Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-574/21 (A. G. i R. G.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-574/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-574/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Ankica Guzina i Radoslav Guzina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Ankica Guzina i Radoslav Guzina protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 648523 18 Gži od 18. novembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ankica Guzina i Radoslav Guzina (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sjedinjenih Američkih Država, Ilinois, koje zastupa Zoran Jovanović advokat iz Pala, podnijeli su 19. februara 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 648523 18 Gži od 18. novembra 2020. godine. Također, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio postupak izvršenja u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 648523 17 I do konačne odluke Ustavnog suda povodom ove apelacije.

2. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 648523 17 I od 21. novembra 2017. godine odredio predloženo izvršenje tražilaca izvršenja (M.V., B.V. i M.Đ.) od 24. oktobra 2017. godine, na osnovu izvršne isprave - pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 005941 15 P 3 od 25. decembra 2015.godine, protiv apelanata kao izvršenika, radi naplate glavnog duga i troškova parničnog postupka i izvršnog postupka, pljenidbom ½ penzije oba apelanta koju ostvaruju putem Federalnog zavoda za PIO.

3. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 648523 17 I od 6. augusta 2018. godine odbio prigovor apelanata izjavljen protiv Rješenja o izvršenju od 21. novembra 2017. godine, te rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da apelanti nisu podnijeli prigovor iz razloga koji sprečavaju izvršenje (član 47. Zakona o izvršnom postupku; u daljnjem tekstu: ZIP). Naime, predmetna izvršna isprava - pravosnažna Presuda Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 005941 15 P 3 od 25. decembra 2015.godine, imajući u vidu uvod, izreku i obrazloženje presude, ima sve potrebne obavezne elemente presude koje odluku čine podobnim za izvršenje u smislu odredbe člana 27. ZIP-a, te naglasio da je prijedlog za izvršenje i doneseno rješenje o izvršenju u saglasnosti sa izvršnom ispravom. Tako su u izreci presude od 25. decembra 2015.godine navedeni svi bitni elementi podobnosti izvršne isprave i na vrlo jasan način istaknuto "...isplate..." novčani iznos koji je označen u samoj presudi, pa proizlazi da su apelanti dužni da tražiocima izvršenja "...isplate..." potraživanje koje je dosuđeno izvršnim naslovom, zbog čega su neosnovani navodi apelanata u tom pravcu. S obzirom da, u smislu člana 47. ZIP-a, u navodima apelanata nije našao razloge koji sprečavaju izvršenje, Općinski sud je odlučio kao u dispozitivu.

4. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 648523 18 Gži od 18. novembra 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda od 6. augusta 2018. godine i potvrdio ovo rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da apelanti ni u prigovoru niti u žalbi nisu naveli razloge koji sprječavaju izvršenje u smislu člana 47. ZIP-a. Neosnovan je žalbeni navod apelanata o nepodobnosti izvršne isprave za izvršenje. Naime, potraživanje tražilaca izvršenja je utvrđeno pravosnažnom i izvršnom ispravompresudom Osnovnog suda u Sokocu od 25. decembra 2015. godine, koja sadrži sve elemente propisane članom 27. stav 1. ZIP-a (kojim je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su na njoj označeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze). U tom pogledu, izvršni sud, u skladu sa načelom formalnog legaliteta, dužan je postupiti po ovoj izvršnoj ispravi i omogućiti prinudnu naplatu utvrđenog novčanog potraživanja, na način i obimu kako je to navedeno predmetnoj u izvršnoj ispravi. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe Zakona o izvršnom postupku kada je našao da navodi iz prigovora apelanat ne predstavljaju razloge koji mogu dovesti do sprječavanja izvršenja. Apelacioni navodi

5. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da u izreci presude na osnovu koje je određeno izvršenje nije naznačeno da li apelanti (kao tuženi) isplatu potraživanja tužiocima (sada tražiocima izvršenja) treba da isplate eventualno kao solidarnim povjeriocima ili na neki drugi način, te nije naznačeno da li apelanti isplatu treba da vrše kao solidarni dužnici ili na neki drugi način. Također, u izreci ove presude nisu naznačeni apelanti po imenu i prezimenu. Apelanti navode da je tačno da su u izreci ove presude navedena procesna svojstva parničnih stranaka (tužioci i tuženi), ali da se iz početnih riječi izreke: „...Obavezuje se tuženi...“ može zaključiti da se radi samo o jednom (od dva) tužena (sada apelanta) kojeg sud obavezuje da tražiocima izvršenja isplati određeni iznos (tj. izreka ne počinje riječima “obavezuju se“). Dakle, izreka predmetne presude ima takvih nedostataka koje je čine nepodobnom izvršnom ispravom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelanti imaju svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o žalbi apelanata protiv prvostepenog rješenja (kojim je odbijen prigovor apelanata protiv rješenja o izvršenju) u izvršnom postupku, koji su pokrenuli tražioci izvršenja protiv apelanata na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanata», već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-574/21 (A. G. i R. G.) | Sudska praksa | Aktio