Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-920/20 (Grad Gradačac)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-920/20
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 920/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Grad Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Grad Gradačac.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 261548 16 Pž od 21. januara 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Grad Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gradsko pravobraniteljstvo Grada Gradačac, podnio je 11. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 Ps 261548 16 Pž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 3. jula 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 8. marta 2021. godine.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 15. jula 2020. godine, a Kantonalni sud 15. marta 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 22. januara 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženika („Gradačački sajam“ d.o.o. Gradačac) radi predaje i ispražnjenja poslovnih prostora, te je predložio donošenje mjere osiguranja.
6. Rješenjem Općinskog suda od 28. aprila 2016. godine odbijen je apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja.
7. Rješenjem Kantonalnog suda od 11. jula 2016. godine odbijena je apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda od 28. aprila 2016. godine.
8. Presudom Općinskog suda od 4. novembra 2016. godine obavezan je tuženik da apelantu preda u posjed dijelove objekta koje drži u neposrednoj faktičkoj vlasti tako što će ih, oslobođene od osoba i stvari, zajedno s pripadajućim ključevima staviti na raspolaganje apelantu u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Također, obavezan je tuženik apelantu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.080,00 KM. Tuženik je uložio žalbu protiv presude.
9. Predmetni prvostepeni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnom sudu 19. decembra 2016. godine.
10. Presudom Kantonalnog suda od 21. januara 2021. godine odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostepena presuda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
b) Odgovori na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke, te je istakao da je postupao u rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku i u razumnom roku završio predmet.
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na drugostepenom građanskom referatu, te da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta. Kantonalni sud je također naveo da je od marta 2020. godine pa do okončanja postupka zbog epidemiološke situacije (zbog prekida u radu, bolovanja nositelja sudačkih funkcija i administrativnog osoblja, skraćenog radnog vremena, potom restrikcija u radu kao rezultat odluke o stanju prirodne nesreće i uopće svih općepoznatih posljedica epidemije), u znatnoj mjeri, otežano odvijanje rada apelacionih vijeća i sudova uopće. Osim toga, ukazao je i da se u konkretnom slučaju radilo o složenijem predmetu.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
20. S obzirom na to da je apelant nositelj javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast kao sudionici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak, prava na imovinu i zabrane diskriminacije iz člana II/3.e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelantove navode u odnosu na prava iz člana II/3.e) i k) i iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Relevantna načela
22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
23. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 22. januara 2016. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 21. januara 2021. godine, dakle razdoblje od pet godina.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi predaje u posjed nekretnine i ispražnjenja poslovnih prostora. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem predmetu.
25. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 22. januara 2016. godine, te da je nakon donošenja presude Općinskog suda od 4. novembra 2016. godine predmetni spis na postupanje po žalbama dostavljen Kantonalnom sudu 19. decembra 2016. godine (dakle razdoblje od 11 mjeseci). U okolnostima konkretnog slučaja, navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje i koji služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud odluku po žalbi donio tek nakon četiri godine i mjesec dana. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta i prema prioritetima. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud zapaža da epidemiološka situacija predstavlja objektivnu okolnost koja je utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, međutim, kad se ima u vidu ukupna dužina trajanja postupka, ta okolnost nije mogla u značajnijoj mjeri utjecati na dužinu postupka.
26. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost redovnih sudova, a konkretno Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeno razdoblje pasivnosti Kantonalnog suda mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbi donio tek nakon četiri godine i mjesec dana od dostavljanja predmeta na postupanje. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, u skladu s praksom Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelantovo ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, koja se, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, u smislu odredbe stava (2) tog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
29. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka, pri čemu Ustavni sud ima u vidu i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o organu javne vlasti, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, te da je postupak u međuvremenu okončan, zbog čega Ustavni sud smatra da je samo deklaratorno utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku adekvatna satisfakcija za apelanta u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1118/15 od 15. novembra 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, stav 42).
Ostali navodi
30. Također, apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na imovinu, kao i zabranu diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer se predmetni postupak, koji je ukupno trajao pet godina, pred Općinskim sudom vodio 11 mjeseci, dok se pred Kantonalnim sudom vodio četiri godine i mjesec dana od prijema spisa predmeta, a pri tome taj sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo razdoblje neaktivnosti.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević