Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3478/20 (L. O.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3478/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP 3478/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Ljubica Ostojić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 72. st. (4) i (5) i članka
74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Ljubica Ostojić.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnoga suda u Tuzli broj 27 0 P 034038 17 Gž od 13. listopada 2020. godine.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskoga kantona da Ljubici Ostojić isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ljubica Ostojić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Rajko Stokić, odvjetnik iz Doboja, podnijela je 22. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 27 0 P 034038 17 Gž, na rješavanju po prizivu na presudu Općinskoga suda u Gračanici (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 27 0 P 034038 16 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda zatraženo je 7. prosinca 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. prosinca 2020. godine, te donesenu konačnu odluku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 20. listopada 2016. godine podnijela tužbu Općinskome sudu protiv tuženika („Samed autoservis“ d.o.o. Gračanica) radi naknade štete.
6. Presudom Općinskoga suda od 15. svibnja 2017. godine raskinut je ugovor o kupoprodaji motornoga vozila, bliže označenoga u izreci prvostupanjske odluke, za koji je izdat račun od 9. listopada 2015. godine. Nadalje, tuženik je obvezan apelantici isplatiti na ime naknade štete iznos od 5.352,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, odbijen je tužbeni apelantičin zahtjev za naknadu štete preko dosuđenoga iznosa.
7. Tuženik je 25. svibnja 2017. godine dostavio priziv na prvostupanjsku odluku.
8. Apelantica je 19. lipnja 2017. godine dostavila odgovor na priziv tuženika.
9. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnome sudu 22. kolovoza 2017. godine.
10. Apelantica je podnescima Kantonalnome sudu od 30. travnja 2020. godine i 27. srpnja 2020. godine urgirala postupanje u prizivnome postupku.
11. Presudom Kantonalnoga suda od 13. listopada 2020. godine priziv tuženika je odbijen i prvostupanjska presuda je potvrđena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, nadalje, traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istaknuo da smatra da je presuda donesena uz pravilnu primjenu odgovarajućih propisa procesnoga i materijalnoga prava, kao i uz poštivanje apelantičinih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Članak 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 217. st. (1), (4), (5) (1) Drugostupanjski sud odlučuje o prizivu u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.
[...] (4) Drugostupanjski sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskoga suda primi spise po prizivu.
(5)Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o prizivu, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
15. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
16. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u parničnome postupku, koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Sukladno navedenome, predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, bila je dopustiva u vrijeme podnošenja.
18. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnome roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).
24. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proistječe da apelantica isključivo ukazuje da joj je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnome roku kao segmentu prava na pravično suđenje. Sukladno tomu, Ustavni sud će kao duljinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja predmetnoga prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom, tj. od 22. kolovoza 2017. godine, kao datuma kada je predmetni spis dostavljen Kantonalnome sudu na postupanje po prizivu, pa do 13. listopada 2020. godine, kao datuma kada je Kantonalni sud donio presudu. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine trajanja prizivnoga postupka jeste tri godine i oko dva mjeseca. Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka
26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje prizivnoga postupka, te se, stoga, Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
27. Ustavni sud zapaža da je postupak pred prvostupanjskim sudom od podnošenja tužbe 20. listopada 2016. godine do dostavljanja cjelokupnoga spisa na postupanje Kantonalnome sudu 22. kolovoza 2017. godine trajao u vremenskome razdoblju od oko 10 mjeseci. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, nakon zaprimanja predmetnoga spisa, konačnu odluku donio 13. listopada 2020. godine, dakle, prizivni postupak pred ovim sudom trajao je u vremenskome razdoblju od tri godine i oko dva mjeseca. Imajući u vidu činjenicu da je prizivni postupak trajao znatno dulje u odnosu na prvostupanjski postupak (pred kojim se provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, sukladno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnome slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnome slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom, za što Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja u odgovoru na apelaciju, može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
28. Ocjenjujući apelantičino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na duljinu trajanja predmetnoga postupka, te da je podnosila urgencije za postupanje u prizivnome postupku.
29. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantičinog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednome od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
30. Budući da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke već utvrdio da je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
32. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnome slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja prizivnoga postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovoga roka, apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
34. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantičinog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednome od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak po prizivu trajao tri godine i oko dva mjeseca, pri čemu Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnome slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnoga suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.
36. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević