Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-614/21 (J.R.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-614/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-614/21, rješavajući apelaciju koju je podnio J. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio J. R.
protiv Dopisa Okružnog suda u Banjaluci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala broj 11 0 K 020421 17 Kpp 10-26 od 11. avgusta 2020.
godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. J. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Željko Šurlan advokat iz Banjaluke, podnio je 23. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Dopisa Okružnog suda u Banjaluci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala broj 11 0 K 020421 17 Kpp 10-26 od 11. avgusta 2020. godine.
2. Apelant je 30. jula 2017. godine Okružnom sudu podnio „Troškovnik“ sa molbom da troškove, kako su precizirani u predmetnom podnesku, taj sud uplati na njegov žiro račun. U navedenom podnesku apelant je naveo da je rješenjem Okružnog suda od 1. aprila 2017. godine postavljen za branioca po službenoj dužnosti osumnjičenom L.M., pa da, nakon preduzimanja potrebnih pravnih radnji (u svojstvu branioca po službenoj dužnosti) tom sudu dostavlja predmetni troškovnik.
3. Apelant je podneskom od 13. juna 2019. godine i urgencijom od 9. jula 2020. godine od Okružnog suda tražio da donese rješenje kojim će odlučiti o nagradi braniocu po službenoj dužnosti na osnovu ispostavljenog troškovnika (od 30. jula 2017. godine).
4. Okružni sud je podneskom od 11. avgusta 2020. godine Republičkom javnom tužilaštvu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) proslijedio troškovnik apelanta od 30. jula 2017. godine, kao i podnesak apelanta od 13. juna 2019. godine i urgenciju apelanta od 9. jula 2020. godine. U predmetnom podnesku Okružni sud je naveo da je to Tužilaštvo vodilo istragu pod brojem T 12 1 KTO 0000103 16 i istu obustavilo, o čemu je obavijestilo Okružni sud dopisom od 29. juna 2017. godine, te je istim dopisom predložilo i ukidanje pritvora u odnosu na osumnjičene B.S. i L.M (kojem je apelant, rješenjem Okružnog suda od 1. aprila 2017. godine, bio postavljen za branioca po službenoj dužnosti), navodeći da na osnovu rezultata i dokaza pribavljenih tokom istrage proizlazi da u odnosu na osumnjičene nema dovoljno dokaza da su učinili krivično djelo organizovani kriminal iz člana 383.a) Krivičnog zakona Republike Srpske, niti drugo krivično djelo iz nadležnosti Posebnog odjeljenja tog Tužilaštva, ali da iz prikupljenih dokaza proizlazi da su isti počinili krivično djelo iz nadležnosti Okružnog tužilaštva Doboj. Okružni sud je naveo da, imajući u vidu navedeno, taj sud nije u mogućnosti donijeti odluku o troškovima postupka, jer protiv ranije osumnjičenih nije nastavljen krivični postupak pred tim sudom niti je taj sud postupak obustavio, zbog čega ne može ni donijeti odluku o troškovima postupka primjenom odredbe člana 100. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Okružni sud je takođe naveo da mu nije poznato ni da li je protiv navedenih lica vođena istraga od strane drugog tužilaštva, te da li je (i kako) okončan krivični postupak. Okružni sud je naveo da je stoga troškove koji su nastali u predmetnoj istrazi (koja je vođena i obustavljena od strane Tužilaštva) dužno da snosi to Tužilaštvo, a imajući u vidu da je iste prouzrokovalo, smatra da je zahtjev apelanta za naknadu troškova osnovan ali pogrešno usmjeren na taj sud, umjesto na Tužilaštvo, zbog čega ga sa priloženom dokumentacijom prosljeđuje Tužilaštvu na odluku.
5. Podnesak Okružnog suda od 11. avgusta 2020. godine upućen je i apelantu.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenim podneskom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe i povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da je Okružnom sudu podnio predmetni troškovnik od 30. jula 2017. godine, te da je Okružni sud osporenim podneskom njegov zahtjev proslijedio Tužilaštvu, a da je on „očekivao rješenje o svom zahtjevu, ali ga nije dobio“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
8. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
9. Ustavni sud ukazuje da apelant predmetnom apelacijom osporava podnesak kojim je Okružni sud proslijedio Tužilaštvu njegov zahtjev za naknadu troškova odbrane. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, jer osporeni akt nema svojstvo presude, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine, AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine i AP-5350/18 od 27. februara 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević