popisanih vozila izvršenika M.T. putem usmenog javnog nadmetanja za 15. mart 2016. godine, a koje ročište je bilo bezuspješno, jer nije bilo zainteresovanih kupaca. 19Osnovni sud je zaključkom od 18. oktobra 2016. godine odredio drugo ročište za prodaju popisanih vozila izvršenika putem usmenog javnog nadmetanja za 10. novembar 2016. godine, a koje je i održano, te je zaključkom od 10. novembra 2016. godine prodao navedene pokretne stvari apelantkinji kao jedinom ponuđaču za iznos od 10.300,00 KM.
20Apelantkinja je podneskom od 11. novembra 2016. godine dostavila troškovnik za izvršene usluge u predmetu broj 94 0 lp 002921 14 lp 2 po kojem ukupni troškovi iznose 4.150,00 KM, a ukupno potraživanje (glavnica duga i sporedna potraživanja sa kamatama) 14.395,82 KM. 21Osnovni sud je Rješenjem broj 94 0 lp 002921 14 lp 2 od 31. marta 2017. godine dosudio apelantkinji pet vozila, te naložio izvršeniku M.T. da apelantkinji preda u posjed ta vozila.
22Sudski izvršilac je na zapisniku od 31. oktobra 2017. godine konstatovao da je zatekao parkirana tri vozila, dok se četvrto vozilo nalazi kod majstora, a peto vozilo se nalazi na terenu.
23Apelantkinja je podneskom od 14. novembra 2017. godine predložila da Osnovni sud zakaže drugo ročište za predaju vozila i ključeva od vozila.
24Sudski izvršilac je na zapisniku od 23. januara 2018. godine konstatovao da predaja pet vozila apelantkinji nije izvršena, jer stranke nisu bile prisutne na adresi izvršenika iako su obaviještene.
25Osnovni sud je dopisom broj 94 0 Ip 002921 14 Ip 2 od 15. maja 2019. godine obavijestio stranke da će sudski izvršilac izaći na adresu izvršenika M.T. 28. maja 2019. godine radi obezbjeđenja zapljene i predaje u posjed apelantkinji kupljenih vozila.
26Apelantkinja je podneskom od 20. maja 2019. godine predložila Osnovnom sudu da, u smislu člana 209 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), obaveže izvršenika da preda zaplijenjena vozila sa njihovim ključevima uz prijetnju novčanom kaznom ako ne postupi po nalogu suda.
27Sudski izvršilac je na zapisniku od 28. maja 2019. godine konstatovao da nije izvršena predaja apelantkinji zaplijenjenih vozila i njihovih ključeva, jer stranke nisu bile prisutne na licu mjesta (iako su obaviještene), te da supruga izvršenika nije dobrovoljno predala ključeve preostala dva vozila koja su parkirana u dvorištu kuće izvršenika, te da je istakla da je treće vozilo prodato za dijelove, dok su preostala dva vozila prodata na otpad.
28Osnovni sud je zaključkom od 1. jula 2019. godine pozvao izvršenika M.T. da za 5. juli 2019. godine pred Osnovnim sudom obezbijedi prisustvo kupljenih vozila i njihovu predaju apelantkinji uz upozorenje da će mu izreći novčanu kaznu ukoliko ne ispuni nalog (član 17 stav 1 ZIP-a).
29Osnovni sud je 5. jula 2019. godine održao ročište za predaju vozila na koje nisu pristupile stranke, te je rješenjem od istog datuma zakazao ročište za predaju pokretnih stvari za 6. septembar 2019. godine.
30Izvršenik M.T. je podneskom od 10. jula 2019. godine obavijestio Osnovni sud da su predmetna vozila već založena kod Poreske uprave zbog duga za poreze i doprinose iz ranijeg perioda, tako da se predmetna vozila nikako ne mogu otuđiti.
31Apelantkinja je podnescima od 17. marta, 25. juna i 11. decembra 2015. godine, te od 27. februara 2019. godine urgirala postupanje Osnovnog suda.
32Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IVApelacija
a) Navodi iz apelacije 33Apelanti navode da im je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka broj 094 0 lp 002921 09 lp i broj 94 0 lp 002921 14 lp 2, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelanti navode da je „u izvršnom predmetu Osnovnog suda broj 094 0 lp 002921 09 lp prošlo više od 10 godina a Osnovni sud nije okončao izvršenje potpunim namirenjem potraživanja tražioca izvršenja“. Dalje, navode da je „sud donio Rješenje o izvršenju broj 94 0 lp 002921 14 lp 2 od 10. marta 2014 godine“, te da „sud tek poslije skoro dvije godine postupa tako što zaključkom od 15. februara 2016. godine zakazuje prvo ročište za prodaju pet teretnih vozila…“.
b) Odgovori na apelaciju 34Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je ovaj sud pokušavao sprovesti izvršnu radnju predaje kupljenih pokretnih stvari, ali da ona nije sprovedena zbog neprisustvovanja apelanta i izvršenika.
VRelevantni propisi 35Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – Odluka USRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17 - OUSBiH, 58/18 – Rješenje USBiH i 66/18, u daljnjem tekstu: ZIP) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 12 (1)Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(2)Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 131.
(1) Kod prodaje pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe člana 89. st. 1. i 2. i člana 90. stav 5. ovog zakona.
(5) Sud će obustaviti postupak ako nijedna stranka ne predloži održavanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku, ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe.
36Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. VIDopustivost 37U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
38U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak broj 94 0 lp 002921 09 lp (u odnosu na apelanta) 39Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Osnovnog suda broj 94 0 lp 002921 09 lp od 20. februara 2013. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. 40Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41Član 18 stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
42Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
43Takođe, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije, u smislu člana 18 Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke, što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kada apelant propusti da u propisanom roku izjavi pravni lijek i time izgubi mogućnost da dođe do konačne meritorne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant, zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka, neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam, odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reaguje, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovne i člana 6 stav 1 Evropke konvencije, pokretati i istrajavati u navođenju ovakvih postupaka s nadom da će, zbog eventualnog kršenja ovog prava, moći dobiti naknadu nematerijalne štete u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 4265/14 od 19. aprila 2017. godine i AP 1749/17 od 17. jula 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ).
44U konkretnom slučaju Rješenjem Osnovnog suda broj 94 0 lp 002921 09 lp od 20. februara 2013. godine predmetni izvršni postupak je obustavljen i ukinute sprovedene radnje u dijelu koji se odnosi na zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbom člana 12 stav 2 ZIP-a, u ostavljenom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv rješenja Osnovnog suda od 20. februara 2013. godine .
Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, te samim tim nije ishodio konačnu odluku, a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
45Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na izvršni postupak broj 94 0 Ip 002921 14 Ip 2 (u odnosu na apelantkinju) 46Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
47U konkretnom slučaju predmetna apelacija se u ovom dijelu odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 94 0 Ip 002921 14 Ip 2. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba ). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana. 48Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VIIMeritum 49Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok 50Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana,a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
51Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi 52Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
53Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji se uzima u obzir 54Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka broj 94 0 Ip 002921 14 Ip 2 razmatrati period od 6. februara 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period od sedam godina i oko četiri mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 55Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud ukazuje da se radi o relativno složenom predmetu.
56Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju. Međutim, nakon toga taj sud u više navrata imao je periode neaktivnosti. Naime, Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja rješenja o izvršenju (10. marta 2014. godine) Osnovni sud nakon oko četiri mjeseca dao nalog sudskom izvršiocu da postupi po tom rješenju, te jednu godinu i mjesec dana nakon donošenja rješenja o izvršenju izvršio popis pokretnih stvari izvršenika. Ustavni sud zapaža da je nakon izvršenog popisa pokretnih stvari izvršenika (15. februara 2016. godine) taj sud nakon deset mjeseci donio zaključak kojim je odredio prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, te nakon osam mjeseci je odredio drugo ročište za prodaju pet vozila izvršenika. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon što su rješenjem (31. marta 2017. godine) apelantkinji dosuđene pokretne stvari, sudski izvršilac tek nakon sedam mjeseci izašao na lice mjesta radi predaje u posjed tih pokretnih stvari apelantkinji. Takođe, Ustavni sud zapaža da je nakon što je bezuspješno održao ročište (23. januara 2018. godine) radi predaje pokretnih stvari apelantkinji, sudski izvršilac tek nakon jedne godine i četiri mjeseca ponovo izašao na lice mjesta radi predaje pokretnih stvari apelantkinji. Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa proizilazi da Osnovni sud od 5. jula 2019. godine, kada je bezuspješno održao ročište za predaju pokretnih stvari apelantkinji, do dana donošenja odluke Ustavnog suda nije preduzeo nijednu procesnu radnju, dakle u periodu od jedne godine i oko 11 mjeseci, što u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da je Osnovni sud svojim postupanjem u bitnom uticao na dužinu trajanja izvršnog postupka, te da radnje nije preduzimao djelotvorno i ekonomično s ciljem okončanja predmetnog postupka, a pri tome nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za periode neopravdane pasivnosti. 57Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantkinja u tri navrata (23. januara 2018. godine, te 28. maja i 5. jula 2019. godine) nije pristupila na ročišta za predaju pokretnih stvari, čime je u određenoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka. Međutim, imajući u vidu prethodnu analizu u pogledu postupanja Osnovnog suda, Ustavni sud ne nalazi da je navedeno ponašanje apelantkinje u odlučujućoj mjeri uticalo na ukupno trajanje postupka.
58Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ apelantkinje kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi 59Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je. zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete 60U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
61S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja postupka, Božici Tanović treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
62Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
63Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIIIZaključak 64Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer predmetni izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje sedam godina i oko četiri mjeseci, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo nedjelotvorno postupanje Osnovnog suda koji nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje, te nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za periode neopravdane pasivnosti.
65Na osnovu člana 18 stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
66Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić