Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-121/21 (A.E. i drugi)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-121/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-121/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli A. E. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
A. E. protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Mal 044048 20 Gž od 30. oktobra 2020. godine;
Start Prom d.o.o. Teslić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ps 028713 20 Pž od 15. decembra 2020. godine;
M. K. protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 100203 20 Rsž 2 od 18. januara 2021. godine;
Meho Mehmedinović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 271327 17 Gž od 15. decembra 2020. godine i Dragoslav Rakita protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 058792 20 Gž od 14. decembra 2020. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1AP-121/21 1A. E. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Sanil Hasić i Amel Šabić iz Bosanske Krupe, podnio je 12. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Mal 044048 20 Gž od 30. oktobra 2020. godine.
2Općinski sud u Bosanskoj Krupi je Presudom broj 18 0 Mal 044048 19 Mal od 24. decembra 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću od 30. oktobra 2020. godine, odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da se tuženi („Raiffeisen Bank“ d.d. BiH Sarajevo-Filijala Bosanska Krupa) obaveže da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 4.680,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.020,00 KM.
3U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 18. decembra 2020. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Bihaću od 30. oktobra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH o kojoj nije odlučeno.
2AP-734/21 4Start Prom d.o.o. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Bojan Peulić advokat iz Banjaluke, podnio je 5. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 60 0 Ps 028713 20 Pž od 15. decembra 2020. godine.
5Okružni privredni sud u Doboju je Presudom broj 60 0 Ps 28713 19 Ps od 31. decembra 2019. godine odbacio apelantovu tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se obaveže tuženi (Opština Teslić) da apelantu naknadi štetu u vidu izmakle koristi zbog neostvarenog prihoda za period od 19. novembra 2015. do 28. februara 2018. godine sa zakonskom zateznom kamatom. Odbio je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi da apelantu naknadi štetu u vidu izmakle koristi zbog neostvarenog prihoda u periodu od 1. marta 2018. do 31. oktobra 2019. godine sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove postupka. Obavezao je apelanta da tuženom isplati iznos od 3.090,00 KM na ime naknade troškova postupka.
6Viši privredni sud je Presudom broj 60 0 Ps 028713 20 Pž od 15. decembra 2020. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu, ukinuo presudu Okružnog privrednog suda u Doboju od 31. decembra 2019. godine u dijelu u kojem se odbacuje apelantova tužba i u dijelu odluke o troškovima postupka i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak radi održavanja pripremnog ročišta. Odbio je apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu.
7U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 18. januara 2021. godine protiv odluke Višeg privrednog suda od 15. decembra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
3AP-739/21 8M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Ozrenka Jakšić advokat iz Zvornika, podnio je 5. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 100203 20 Rsž 2 od 18. januara 2021. godine.
9Osnovni sud u Bijeljini je Presudom broj 80 0 Rs 100203 18 Rs 4 od 8. novembra 2019. godine (stav I izreke) utvrdio da su apelant kao prvotuženi, dok je bio odgovorno lice (direktor) kod JU “Vode Srpske” Bijeljina, kao drugotuženog i drugotuženi kontinuiranim onemogućavanjem tužiocu (LJ.E.) da izvršava radne zadatke shodno ugovoru o radu od 26. marta 2018. godine i Statutu drugotuženog od februara 2016.godine u periodu od stupanja tužioca na rad 26. marta 2018. do 21. marta 2019.godine i to onemogućavanjem tužioca da se koristi računarom sa pristupom odgovarajućim softverima potrebnim za izvršavanje radnih zadataka, onemogućavanjem pristupa dokumentaciji neophodnoj za ispunjavanje radnih dužnosti, onemogućavanjem adekvatne komunikacije sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, faktičkom raspodjelom njenih radnih zadataka drugim radnicima, kontinuiranim ignorisanjem tužioca kao i njenih pismenih upita i pritužbi, onemogućavanjem tužiocu da koristi pravo na godišnji odmor, istu uznemiravali, odnosno ponižavali i stvorili po nju negativan radni ambijent, odnosno radne uslove, degradirali njen profesionalni status i povrijedili njen ugled, čast, ljudsko dostojanstvo i integritet. Djelimično je (stav I izreke) usvojio stav II i III tužbenog zahtjeva i obavezao apelanta da tužiocu na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog radnji iz stava prvog tužbenog zahtjeva isplati iznos od 1.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te obavezao drugotuženog da tužiocu na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog radnji iz stava prvog tužbenog zahtjeva isplati iznos od 1.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Odbio je (stav III izreke) preko dosuđenih tužbeni zahtjev iznosa iz stava II. Obavezao je (stav IV izreke) apelanta i drugotuženog da tužiocu nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 KM.
10Okružni sud u Bijeljini je Presudom broj 80 0 Rs 100203 20 Rsž 2 od 18. januara 2021. godine odbio žalbu apelanta i drugotuženog i potvrdio prvostepenu presudu u stavu I izreke. Djelimično je usvojio žalbu apelanta i drugotuženog i ukinuo prvostepenu presudu u stavu II, III i IV izreke i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovo suđenje.
11U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 24. februara 2021. godine protiv odluke Okružnog suda u Bijeljini od 18. januara 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
4AP-775/21 12Meho Mehmedinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Edin Hodžić advokat iz Tuzle, podnio je 5. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 271327 17 Gž od 15. decembra 2020. godine.
13Općinski sud u Tuzli je Presudom broj 32 0 Mal 271327 16 Mal od 28. februara 2017. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 15. decembra 2020. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (T.M.) da apelantu po osnovu naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 1.000,00 KM, od čega na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 600,00 KM i po osnovu pretrpljenog straha iznos od 400,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i apelantu naknaditi troškove parničnog postupka. Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 840,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. 14U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 8. februara 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Tuzli od 15. decembra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH o kojoj nije odlučeno.
5AP-788/21 15Dragoslav Rakita (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Dalibor Mrša advokat iz Banjaluke, podnio je 8. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 058792 20 Gž od 14. decembra 2020. godine.
16Osnovni sud u Gradišci je Presudom broj 72 01 058792 19 P od 17. aprila 2020. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 14. decembra 2020. godine, obavezao apelanta da tužiocu (Mikrokreditna fondacija „Prizma” Sarajevo u stečaju) isplati iznos od 13.740,13 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.289,80 KM. Odbio je apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je pravno ništav Ugovor o Enterprise kreditu za stalna sredstva od 8. augusta 2013.godine, zaključen između tužioca i apelanta, kao i da je ništav aneks tog ugovora od 9. septembra 2013.godine, da se utvrdi da je pravno ništava mjenica br RS 422526139 izdata u Banjaluci 8. augusta 2013.godine na iznos od 18.825,00 KM, te da se obaveže tužilac da apelantu naknadi troškove postupka.
17U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 12. februara 2021. godine protiv odluke Okružnog suda u Banjaluci od 14. decembra 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
Spajanje predmeta 18S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-121/21.
Apelacioni navodi 19Apelanti u predmetima br. AP-734/21, AP-739/21, AP-755/21 i AP-788/21 se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok se u svim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti u predmetu br. AP-121/21 i AP-788/21 se pozivaju i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, apelant u predmetu broj AP-121/21 se pozvao i na povredu člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), dok se apelant u predmetu broj AP-788/21 pozvao i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
20Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
21Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
22Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.
23Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje. 24Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda. 25Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević