Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-659/21 (B. G.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-659/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-659/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Brane Golubić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Brane Golubić protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 91 0 P 032411 19 Rev od 17. studenog 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Brane Golubić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rudog, podnio je 26. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 91 0 P 032411 19 Rev od 17. studenog 2020. godine.

2. Presudom Osnovnoga suda u Višegradu broj 91 0 P 032411 15 P od 17. lipnja 2016. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnoga suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 P 032411 16 Gž od 21. rujna 2016. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obvežu tuženi (Općina Rudo, M.P. i D.P.) da mu na ime naknade materijalne štete solidarno isplate određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te je obvezan apelant prvotuženoj naknadi troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem Okružnoga suda broj 91 0 P 032411 19 Gvl od 5. srpnja 2019. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda od 25. rujna 2019. godine, odbijen je apelantov prijedlog ponavljanje pravomoćno okončanog postupka.

4. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je pravilna odluka prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka sukladno članku 255. stavak 1. točka 9) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da se postupak, koji je pravosnažno okončan, može ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze, na osnovu kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Dalje je ukazao da je odredbama članka 256. stavak 2. ZPP-a propisano da zbog okolnosti navedenih u članku 255. točke 1. i 9. ZPP, ponavljanje postupka može se dozvoliti samo ako stranka, bez svoje krivice, nije mogla te okolnosti da iznese prije nego što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom. S tim u svezi, Okružni sud je naveo da iz prvostupanjskog spisa proizlazi da su svjedoci N.V. i V.J. sudjelovali u parničnom postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, odnosno da je apelant tijekom postupka imao mogućnost koristiti pismene izjave i predložiti saslušanje tih svjedoka, na okolnosti iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Uvidom u spis utvrđeno je da su svjedoci sudjelovali na glavnoj raspravi, pa je Okružni sud naveo da apelant nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao iznijeti sve okolnosti koje ističe u prijedlogu za ponavljanje i u prizivu, odnosno da nije mogao predložiti nove dokaze prije nego je postupak pravomoćno okončan. Konačno, istakao je da apelant u prizivu ističe potpuno nove dokaze, te se ne osvrće na one koje je isticao prilikom podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka, a što po zakonu nije dozvoljeno.

5. Rješenjem Vrhovnoga suda odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Okružnoga suda od 21. rujna 2016. godine i rješenja Okružnoga suda od 25. rujna 2019. godine. Apelacioni navodi

6. Apelanti smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda (u dijelu kojim je odbačena njegova revizija protiv rješenja Okružnog suda od 25. rujna 2019. godine ) i odlukom Okružnog suda (koja je donesena povodom prijedloga za ponavljanje postupka) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o njegovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6 stavak 1. Europske konvencije.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-659/21 (B. G.) | Sudska praksa | Aktio