Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2497/19 (M. B.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Naknada
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2497/19

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2497/19, rješavajući apelaciju Milosave Basurić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Milosave Basurić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 V 001773 19 Gž 4 od 5. aprila 2019. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantkinji Milosavi Basurić u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da apelantkinji Milosavi Basurić, nakon isteka tog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Milosave Basurić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 V 001773 19 Gž 4 od 5. aprila 2019. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milosava Basurić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srpca, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Mile Kovačević i Marica Đukanović iz Gradiške, podnijela je 12. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 V 001773 19 Gž 4 od 5. aprila 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Pravobranilaštva Republike Srpske, koje je zastupalo Republiku Srpsku - Republičku upravu za geodetske i imovinskopravne poslove - PJ Srbac (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) i Javne ustanove „Vode Srpske“ Bijeljina (u daljnjem tekstu: umješač na strani protivnika predlagača) zatraženo je 12. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud, Pravobranilaštvo Republike Srpske i umješač na strani protivnika predlagača dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 21. do 29. oktobra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantkinja je pred protivnikom predlagača pokrenula postupak radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine po osnovu rješenja o eksproprijaciji od 28. oktobra 1960. godine i 8. oktobra 1980. godine. Budući da između apelantkinje i protivnika predlagača nije postignut sporazum, protivnik predlagača je dopisom broj 40-473-1/05 od 29. maja 2007. godine predmetni spis dostavio Osnovnom sudu na daljnju nadležnost.

6. U vanparničnom predmetu apelantkinje, kao predlagača, protiv protivnika predlagača i Agencije za vode oblasnog riječnog sliva rijeke Save iz Bijeljine, kao umješača (u daljnjem tekstu: pravni prednik umješača na strani protivnika predlagača), nakon ročišta održanog 17. maja 2010. godine Osnovni sud je donio Rješenje broj 72 0 V 001773 07 V od 18. juna 2010. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantkinjin prijedlog za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine (bliže opisane u izreci rješenja) u iznosu od 71.840,00 KM.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 V 001773 10 Gž od 14. decembra 2010. godine usvojena je apelantkinjina žalba, te je prvostepeno rješenje od 18. juna 2010. godine ukinuto i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Apelantkinja je uredila svoj prijedlog podneskom od 25. februara 2014. godine a u skladu sa nalazom vještaka poljoprivredne struke.

9. U periodu od dostavljanja predmetnog spisa Osnovnom sudu (29. maja 2007. godine) do 13. maja 2014. godine Osnovni sud je održao ukupno 10 ročišta, dok je sedam ročišta odgođeno.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 V 001773 11 V 2 od 20. avgusta 2014. godine za nekretnine eksproprisane Rješenjem Opštine - Uprave za katastar i imovinskopravne poslove SO Srbac broj 08/1-476-93/80 od 8. oktobra 1980. godine (bliže označene u izreci rješenja), koje su bile u posjedu D. R. (u daljnjem tekstu: apelantkinjina pravna prednica), a koje su sada u posjedu Republičke direkcije za vode Bijeljina (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), određena je naknada u ukupnom iznosu od 30.846,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (kako je to bliže navedeno u izreci rješenja), a koji je Republika Srpska obavezana da isplati apelantkinji u roku od osam dana od pravosnažnosti rješenja. Protivnik predlagača je obavezan da apelantkinji nadoknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom. Osim toga, odbijen je preostali dio zahtjeva za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine i naknade troškova postupka. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je, odlučujući o zahtjevu za određivanje naknade za nekretnine eksproprisane rješenjem od 28. oktobra 1960. godine, našao da je taj zahtjev neosnovan, jer tokom postupka nije dokazano da su te nekretnine eksproprisane navedenim rješenjem.

11. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 V 001773 15 Gž 2 od 18. maja 2015. godine usvojena je žalba protivnika predlagača, te je rješenje Osnovnog suda od 20. avgusta 2014. godine ukinuto u dijelu kojim je Republika Srpska obavezana da apelantkinji isplati određeni novčani iznos za predmetne nekretnine i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Osim toga, apelantkinjina žalba je odbijena, te je prvostepeno rješenje u odbijajućem dijelu potvrđeno.

12. Osnovni sud je do 28. septembra 2016. godine održao dva ročišta, a odgodio jedno ročište.

13. Apelantkinja je uredila svoj prijedlog podneskom od 28. septembra 2016. godine.

14. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 V 001773 15 V 3 od 28. novembra 2016. godine za predmetne nekretnine određena je naknada u ukupnom iznosu od 30.846,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (kako je to bliže navedeno u izreci rješenja), a koji je Republika Srpska obavezana da isplati apelantkinji u roku od osam dana od pravosnažnosti rješenja. Protivnik predlagača je obavezan da apelantkinji nadoknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom.

15. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 V 001773 17 Gž 3 od 11. aprila 2017. godine uvažena je žalba protivnika predlagača, rješenje Osnovnog suda od 28. novembra 2016. godine je ukinuto, te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

16. Osnovni sud je do 2. oktobra 2018. godine održao tri ročišta, a odgodio dva ročišta.

17. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 V 001773 17 V 4 od 5. novembra 2018. godine za predmetne nekretnine određena je naknada u ukupnom iznosu od 27.699,00 KM sa zakonskom kamatom (kako je to bliže opisano u izreci rješenja), a koji je Republika Srpska obavezana da isplati apelantkinji u roku od osam dana od pravosnažnosti rješenja. Odbijen je preostali dio apelantkinjinog zahtjeva na ime naknade eksproprisanih nekretnina. Protivnik predlagača je obavezan da apelantkinji nadoknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom.

18. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostaloga, naveo da su u toku postupka pročitani materijalni dokazi (kako je to bliže navedeno na stranici 2 presude), da su izvedeni dokazi vještačenjem vještaka poljoprivredne struke M. M. i vještaka geodetske struke M. B., da je pročitana apelantkinjina izjava i izjave saslušanih svjedoka B. S. i M. P., kao i da je, saglasno primjedbama Okružnog suda iz rješenja od 11. aprila 2017. godine, izveden dokaz ponovnim uviđajem na licu mjesta vještaka M. M. Osnovni sud je naveo da je izvedene dokaze ocijenio skupa i pojedinačno, u smislu odredbe člana 8 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, ukazao je na to šta proizilazi iz sadržaja izvedenih dokaza (kako je to bliže navedeno na str. 3 i 4 presude).

19. Osnovni sud je naveo da je ocijenio i prigovore zastarjelosti i stvarne legitimacije koje je istakao punomoćnik protivnika predlagača, nalazeći navedene prigovore neosnovanim. Osnovni sud je istakao da je pri tome imao u vidu činjenicu da vrijednost predmetnih nekretnina nikada nije utvrđena aktom organa uprave, kako bi se od njegove pravosnažnosti mogli računati rokovi zastare u smislu člana 379 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima. Nadalje, navedeno je da, osim apelantkinje, niko drugi nije mogao pokrenuti predmetni postupak, a kako je dokazano Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda u Srpcu broj O 84/01 od 20. jula 2011. godine. Osnovni sud je naveo da je predmetni spis dostavljen sudu na daljnju nadležnost dopisom protivnika predlagača od 29. maja 2007. godine zbog čega je neosnovan prigovor stvarne legitimacije u odnosu na protivnika predlagača kao pasivno legitimisanog.

20. Osnovni sud je istakao da apelantkinja ima pravo na pravičnu naknadu u novcu za predmetne nekretnine s obzirom na to da iz rješenja o eksproprijaciji od 8. oktobra 1980. godine proizilazi da nakon pravosnažnosti tog rješenja slijedi postupak određivanja naknade, a protivnik predlagača nije dokazao da je taj postupak okončan, odnosno da je apelantkinjinoj pravnoj prednici isplaćena i utvrđena naknada za predmetne nekretnine. U konačnici Osnovni sud je istakao da je, shodno utvrđenom činjeničnom stanju i odredbi člana 60 Zakona o eksproprijaciji, usvojen apelantkinjin zahtjev kao u izreci.

21. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 V 00173 19 Gž 4 od 5. aprila 2019. godine uvažena je žalba protivnika predlagača, te je prvostepeno rješenje preinačeno tako da je odbijen apelantkinjin zahtjev kojim je tražila da joj se odredi naknada za predmetne nekretnine u iznosu od 27.699,00 KM sa zakonskom kamatom (kako je to bliže opisano u izreci rješenja), kao i da joj se nadoknade troškovi predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

22. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je, prije svega, ukazao na činjenice koje proizilaze iz stanja prvostepenog spisa (kako je to bliže navedeno na str. 2 i 3 presude). Nadalje, istakao je da je među strankama sporno da li je od korisnika eksproprijacije, odnosno nadležnog organa Opštine Srbac, koji je u sporno vrijeme sprovodio postupak eksproprijacije zakazano ročište o određivanju naknade, postignut sporazum o naknadi i izvršena isplata naknade, te na kome je teret dokazivanja činjenice da je naknada koja se zahtijeva u predmetnom vanparničnom postupku isplaćena ili nije.

23. Okružni sud je istakao da su predmetne nekretnine eksproprisane u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji („Službeni list SRBiH“ broj 19/77), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o eksproprijaciji od 1980. godine. Okružni sud je naveo da je u Zakonu o eksproprijaciji postupak za određivanje naknade bio propisan odredbama čl. 64 -73 pri čemu je istakao da je odredbom člana 65 propisano šta sporazum o naknadi za eksproprisanu nekretninu mora sadržavati, te je ukazao i na sadržaj odredaba člana 67 stav (1), člana 71 stav (1) i člana 73 stav (1) navedenog zakona. Pri tome Okružni sud je istakao da se, u situaciji kada je pravni prednik umješača na strani protivnika predlagača uknjižen kao posjednik, odnosno vlasnik (ne postoje zemljišne knjige), imaju smatrati postojećim i pravne činjenice da je izvršena i isplata naknade apelantkinjinoj pravnoj prednici, jer se bez tog dokaza ne bi moglo upisati pravo svojine na predmetnim nekretninama.

24. Okružni sud je dalje naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke proizilazi da je promjena upisa na predmetnim nekretninama izvršena stavkom spiska promjena 6/81, odnosno prije nego što su nastupile izmjene i dopune Zakona o eksproprijaciji („Službeni list SRBiH“ broj 18/86), a kojima je izmijenjen uslov za upis korisnika eksproprijacije u zemljišnim knjigama. Pri tome Okružni sud je istakao da je zbog navedenih razloga, suprotno zaključku prvostepenog suda i zaključku Okružnog suda iz rješenja od 11. aprila 2017. godine, zakonska pretpostavka da je apelantkinjinoj pravnoj prednici izvršena isplata naknade za predmetne nekretnine.

25. Okružni sud je naveo da je kod takvog zakonskog rješenja (i pored činjenice da protivnik predlagača ne raspolaže podacima o održavanju ročišta o određivanju naknade, koju je prema rješenju o eksproprijaciji bio dužan zakazati) na apelantkinji teret dokazivanja činjenice da naknada za predmetne nekretnine nije isplaćena. Nadalje, da kod zakonske pretpostavke da je naknada isplaćena, saslušanje svjedoka na te okolnosti nije podoban dokaz za utvrđivanje činjenice da apelantkinjinoj pravnoj prednici nije isplaćena naknada za predmetne nekretnine.

26. Okružni sud je naveo da je u vrijeme izvršene eksproprijacije (kod nedostatka zemljišnih knjiga) evidencija o podacima o korisnicima zemljišta vođena u skladu sa odredbama Zakona o premjeru i katastru zemljišta („Službeni list SRBiH“ broj 11/78). S tim u vezi, Okružni sud je ukazao na odredbe člana 60 st. 2 i 3 Zakona o premjeru i katastru zemljišta. Okružni sud je zaključio da je apelantkinjinoj pravnoj prednici bilo poznato da je došlo do promjene u podacima o korisniku zemljišta koje je eksproprisano, sa kojom promjenom se usaglasila, a da apelantkinja nije dokazala da se apelantkinjina pravna prednica obraćala nadležnom organu uprave „zahtjevom da je izvršenom promjenom postupljeno mimo sadržaja rješenja o eksproprijaciji u kojem je utvrđeno da će se promjena upisa izvršiti tek nakon dokaza da je izvršena isplata naknade ranijim korisnicima“. U konačnici Okružni sud je istakao da apelantkinja nije dokazala da apelantkinjinoj pravnoj prednici nije izvršena isplata naknade za predmetne nekretnine zbog kojih razloga je žalbu protivnika predlagača valjalo uvažiti i pobijano prvostepeno rješenje u dosuđujućem dijelu preinačiti primjenom odredbe člana 235 stav 3 ZPP u vezi sa odredbom člana 2 stav 2 Zakona o vanparničnom postupku.

27. U odnosu na odluku o troškovima postupka, Okružni sud je naveo da je odredbom člana 397 ZPP propisano da će sud odlučiti o cijelim troškovima postupka kada povodom pravnog lijeka u žalbenom postupku preinači odluku prvostepenog suda. Nadalje, imajući u vidu odredbu člana 159 Zakona o vanparničnom postupku, a kako je u konkretnom slučaju protivnik predlagača dostavio predmetni spis nadležnom sudu, jer među strankama nije postignut sporazum, Okružni sud je istakao da je, odlučujući o troškovima postupka, odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka, a posebno imajući u vidu da u toku vođenja predmetnog postupka nisu nastupili posebni troškovi postupka na strani protivnika predlagača, jer je troškove postupka vještačenja po nalogu suda snosila apelantkinja. Okružni sud je naveo da je, imajući u vidu odredbu člana 159 Zakona o vanparničnom postupku, odlučio o troškovima postupka kao u izreci rješenja a primjenom odredbe člana 386 stav 3 ZPP.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

28. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja ističe da je osporenom odlukom počinjena povreda odredaba parničnog postupka, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kao i da nije pravilna odluka o troškovima postupka. S tim u vezi, apelantkinja ukazuje na utvrđeno činjenično stanje a koje nije sporno između stranaka. Pri tome ističe da je sporna činjenica da li je korisnik eksproprijacije, odnosno nadležni organ Opštine Srbac, koji je sprovodio postupak eksproprijacije, zakazao ročište o određivanju naknade, postignut sporazum o naknadi i izvršena njena isplata, te na kome je teret dokazivanja činjenice da li je naknada koja se zahtijeva u predmetnom postupku isplaćena ili nije. Apelantkinja ističe da je, u skladu sa odredbom člana 123 ZPP, protivnik predlagača bio dužan dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. S tim u vezi, apelantkinja navodi da je u rješenjima Okružnog suda od 18. maja 2015. godine i 18. aprila 2017. godine Okružni sud zauzeo stav da je protivnik predlagača dužan dokazati da je izvršio isplatu naknade apelantkinji, dok je u osporenoj odluci Okružni sud zauzeo drugačije stanovište, smatrajući da je zakonska pretpostavka da je apelantkinjinoj pravnoj prednici izvršena isplata naknade za predmetne nekretnine, te da apelantkinja nije dokazala suprotno. Apelantkinja navodi da je Okružni sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz člana 125 stav 3 ZPP. Nadalje, navodi da je drugostepeni sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije dokazivao odlučnu činjenicu da li je isplaćena naknada za predmetne nekretnine, a koja je od esencijalnog značaja za rješavanje predmetne pravne stvari. Osim toga, navedeno je da je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je našao za shodno da primijeni Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik SRBiH“ broj 19/77). S tim u vezi, apelantkinja ističe da je takvo pravno stanovište zauzeto u Presudi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-266/02 od 4. avgusta 2004. godine u kojoj je istaknuto da pravo na deeksproprijaciju ranije eksproprisanih nekretnina ne zavisi od okolnosti kada je i po kojem zakonu izvršena eksproprijacija, a niti je uslovljeno donošenjem Zakona o restituciji, slijedom čega se u konkretnoj pravnoj stvari imao primijeniti „član 60 Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“ br. 112/06 do 79/15)“. Apelantkinja smatra i da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, budući da sudski postupak traje neopravdano dugo. U konačnici apelantkinja traži da joj se na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati novčana naknada u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

29. Okružni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u drugostepenoj odluci, te da su neosnovani navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu o čemu je taj sud dao razloge zasnovane na zakonu, posebno na okolnosti da je u vrijeme izvršene eksproprijacije bio na snazi Zakon o eksproprijaciji („Službeni list SRBiH broj 19/77). S tim u vezi, ukazao je na odredbu člana 73 stav 1 istog zakona. Kako je korisnik eksproprijacije upisan u javne registre kao posjednik, Okružni sud je istakao da se ima smatrati postojećom i pravna činjenica da je izvršena isplata naknade apelantkinjinoj pravnoj prednici, jer bez navedenog dokaza ne bi mogao upisati pravo svojine na predmetnim nekretninama. Okružni sud je zaključio da nije bilo proizvoljne primjene prava pri donošenju predmetnog rješenja, a slijedom toga ni do povrede apelantkinjinih prava.

30. Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka. Nadalje, u odnosu na apelantkinjine navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku, naveo je da je preduzimao procesne radnje u relativno razumnim rokovima, u skladu sa zakonom i procesnim situacijama, i da nije imao periode veće pasivnosti, a posebno imajući u vidu da se radi o predmetu u kojem je bilo neophodno vještačiti vrijednost eksproprisanih nekretnina i izvršiti njihovu identifikaciju na terenu, te na terenu sprovesti radnje vještačenja. Osnovni sud je istakao da je u predmetnom postupku donio ukupno četiri rješenja, te da je trajanje postupka determinisano brojnim objektivnim okolnostima koje su doprinijele dužini trajanja postupka. Osim toga, navedeno je da su rješenja tog suda čak tri puta ukidana, a da je četvrti put drugostepeni sud rješenje Osnovnog suda u cijelosti preinačio. Pri tome Osnovni sud je istakao da je Okružni sud donio osporeno rješenje koje je identično rješenju Osnovnog suda od 18. juna 2010. godine, odnosno da je Okružni sud neopravdano i neosnovano ukidao odluke prvostepenog suda da bi nakon devet godina zauzeo isto stanovište i donio istu odluku kao prvostepeni sud 18. juna 2010. godine. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da nema osnova za zaključak da je taj sud odugovlačio postupak, te da je, uslijed ponašanja tog suda, postupak nerazumno dugo trajao. U konačnici zaključio je da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje, niti povrede prava na imovinu.

31. Pravobranilaštvo Republike Srpske je navelo da u postupku nije došlo do povrede prava na koje apelacija ukazuje, jer je osporena odluka pravilna i zasnovana na zakonu. Nadalje, navelo je da je Okružni sud za svoju odluku dao jasne i valjane razloge. Pravobranilaštvo Republike Srpske je predložilo da Ustavni sud predmetnu apelaciju odbije kao neosnovanu i da potvrdi stanovište Okružnog suda u osporenom rješenju, odnosno da utvrdi da nisu učinjene povrede prava na koje se apelantkinja pozvala.

32. Umješač na strani protivnika predlagača je naveo da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, kao ni prava na imovinu.

V.Relevantni propisi

33. Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik SRBiH“ br. 19/77, 18/86, 9/87 - ispravka) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik SRBiH“ broj 19/77) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 67. stav (1) Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležni opštinski organ uprave dostaviće pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima opštinskom sudu na čijem području se nalazi eksproprisana nepokretnost, radi određivanja naknade.

Član 71. stav (1) Korisnik eksproprijacije dužan je u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti odluke kojom je određena naknada u novcu isplatiti naknadu ranijem vlasniku.

Član 73. stav (1) Uknjižba društvene svojine i drugih prava na eksproprisanoj nepokretnosti može se izvršiti samo ako korisnik eksproprijacije, pored drugih potrebnih isprava, podnese sudu i pravosnažnu odluku o naknadi ili sporazum o naknadi, kao i potvrdu banke da je izvršio svoje obaveze u pogledu izmirenja naknade za eksproprisanu nepokretnost.

34. Zakon o premjeru i katastru zemljišta ("Službeni list SRBiH" br. 14/78, 12/87 i 26/90) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o premjeru i katastru zemljišta ("Službeni list SRBiH" broj 14/78) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 60. st. (2) i (3) Promjene korisnika u katastarskom operatu provode se na osnovu pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa, kao i na osnovu ugovora ovjerenog kod suda.

Nadležni opštinski organ uprave dužan je da najdalje do konca marta svake godine donese rješenje o svim provedenim promjenama na radnim originalima i katastarskom operatu u prethodnoj godini i dostavi ga korisniku zemljišta.

35. Zakon o vanparničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 36/09 i 91/16) glasi:

Član 2. stav (2) (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 159.

(1) Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

(2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.

(3) Sud može, na prvom ročištu nakon izjašnjenja učesnika u postupku i na bazi stanja u spisu donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisane nepokretnosti.

(4) Ukoliko sud ocijeni da treba izvesti druge dokaze koje učesnici predlože, a nađe da to ima značaja za određivanje naknade, sud će izvesti i te dokaze i donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisanu nepokretnost u roku od tri mjeseca, računajući od dana održanog prvog ročišta.

(5) Na prvostepeno rješenje učesnici u postupku imaju pravo žalbe u roku od osam dana, računajući od dana uručenja prvostepenog rješenja.

(6) O žalbi na prvostepeno rješenje nadležni sud će, u skladu sa odredbama ovog zakona, odlučiti o žalbi u roku od 45 dana.

(7) Ukoliko se ne ispoštuju rokovi iz st. 2., 3., 4., 5. i 6. ovog zakona, o razlozima prekoračenja rokova sudija koji vodi postupak pismeno će obavijestiti predsjednika suda u roku od tri dana, računajući od dana isteka rokova utvrđenih ovim članom.

36. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03,

74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 7. stav (1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 123.

Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Član 125. stav (3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da ove činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.

Član 386. stav (3) Sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Član 397. stav (2) Kad sud preinači odluku protiv koje je podnijet pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučiće o troškovima cijelog postupka.

VI.Dopustivost

37. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

39. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 72 0 V 001773 19 Gž 4 od 5. aprila 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinjin zastupnik je primio 7. maja 2019. godine, a apelacija je podnesena 12. juna 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

41. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom, kao i zbog dužine trajanja sudskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

42. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

43. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

44. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je apelantkinja predmetni vanparnični postupak pokrenula radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, pa, podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 836/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 20/06), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizilazi da apelantkinja u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. aU odnosu na osporenu odluku

45. Apelantkinja, u suštini, smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, te da je Okružni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo.

46. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivnopravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

47. Dovodeći navedena stanovišta u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je osporenom odlukom Okružnog suda prvostepeno rješenje preinačeno, te odbijen apelantkinjin zahtjev kojim je tražila da joj se odredi naknada za eksproprisane nekretnine (predmetne nekretnine) u određenom novčanom iznosu. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke jasno ukazao na relevantne činjenice koje su utvrđene iz sadržine izvedenih dokaza, te da je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja iznio zaključak u pogledu osnovanosti apelantkinjinog prijedloga, posebno ističući da su predmetne nekretnine eksproprisane u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji iz 1977. godine, te da je promjena upisa na predmetnim nekretninama izvršena prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o eksproprijaciji, zbog čega je zakonska pretpostavka da je apelantkinjinoj pravnoj prednici izvršena isplata naknade za predmetne nekretnine. Nadalje, iz obrazloženja osporene odluke slijedi da je Okružni sud imao u vidu činjenicu da je pravni prednik umješača na strani protivnika predlagača uknjižen kao posjednik, odnosno vlasnik predmetne nekretnine, pri čemu je naglasio da se bez dokaza o izvršenoj isplati naknade ne bi moglo upisati pravo svojine na predmetnim nekretninama. Iz obrazloženja osporene odluke, takođe, slijedi da je kod takvog zakonskog rješenja na apelantkinji bio teret dokazivanja činjenice da naknada za predmetne nekretnine nije isplaćena, a što apelantkinja nije dokazala. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 73 stav (1) Zakona o eksproprijaciji propisano da se uknjižba društvene svojine i drugih prava na eksproprisanoj nekretnini može izvršiti samo ako korisnik eksproprijacije, pored drugih potrebnih isprava, podnese sudu i pravosnažnu odluku o naknadi ili sporazum o naknadi, kao i potvrdu banke da je izvršio svoje obaveze u pogledu izmirenja naknade za eksproprisanu nekretninu. Ustavni sud, takođe, zapaža da se u vezi sa navodima da je drugostepeni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo kada je primijenio Zakon o eksproprijaciji iz 1977. godine, apelantkinja pozvala na Presudu Vrhovnog suda broj U-266/02 od 4. avgusta 2004. godine, ali da navedenu odluku nije dostavila uz apelaciju, zbog čega Ustavni sud ne može ni razmatrati te apelantkinjine navode. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u postupanju Okružnog suda, odnosno ne nalazi da je činjenično stanje proizvoljno utvrđeno, niti da je Okružni sud proizvoljno primijenio relevantne zakonske odredbe na predmetnu situaciju. Dakle, Ustavni sud smatra da su ispoštovane garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

48. U odnosu na apelantkinjine navode da odluka o troškovima postupka nije pravilna, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud o troškovima postupka odlučio imajući u vidu odredbu člana 397 stav (2) ZPP, budući da je povodom pravnog lijeka u žalbenom postupku preinačio odluku prvostepenog suda, te da je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud jasno obrazložio navedenu odluku, pozivajući se, prije svega, na odredbu člana 159 Zakona o vanparničnom postupku. Pri tome Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke posebno istakao da je protivnik predlagača predmetni spis dostavio na postupanje nadležnom sudu, jer među strankama nije postignut sporazum, kao i da u toku vođenja predmetnog postupka nisu nastupili posebni troškovi na strani protivnika predlagača, jer je apelantkinja po nalogu suda snosila troškove vještačenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u osporenoj odluci detaljno i jasno obrazložio odluku o troškovima postupka, pozivajući se pri tome na relevantne odredbe ZPP i Zakona o vanparničnom postupku, a u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Stoga, Ustavni sud smatra da su i u odnosu na odluku o troškovima postupka ispoštovane garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

49. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom dijelu nije prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

b) U odnosu na donošenje odluke u razumnom roku Relevantni principi

50. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji treba uzeti u obzir

51. Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelantkinja isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka pred redovnim sudovima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku razmatrati period od dana kada je Osnovni sud zaprimio predmetni spis na nadležnost do dana donošenja odluke Okružnog suda kojom je predmetni postupak okončan. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je protivnik predlagača dostavio predmetni spis Osnovnom sudu na nadležnost 29. maja 2007. godine, a da je predmetni postupak okončan rješenjem Okružnog suda od 5. aprila 2019. godine. Dakle, predmetni postupak pred redovnim sudovima je trajao 11 godina i manje od 11 mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

52. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji je apelantkinja pokrenula radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, a koji je po zakonu hitne prirode.

53. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut po osnovu dva rješenja o eksproprijaciji, da je u toku postupka rađeno vještačenje vještaka poljoprivredne struke, kao i vještačenje vještaka geodetske struke, te da je izvršen ponovni uviđaj na licu mjesta. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se radi o složenijem predmetu. Nadalje, ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja dva puta uređivala svoj prijedlog, a što je nesporno u određenom dijelu uticalo na dužinu predmetnog postupka. S obzirom na to da je predmetni postupak pokrenut radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je značajan za apelantkinju.

54. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u navedenom periodu donio četiri prvostepena rješenja, te da je drugostepeni sud tri puta ukinuo prvostepenu odluku i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, a jednom preinačio prvostepeno rješenje i odlučio o apelantkinjinom prijedlogu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stanovište Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Dalje, Ustavni sud uočava da je pred Osnovnim sudom održano ukupno 15 ročišta, a da je odgođeno ukupno 10 ročišta (iz spisa ne proizilaze razlozi odgađanja). Ustavni sud, takođe, zapaža da je Osnovni sud donosio svoje odluke u periodima od jedne godine i nešto više od šest mjeseci do tri godine i nešto više od osam mjeseci, a Okružni sud u periodima od nešto manje od pet mjeseci do oko devet mjeseci. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, imajući u vidu da je predmetni vanparnični postupak, koji se po izričitim zakonskim odredbama smatra hitnim, pred redovnim sudovima ukupno trajao 11 godina i nešto manje od 11 mjeseci, te imajući u vidu da su više puta ukidane odluke nižeg suda i predmet vraćan na ponovni postupak, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.

55. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

56. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74 stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

57. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantkinji treba isplatiti iznos od 1.500,00 KM.

58. Navedeni iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

59. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da se apelantkinjini navodi o kršenju navedenog prava zasnivaju na istim tvrdnjama o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, a koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke kada ih je ocijenio neosnovanim. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava na imovinu, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

60. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je predmetni vanparnični postupak pred redovnim sudovima trajao 11 godina i nešto manje od 11 mjeseci iako se radi o postupku koji se po izričitim zakonskim odredbama smatra hitnim, pri čemu je dužini trajanja u najvećoj mjeri doprinijelo vraćanje predmeta na ponovni postupak više puta.

61. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, niti prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada nema elemenata koji bi ukazivali na to da je činjenično stanje proizvoljno utvrđeno, niti ima elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava.

62. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

63. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2497/19 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio