Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-647/21 (N. Đ. i A. A.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-647/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021.godine, u predmetu broj AP-647/21, rješavajući apelacije Neđe Đokića i Aide Alagić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Neđo Đokić protiv Rješenja Okružnoga suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 025355 20 Gvlž od 18. siječnja 2021. godine;
Aida Alagić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću broj 17 0 P 075361 20 Gvlž od 22. prosinca 2020. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-647/21
1. Neđo Đokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Murisa Makarević odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 25. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 P 025355 20 Gvlž od 18. siječnja 2021. godine.
2. Presudom Osnovnoga suda u Sokocu broj 89 0 P 025355 15 P 2 od 15. siječnja 2016. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja (D.L.) kojim je tražio da se obveže apelant da mu, na ime duga po osnovu ugovora o zajmu, isplati određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Presudom Okružnoga suda broj 89 0 P 025355 16 Gž 2 od 7. veljače 2017. godine, usvojen je priziv tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda, na taj način što je obavezan apelant da tužitelju, na ime duga po osnovu ugovora o zajmu, isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka.
4. Presudom Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 89 O P 025355 17 Rev od 10. kolovoza 2017. godine, odbijena je kao neutemeljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude.
5. Rješenjem Okružnoga suda broj 89 0 P 025355 20 Gvl od 10. studenog 2020. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnoga suda od 18. siječnja 2021. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka.
6. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je pravilna odluka prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka sukladno članku 255. stavak 1. točka 9) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da se postupak, koji je pravosnažno okončan, može ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze, na osnovu kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Dalje je ukazao da je odredbama članka 256. stavak 2. ZPP-a propisano da zbog okolnosti navedenih u članku 255. točke 1. i 9. ZPP, ponavljanje postupka može se dozvoliti samo ako stranka, bez svoje krivice, nije mogla te okolnosti da iznese prije nego što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom. S tim u svezi, Okružni sud je naveo da iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je svjedok B.M., dao svoju izjavu na ročištu, te da je do dana donošenja osporavane odluke promijenio svoju izjavu, odnosno, dao je izjavu koja je temelj zahtjeva za ponavljanje postupka. Kako je svjedok svjedočio, u konkretnom predmetu, Okružni sud je istakao da se ne može uzeti kao opravdano da apelant nije mogao, taj dokaz, prikupiti i predložiti prvostupanjskom sudu, do pravomoćnosti presude, odnosno do zaključenja rasprave pred prvostepenim sudom, pa i prije pokretanja parničnog postupka. Dakle, apelant je, tijekom postupka, imao zakonsku mogućnost koristiti i pismene dokaze i predložiti, kao takve, radi potvrđivanja okolnosti navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Konačno, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da apelant nije dokazao da, bez svoje krivnje, nije mogao iznijeti sve dokaze i okolnosti koje ističe u prijedlogu i prizivu, odnosno da nije mogao predložiti nove dokaze prije nego što je raniji postupak pravomoćno završen.
2. AP-668/21
7. Aida Alagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Edžerija Trejić odvjetnik iz Bihaća, podnijela je 26. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 075361 20 Gvlž od 22. prosinca 2020. godine.
8. Presudom Općinskoga suda u Bihaću broj 17 OP 075361 16 P od 18. lipnja 2018. godine obavezana je apelantica da tužitelju (A.H.) na ime naknade štete zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed povrede časti i ugleda i širenja neistinitih navoda plati određeni novčano iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove paničnog postupka.
9. Presudom Kantonalnoga suda broj 17 0 P 075361 18 GŽ od 5. prosinca 2018. godine apelantičin priziv je djelomično uvažen i prvostupanjska presuda je priničena tako da je naloženo apelantici da tužitelju na ime naknade nematerijalne štete isplati određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu, dok je priziv u preostalom dijelu odbijen kao neutemeljen. Također, obvezan je tužitelj da apelantici naknadi troškove prizivnog postupka.
10. Rješenjem Kantonalnoga suda broj 17 0 P 075361 20 Gvl od 21. srpnja 2020. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnoga suda od 22. prosinca 2020. godine, odbijen je prijedlog apelantice za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom.
11. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je apelantica prijedlog za ponavljanje podnijela iz razloga predviđenih u odredbi iz čl. 255 st. 1 t. 9. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je predviđeno da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrjebljeni u prijašnjem postupku. Kantonalni sud je naveo da je apelantica je uz prijedlog za ponavljanje kaznenog postupka priložila presudu kaznenog suda kojom je tužitelj (kao optuženi u tom kaznenom predmetu) proglašen krivim da je počinio kazneno djelo - zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 1. Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Kantonalni sud je naveo da iz pravomoćne prvostupanjske presude proizlazi da su sve objave sadržaja citiranog u tužbi i prvostupanjskoj presudi, koje je apelantica objavila na društvenoj mreži ,,Facebook" neistinite te da objave predstavljaju iznošenje neistinitih i nedokazanih činjenica i da se radi o kleveti iz čl. 6 st. 2 Zakona o zaštiti od klevete i da je time nanesena šteta tužitelju (šteta nanesena klevetom u sredstvima javnog informiranjadruštvenoj mreži). Pri tome je naveo da je drugostupanjski sud odlučujući o prizivu apelantice izjavljenom protiv prvostupanjske presude također je prihvatio da se u konkretnom slučaju radi o kleveti, s tim što je preinačena odluka o visini dosuđene štete i odluka o troškovima postupka. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je u prvostupanjskom rješenju utvrđeno da iz kaznene presude ne proizlazi da je tužitelj, kazneno odgovarao za ono što je apelantica konkretno sadržajno objavila u sredstvima javnog informiranja, što je citirano u tužbi i obrazloženju pobijane presude. Kako sadržaj apelantičine objave nije identičan sadržaju navoda iz kaznene presude, odnosno, tužitelj nije kazneno odgovarao za ono što je apelantica objavila u sredstvima javnog informiranja za tužitelja, niti se tom kaznenom presudom dokazuje da bi se radilo o tome da je izražavanjem izneseno mišljenje iz čl. 7 st. 1 t. a Zakona o zaštiti od klevete Federacije BiH, Kantonalni sud je naveo da se nisu mogli mogu ni prihvatiti navodi apelantice se radi o novoj činjenici i da bi za apelanticu bila donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrjebljeni u prijašnjem postupku. S tim u svezi, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno, te prizivnim prigovorima apelantice nije dovedeno u sumnju. Nadalje, naveo je da je nesporno utvrđeno da je u postupku čije se ponavljanje sada neutemeljeno traži prvostupanjska i drugostupanjska presuda donesena 2018. godine, dok je optužnica podignuta i kaznena presuda donesena 2019 godine. Dakle, u konkretnom slučaju apelantica je kao stranka nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka čije ponavljanje traži saznala za novu činjenicu odnosno novi dokaz koji uopće nije postojao u vrijeme vođenja navedene parnice pa kao takva u prijašnjem postupku nikako nije niti mogla biti upotrjebljena kao činjenica/dokaz. Samim time, za apelanticu na taj način uopće nije mogla biti donesena povoljnija odluka u smislu članka 255. stavak 1. točka 9. ZPP-a pa je u svakom slučaju prijedlog apelantice za ponavljanje postupka pravilno odbijen kao neutemeljen.
Spajanje predmeta
12. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-647/21. Apelacioni navodi
13. Apelanti u svim apelacijama smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pored toga, apelantica se u apelaciji AP-668/21 smatra da joj je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozivali u apelaciji odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6 stavak 1. Europske konvencije.
16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom, kojom se, dakle odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka, nije odlučivalo ni pravu na slobodu izražavanja iz članka II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije, na koje se pozvala apelantica u apelaciji AP-668/21, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević