Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1304/20 (D. Š. i drugi)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1304/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 1304/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Dragan Šantić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Dragan Šantić, Pero Garić, Tomislav Mlakić, Štefica Stojak, Zdravka Mlakić, Bernardica Pekić, Sarafina Jerković, Miroslav Matković, Milena Glušica i Milka Pranjković.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 462171 15 Gž od 18. septembra 2020. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Draganu Šantiću, Peri Gariću, Tomislavu Mlakiću, Štefici Stojak, Zdravki Mlakić, Bernardici Pekić, Sarafini Jerković, Miroslavu Matkoviću, Mileni Glušica i Milki Pranjković isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragan Šantić, Pero Garić, Tomislav Mlakić, Štefica Stojak, Zdravka Mlakić, Bernardica Pekić, Sarafina Jerković, Miroslav Matković, Milena Glušica i Milka Pranjković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Viteza, koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnijeli su 3. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) vodio pod brojem 65 0 P 462171 15 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 30. jula 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. augusta 2020. godine.
4. Ustavni sud je 4. decembra 2020. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 4. marta 2013. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli tužbu protiv Federacije BiH – Vlada Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tužena) radi potraživanja iz radnog odnosa, po osnovu pravomoćne presude Općinskog suda u Travniku od 30. juna 2010. godine kojom je PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez obavezan da apelantima isplati neisplaćene plaće za period od 1. maja 2005. do 31. decembra 2006. godine.
7. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 462171 14 P od 10. augusta 2015. godine utvrdio da je tužena solidarno odgovorna za obaveze stečajnog dužnika PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez (koje su utvrđene pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Travniku od 30. juna 2010. godine), te ju je kao solidarnog dužnika obavezao da apelantima na ime naknade za neisplaćene plaće za vremenski period od 1. maja 2005. do 31. decembra 2006. godine isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom i nadoknadi troškove predmetnog parničnog postupka.
8. Tužena je 4. septembra 2015. godine izjavila žalbu protiv Presude Općinskog suda od 10. augusta 2015. godine, te je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 23. novembra 2015. godine.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 462171 15 Gž od 18. septembra 2020. godine žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelanti, također, smatraju da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su opisali tok postupka do podnošenja apelacije i ukazali na to da Kantonalni sud nije odlučio o žalbi tužene iako je od podnošenja žalbe proteklo skoro pet godina. Apelanti navode da je „nedonošenje odluke u konkretnom predmetu rezultat neadekvatnog administriranja pravde od strane Kantonalnog suda i njegove potpune pasivnosti“ u navedenom periodu. Dalje ističu da su Kantonalnom sudu dostavljali urgencije i dopise, te da se u predmetnim postupcima radi o potraživanjima koja su proistekla iz radnih odnosa, pa da odlučivanje o žalbama „ne bi trebalo biti složeno“, naročito imajući u vidu da je o osnovanosti njihovih potraživanja Vrhovni sud Federacije BiH već dao pozitivno mišljenje.
b) Odgovori na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na postupanje 23. novembra 2015. godine, kao i da taj sud „samo u referatu Građanskog odjeljenja ima više od 17.000 neriješenih predmeta“, kao i da je „svaki od dvadeset i jednog sudije tog referata zadužen sa oko 820 predmeta“, a da je propisana mjesečna norma sudije Građanskog referata 18 predmeta. Dalje je naveo da se predmeti u tom sudu rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, i to prema datumu inicijalnog akta, te da je prioritetna obaveza suda rješavanje najstarijih predmeta u skladu s navedenim planom. Kantonalni sud je također naveo da do sporog rješavanja u drugostepenom postupku nije došlo iz subjektivnih razloga, „npr. nerada sudija tog suda“, nego zbog priliva prevelikog broja predmeta u odnosu na broj sudija, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
15. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnoj apelaciji osporavaju samo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, pa će u tom smislu u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od prijema spisa predmeta na Kantonalni sud do donošenja drugostepene odluke. Dakle, period od četiri godine i oko deset mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
23. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje žalbenog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
24. U pogledu ocjene značaja koji predmetni postupak ima za apelante, Ustavni sud zapaža da je PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez, kao bivši poslodavac apelanata presudom Općinskog suda u Travniku od 30. juna 2010. godine obavezan da apelantima isplati određene novčane iznose po osnovu prava iz radnog odnosa, odnosno naknade za neisplaćene plaće. Dalje, da su apelanti pokrenuli predmetni postupak protiv tužene kako bi ostvarili svoja potraživanja utvrđena navedenom presudom, te da je u predmetnom postupku prvostepenom presudom utvrđeno da je tužena, kao solidarni dužnik, odgovorna za obaveze bivšeg poslodavca apelanata, pa je obavezana da im isplati predmetne naknade proizašle iz radnog odnosa. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelante.
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i oko deset mjeseci. Pri tome, Ustavni sud ukazuje je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“ kao i u konkretnim slučajevima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
26. Ustavni sud, također, podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje (kako to proizlazi iz apelacionih navoda) da su apelanti više puta, posredstvom svog punomoćnika, Kantonalnom sudu podnosili urgencije za postupanje tog suda u predmetnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
28. Apelanti, također, navode da je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.
31. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je od velikog značaja za apelante, pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i oko deset mjeseci, pri čemu taj sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević