Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1462/20 (J. L., vlasnik SZR Pekara „La Punt“ Vitez)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1462/20
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 1462/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Jerko Livančić, vlasnik SZR Pekara „La Punt“ Vitez, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Jerko Livančić, vlasnik SZR Pekara „La Punt“ Vitez.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 391741 20 Rev od 22.
januara 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Jerku Livančiću, vlasniku SZR Pekara „La Punt“ Vitez, isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jerko Livančić, vlasnik SZR Pekara „La Punt“ Vitez (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnio je 13. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Ps 391741 16 Pž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 27. augusta 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 1. septembra 2020. godine.
4. Ustavni sud je 15. aprila 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 17. decembra 2014. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv Federacije BiH - Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, kojeg zastupa Federacija BiH, Vlade Federacije BiH, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: tužena) radi duga po osnovu pravosnažne presude Općinskog suda u Travniku od 25. februara 2014. godine kojom je obavezan PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez da apelantu na ime duga isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom.
7. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Ps 391741 14 Ps 2 od 31. decembra 2015. godine utvrdio da je tužena solidarno odgovorna za obaveze stečajnog dužnika PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez (koje su utvrđene pravosnažnom presudom Općinskog suda u Travniku od 25. februara 2014. godine), te ju je, kao solidarnog dužnika, obavezao da apelantu na ime duga isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to bliže označeno izrekom predmetne presude, te da mu nadoknadi troškove postupka dosuđene u presudi Općinskog suda u Travniku od 25. februara 2014. godine, kao i troškove predmetnog parničnog postupka. Apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog je odbijen kao neosnovan.
8. Tužena i apelant su izjavili žalbe protiv presude Općinskog suda od 31. decembra 2015. godine, te je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o izjavljenim žalbama 7. marta 2016. godine.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 391741 16 Pž od 8. jula 2020. godine žalba tužene je usvojena u pobijanom dijelu presude, te je prvostepena presuda preinačena na način da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužena solidarno odgovorna za obaveze stečajnog dužnika PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez (koje su utvrđene pravosnažnom presudom Općinskog suda u Travniku od 25. februara 2014. godine), te da se obaveže tužena da apelantu, kao solidarni dužnik, na ime duga isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom. Odbijen je kao neosnovan i apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena da mu nadoknadi troškove postupka dosuđene u presudi Općinskog suda u Travniku od 25. februara 2014. godine, kao i troškove predmetnog parničnog postupka. Apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena u odbijajućem dijelu.
10. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 8. jula 2020. godine, Vrhovni sud Federacije BiH je Presudom broj 65 0 Ps 391741 20 Rev od 22. januara 2021. godine predmetnu reviziju odbio kao neosnovanu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant, također, smatra da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je opisao tok postupka do podnošenja apelacije i ukazao na to da Kantonalni sud nije odlučio o izjavljenim žalbama iako je „od dana podnošenja žalbe protekao period od skoro pet godina“. Apelant navodi da je „nedonošenje odluke u konkretnom predmetu rezultat neadekvatnog administriranja pravde od Kantonalnog suda i njegove potpune pasivnosti“ u navedenom periodu, te ističe da je Kantonalnom sudu dostavljao urgencije i dopise kojima je tražio donošenje odluke u konkretnom predmetu.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je naveo da je odluku o žalbama tužene i apelanta izjavljenim protiv presude prvostepenog suda donio 8. jula 2020. godine (koju je dostavio u prilogu svog odgovora na apelaciju). Kantonalni sud se nije posebno očitovao o navodima koji se odnose na dužinu trajanja postupka pred tim sudom osim što je naveo da „u cijelosti smatra da u postupku donošenja predmetne odluke nisu povrijeđena pravila Evropske konvencije, kao i njenih protokola, koja se odnose na član 6. Evropske konvencije“.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnoj apelaciji osporava samo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, pa će u tom smislu, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, razmatrati period od prijema spisa predmeta na Kantonalni sud do donošenja drugostepene odluke. Dakle, razmatrat će period od četiri godine i četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka nije ujeicala na trajanje žalbenog postupka, te se, stoga, Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem. U pogledu ocjene značaja koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud zaključuje da se, s obzirom na vrijednost predmeta spora, odnosno ukupan iznos na koji je tužena prvostepenom presudom obavezana da ga isplati apelantu (65.311,23 KM) radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanta.
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i četiri mjeseca. Pri tome Ustavni sud ukazuje da Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju nije naveo opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom, odnosno za tako dugu pasivnost tog suda u postupku odlučivanja o žalbama izjavljenim protiv prvostepene presude. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ocjenjujući apelantovo ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje (kako to proizlazi iz apelacionih navoda i dokumentacije dostavljene uz predmetnu apelaciju) da je apelant više puta posredstvom svog opunomoćenika Kantonalnom sudu podnosio urgencije za postupanje tog suda u predmetnom postupku, te da svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
27. Također, apelant navodi da je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
30. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka navedenog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je od velikog značaja za apelanta, pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i četiri mjeseca, pri čemu taj sud nije ponudio nikakvo opravdanje za ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević