Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1663/20 (Visoka škola za menadžment i javnu administraciju Doboj)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1663/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-1663/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Visoka škola za menadžment i javnu administraciju Doboj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Visoka škola za menadžment i javnu administraciju Doboj zbog dužine trajanja postupka u predmetu izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja u predmetu broj 07.023/602-3615- 12/09, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Visoka škola za menadžment i javnu administraciju Doboj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Slobodan Perić advokat iz Banjaluke, podnio je 7. maja 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja u predmetu broj 07.023/602-3615-12/09.

1. Apelant je 26. maja 2008 godine podnio Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo) zahtjev za izdavanje dozvole za rad i obavljalje djelatnosti visokog obrazovanja.

2. Ministarstvo je rješenjem od 2. juna 2009. godine utvrdilo da apelant ne ispunjava uslove za početak rada visokoškolske ustanove i obavljanje djelatnosti obrazovanja u pogledu poslovnog prostora, osiguranih finansijskih sredstava i biblioteke.

3. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je presudom broj 11 0 U 001637 09 U od 9. oktobra 2009. godine uvažio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva od 2. juna 2009. godine i poništio ovo rješenje. U obrazloženju ove presude Okružni sud je naveo da je Ministarstvo, u smislu člana 50. Zakona o upravnim sporovima obavezno da u roku od 30 dana od dana prijema ove presude bez odlaganja donese novi upravni akt uvažavaju ći primjedbe ovog suda u pogledu pravila postupka.

4. Ministarstvo je rješenjem od 20. novembra 2009. godine utvrdilo da apelant ne ispunjava uslove za početak rada i obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja.

5. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 002467 09 U od 17. maja 2010. godine uvažio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva od 20. novembra 2009. godine i poništio ovo rješenje. U obrazloženju ove presude Okružni sud je naveo da je Ministarstvo obavezno, u smislu člana 50. Zakona o upravnim sporovima, da u roku od 30 dana od dana prijema ove presude bez odlaganja donese novi upravni akt uvažavajući primjedbe ovog suda u pogledu pravila postupka. Također, naglasio je da nije mogao u smislu člana 31. stav 5. citiranog zakona udovoljiti prijedlogu apelanta da predmetnu upravnu stvar riješi u punoj jurisdikciji, jer podaci u spisu ne pružaju pouzdan osnov za donošenje presude u punoj jurisdikciji.

6. Ministarstvo je Rješenjem broj 07.023/602-3615-12/09 od 30. avgusta 2010. godine (tačkom 1) utvrdilo da apelant, kao pravni sljednik Fakulteta za uslužni menadžment, ispunjava uslove za izdavanje diploma studentima upisanim kod apelanta u akademskoj 2006/2007. godini, a koji su u međuvremenu diplomirali kod apelanta (navode se imena 228 studenata). Obavezalo je (tačkom 2) apelanta da se, radi dobivanja dozvole za rad, obrati Ministarstvu sa zahtjevom za „provjeru ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja“. Također, odlučilo je da apelant ne može vršiti upis studenata dok se ne sprovede postupak iz tačke 2 ovog rješenja, te je (tačkom 4) odlučio da, na osnovu ovoga rješenja, izda apelantu privremenu dozvolu za rad.

7. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 005349 10 U od 8. juna 2011. godine uvažio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja ministarstva od 30. avgusta 2010. godine i poništio ovo rješenje. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo tačke dispozitiva pobijanog rješenja nejasno formulisane i ne zadovoljavaju kvalitet određenosti sadržan u članu 196 stav 2 Zakona o opštem upravnom postupku. Naime, nije jasno na osnovu čega se nalaže apelantu da se obrati Ministarstvu sa zahtjevom za provjeru ispunjenosti uslova za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, ako je Komisija za licenciranje, izjašnjavanjem članova dva na prema jedan, utvrdila da ispunjava propisane uslove za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. Tačka 3 dispozitiva pobijanog rješenja je uslovljena postupanjem po tački 2, pa se u formalno-pravnom smislu ukazuje bespredmetnom. Ministarstvo unošenjem tačke 4 u dispozitiv rješenja još više komplikuje dispozitiv rješenja i čini ga konfuznim i neodređenim, jer nije jasno u koju svrhu se izdaje privremena dozvola za rap i do kada ta dozvola traje. S obzirom da je pobijanim rješenjem postupljeno suprotno uputama datim u ranijim presudama ovog suda od 17. maja 2010. godine i od 9. oktobra 2009. godine, Okružni sud je odlučio kao u izreci. Također je naveo da nije mogao predmetnu upravnu stvar riješiti u sporu pune jurisdikcije, jer to priroda upravne stvari ne dozvoljava, niti podaci spisa pružaju pouzdan osnov za donošenje takve odluke. Obavezao je Ministarstvo da, u smislu člana 50. Zakona o upravnim sporovima, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana računaju ći od dana prijema ove presude, donese novi upravni akt (ukoliko postoji zahtjev apelanta) uvažavaju ći pravno shvatanje ovog suda i primjedbe suda u pogledu postupka.

Apelacioni navodi

8. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da Ministarstvo nije postupilo po presudi Okružnog suda od 8. juna 2011. godine i nije donijelo novi upravni akt do dana podnošenja ove apelacije, dakle više od devet godina. Apelant smatra da ovaj postupak traje neopravdano dugo, da Ministarstvo nije poduzelo nijednu radnju i da je tako onemogućilo apelanta da obavlja djelatnost za koju je registrovan. Relevantni propisi

9. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, br. 109/05 i 63/11).

Član 52.

Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku, ili akt o izvršenju presude donesene na osnovu člana 31. stav 4. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta.

Ako nadležni organ ne donese akt ni za 15 dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od suda koji je donio presudu. Po takvom zahtjevu sud će zatražiti od nadležnog organa obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležni organ je dužan dati ovo obavještenje odmah, a najkasnije u roku od sedam dana. Ako on to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni suda ne opravdava neizvršenje sudske odluke, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa. Sud će ovo rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje i o tome istovremeno obavijestiti organ koji vrši nadzor. Organ nadležan za izvršenje dužan je bez odlaganja da izvrši ovakvo rješenje.

2. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

3. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

4. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant propusti da u propisanom roku podnese zahtjev ili izjavi pravni lijek time izgube mogućnost da dođu do konačne meritorne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati navođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke odopustivosti br. AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine i AP-1749/17 od 17. jula 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

5. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant, kako to proizlazi iz stanja spisa, propustio da, u skladu sa odredbama člana 52. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 109/05 i 63/11) traži od Ministarstva odnosno Okružnog suda donošenje novog upravnog akta. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1993/09 od 11. februara 2010. godine, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

6. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1663/20 (Visoka škola za menadžment i… | Sudska praksa | Aktio