Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-905/20 (D. S.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-905/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 905/20, rješavajući apelaciju Džemala Suljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Džemal Suljić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 Rs 302202 18 Rsž.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 Rs 302202 18 Rsž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Džemalu Suljiću isplati iznos od 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Džemal Suljić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 11. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 Rs 302202 18 Rsž. II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 18. marta 2020. i 11. januara 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3Kantonalni sud je dostavio odgovore na apelaciju 7. maja 2020. i 19. januara 2021. godine. III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5Apelant je 3. aprila 2017. godine Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv tuženog DOO „Rudar“ Tuzla radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. 6Presudom Općinskog suda broj 32 0 Rs 302202 17 Rs od 21. juna 2018. godine obavezan je tuženi da isplati apelantu na ime razlike plaće zajedno sa dodacima na ime ostvarenih sati noćnog rada, za određene vremenske periode, ukupan iznos od 1.955,88 KM i na ime regresa za godišnji odmor za 2014, 2015. i 2016. godinu ukupan iznos od 1.752,31 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe.
7Tuženi je 11. jula 2018. godine izjavio žalbu protiv presude Općinskog suda od 21. juna 2018. godine, te je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 10. septembra 2018. godine i zaveden pod brojem 32 0 Rs 302202 18 Rsž.
8Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 9Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da Kantonalni sud do dana sačinjavanja apelacije, odnosno u periodu dužem od godinu i osam mjeseci nije donio odluku o žalbi tuženog, te da je ukupnom dužinom postupka od skoro tri godine prekoračen razuman rok za pravomoćno okončanje ovog postupka. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju 10U odgovoru na apelaciju od 7. maja 2020. godine Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da odluka o žalbi tuženog u ovom predmetu nije donesena zbog velikog broja neriješenih predmeta koji je, kako navodi, rezultat nedovoljnog broja sudija i kontinuiranog velikog priliva predmeta radi odlučivanja o žalbama. Ukazuje da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, koji se sačinjava za svakog pojedinog sudiju, za svaku kalendarsku godinu i za svaki kvartal u godini, i to prevashodno prema datumu inicijalnog akta, ali i datum prispijeća predmeta. Ističe da će konkretni apelantov predmet u smislu navedenih navoda biti riješen prema planu u koji će biti uvršten. S obzirom na navedene okolnosti, smatra da se ne može prihvatiti osnovanim apelantovo pozivanje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka, pa time ni izneseni prijedlog u apelaciji da se apelantu dosudi potraživana novčana naknada štete.
11 U odgovoru na apelaciju od 19. januara 2021. godine Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je 13. januara 2021. godine novi postupajući sudija zadužen s predmetnim parničnim postupkom. Ističe da taj sud na Građanskom referatu ima veliki broj neriješenih predmeta koji se rješavaju kvartalnim planom po prioritetu, odnosno prema starosti inicijalnog akta, kao i da odluka u ovoj pravnoj stvari još uvijek nije donesena. Ukazuje da apelantov predmet nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta za period od 1. januara do 31. marta 2021. godine, te da će postupiti po apelantovom predmetu u drugom kvartalu ove godine.
V.Relevantni propisi 12U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
13Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost 14U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji još nije okončan. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
1. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
2. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
3. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
4. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
5. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
6. Ustavni će sud u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 3. aprila 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja ove odluke. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka je period od gotovo četiri godine.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
7. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, te da iz materijalnih dokaza dostavljenih Ustavnom sudu ne proizlazi da se radi o složenom predmetu.
8. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 3. aprila 2017. godine, te da je presuda Općinskog suda donesena 21. juna 2018. godine, dakle, u razumnom roku imajući u vidu da je riječ o prvostepenom postupku u kojem sud provodi dokazni postupak radi utvrđivanja relevantnih činjenica za donošenje sudske odluke, nakon čega je tuženi izjavio žalbu protiv prvostepene presude. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 10. septembra 2018. godine, te taj sud odluku o predmetnoj žalbi nije donio u periodu od oko dvije godine i šest mjeseci od prijema spisa predmeta. Kao opravdanje za navedeni period neaktivnosti Kantonalni sud je naveo starost inicijalnog akta, veliki broj predmeta na rješavanju i promjenu postupajućeg sudije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da starost inicijalnog akta, veliki broj predmeta na rješavanju, te promjena postupajućeg sudije ne oslobađaju redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te se samim tim ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje Kantonalnog suda u navedenom periodu. Nadalje, Općinski sud je kao opravdanje za nepostupanje naveo i da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost redovnih sudova, a konkretno Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane Kantonalnog suda. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji odluku o žalbi nije donio ni nakon perioda od oko dvije i po godine od dostavljanja predmeta na postupanje. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelantovo ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
10. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
11. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
12. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 150,00 KM.
13. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
14. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
15. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je hitan po zakonu i od naročitog značaja za apelanta, traje oko četiri godine, pri čemu je ukupnoj dužini postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda koji o žalbi tuženog nije donio odluku u periodu od oko dvije godine i šest mjeseci od prijema spisa predmeta, a pri tome nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dug period neaktivnosti.
16. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević