Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-632/21 (S. B.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Konkurs
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-632/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-632/21, rješavajući apelaciju Sanje Bajić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Sanja Bajić protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 265755 19 Rsž od 30. rujna 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanja Bajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Branislav Cvijanović odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 24. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 265755 19 Rsž od 30. rujna 2019. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-4978/19 od 11. ožujka 2020. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv Presude Okružnoga suda od 30. rujna 2019. godine. Imajući u vidu da je Rješenjem Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 265755 20 Rev od 2. prosinca 2020. godine apelantičina revizija odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja (Ž.J.), te su poništena rješenja prvotuženog (Republika Srpska, Ministarstvo prosvjete i kulture) i Odbora državne uprave za prizive, a prvotuženi je obavezan izvršiti ponovni izbor za određeno radno mjesto.

4. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da među strankama nije sporno da je drugotuženi (Agencija za državnu upravu) na zahtjev prvotuženog objavio javni natječaj za popunu određenog radnog mjesta, na koji su se prijavili tužitelj i apelantica (kao trećetužena). Prema zapisniku Komisije koja je provodila natječaj, proizlazi da je intervju proveden u prisustvu pet članova komisije, da su tužitelju i apelantici postavljena ista pitanja koja su evidentirana u zapisnicima, da nisu evidentirani odgovori koji su dani, a da su navedeni bodovi koje je svaki član komisije dodijelio svakom od njih (apelantica ocijenjena sa ukupno 45 bodova, a tužitelj s 34 boda). Nadalje naveo je da je utvrđeno da je s apelanticom zasnovan radni odnos na radnom mjestu koje je bilo predmet natječaja. Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud usvajanje tužbenog zahtjeva obrazložio time da je smisao obavljanja ulaznog intervjua i sačinjavanja zapisnika o tome da se tijek (intevjua) pismeno zabilježi, kako bi se u postupku eventualnog utvrđivanja pravilnosti provođenja konkursa moglo ocijeniti jesu li pravilno utvrđene sposobnosti i ostali elementi koji su propisani člankom 17. Pravilnika o jedinstvenim pravilima i proceduri javne konkurencije za zapošljavanje i postavljenje državnih službenika (u daljnjem tekstu: Pravilnik o jedinstvenim pravilima). Okružni sud je ukazao da prema članku 17. Pravilnika o jedinstvenim pravilima, ulazni intervju podrazumijeva pojedinačni razgovor s kandidatima na osnovu kojeg se utvrđuje sposobnost kandidata da radi na određenom radnom mjestu na koje se konkurencija odnosi, opšta predanost kandidata službi u republičkim organima uprave, njegova ukupna stručnost i sposobnost, kao i način organizovanja i izvršavanja poslova na tom radnom mjestu. Nadalje, ukazao je da iz članka 18. stavak 3. Pravilnika o jedinstvenim pravilima, proizlazi da komisija vodi zapisnik o toku razgovora za svakog kandidata i u isti upisuje pitanja i bodove dodijeljeni od svakog člana komisije. S tim u svezi, naveo je da među strankama nije sporno da je komisija koja je obavila intervjue s kandidatima sačinila zapisnik na način da je u zapisniku naznačila pitanja i bodove koji je dodijelila kandidatima. Imajući to u vidu, Okružni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da iz ovakvog postupanja komisije proizlazi da je vrednovanje kandidata lišeno objektivnih mjerila ocjenjivanja, da nije poznat tijek razgovora sa kandidatima, kao što su ostali nepoznati i odgovori kandidata na postavljena pitanja. Također, ostalo je nejasno čime su se članovi komisije vodili prilikom davanja ocjena kandidatima. Kako su takvo utvrđenje potvrdili i sami članovi komisije u svojim izjavama danim pred prvostupanjskim sudom izjavili da se nisu sjećali zašto je apelantica bodovana brojem bodova 45, Okružni su je naveo da proizlazi da članovima komisije nisu im bili poznati razlozi kojima su se rukovodili prilikom ocjene kandidata.

Apelacioni navodi

5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelantica u suštini, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih pogrešno primijenili članak 17. Pravilnika o jedinstvenim pravilima, jer tom odredbom nije propisano da komisija u zapisnik mora bilježiti odgovore kandidata.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-632/21 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio