Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1262/20 („Mešić-com“ d.o.o. Gradačac)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1262/20
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 1262/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „Mešić-com“ d.o.o. Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio „Mešić-com“ d.o.o. Gradačac zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 286435 17 Pž od 15. septembra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Mešić-com“ d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škakić, advokat iz Srebrenika, podnio je 2. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Ps 286435 17 Pž na rješavanju po žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 286435 16 Ps od 21. jula 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 22. jula 2020. godine, a od Općinskog suda 9. marta 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. septembra 2020. godine, a Općinski sud 16. marta 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 7. oktobra 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog „Dogić gradnja“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga.
6. Općinski sud je predmetnu tužbu dostavio tuženom na odgovor 14. oktobra 2016. godine.
7. Općinski sud je rješenjem od 21. februara 2017. godine zakazao pripremno ročište za 9. maj 2017. godine, te je navedeno ročište održano.
8. Općinski sud je 22. juna 2017. godine održao ročište za glavnu raspravu.
9. Općinski sud je Presudom broj 32 0 Ps 286435 16 Ps od 21. jula 2017. godine obavezao tuženog da apelantu na ime duga isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
10. Tuženi je protiv prvostepene presude izjavio žalbu, te je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje 13. novembra 2017. godine.
11. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Ps 286435 17 Pž od 15. septembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, kako je i predstavljeno u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da apelacione navode smatra neosnovanim ističući da apelantu u predmetnom postupku pred tim sudom nije povrijeđeno „pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku“.
14. Kantonalni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na postupanje 13. novembra 2017. godine, te da je predmet tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju potraživanje duga, što nema karakter hitnosti, pogotovo kada se ima u vidu veliki broj neriješenih predmeta kojima je taj sud opterećen. U svojoj informaciji o statusu predmeta Kantonalni sud je istakao da je postupak pred tim sudom okončan presudom od 15. septembra 2020. godine (kojom je žalba tuženog odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda).
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Shodno navedenom, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
18. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 7. oktobra 2016. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 15. septembra 2020. godine, dakle period od tri godine i oko 11 mjeseci. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
25. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
26. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 7. oktobra 2016. godine, da je Općinski sud promptno dostavio tužbu na odgovor tuženom, te da je održao pripremno ročište nakon otprilike sedam mjeseci od podnošenja predmetne tužbe, a ročište za glavnu raspravu nakon otprilike osam mjeseci od podnošenja predmetne tužbe. Dalje, istaknuto je da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 21. jula 2017. godine, pa je, dakle, postupak pred prvostepenim sudom trajao oko 11 mjeseci. U okolnostima konkretnog slučaja, navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ustavni sud dalje zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 13. novembra 2017. godine, te da je predmetni postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 15. septembra 2020. godine (dakle, period od dvije godine i oko deset mjeseci), što samo po sebi jeste dugačak period, pogotovo imajući u vidu da je postupak pred žalbenim sudom trajao duže nego postupak pred prvostepenim sudom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1893/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 27, odluka dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, i pored neprihvatljive dužine žalbenog postupka koja se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može podvesti pod prihvatljivu pasivnost u radu suda u jednoj fazi postupka, imajući u vidu da su u okviru analiziranog perioda donesene dvije meritorne odluke, da se ne radi o predmetu koji je po izričitoj zakonskoj normi hitne prirode, a naročito činjenicu da je predmetni postupak okončan prije donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno da je apelant dobio konačnu odluku u sporu koji je vodio prije odluke Ustavnog suda o apelaciji, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, a naročito činjenicu da je predmetni postupak pred redovnim sudovima okončan, Ustavni sud ne može ocijeniti period od tri godine i oko 11 mjeseci, koliko je trajao predmetni postupak, kao pretjerano dugačak, te prema mišljenju Ustavnog suda navedeni period, ipak, nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 958/20 od 21. januara 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
27. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao tri godine i 11 mjeseci, a pri tome se ne radi o predmetu koji je hitne prirode, a naročito jer je apelant prije donošenja odluke Ustavnog suda došao do konačne odluke u sporu koji je vodio.
29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević