Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3152/19 (Tuzlanski kanton)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Kamata
  • Izvršni postupak
  • Troškovi postupka
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3152/19

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3152/19, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Tuzlanskog kantona podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ip 331167 18 Pž od 9. maja 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Tuzli, zastupan po zakonskom zastupniku Kantonalnom pravobranilaštvu Tuzla, podnio je 1. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ip 331167 18 Pž od 9. maja 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i izvršenika GP „Integra inženjering“ d.d. Tula – u stečaju (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 12. oktobra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovor na apelaciju dostavili 20. oktobra 2020. godine. Izvršenik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelant je kao tužilac 10. aprila 2009. godine podnio sudu tužbu protiv izvršenika (tuženi u parničnom postupku) radi isplate duga (v. sp. 400.564,94 KM). Protiv prvostepene presude Općinskog suda od 30. novembra 2015. godine žalbu je izjavio izvršenik (tuženi).

6. Pravosnažnim rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Ps 004892 15 Ps 2 od 5. aprila 2017. godine izvršenik je obavezan (tuženi u parničnom postupku) da na precizirani bankovni račun apelanta (Ministarstvo finansija) uplati iznos od 2.002,82 KM na ime sudske takse na žalbu. Rješenje je zasnovano na odredbama čl. 2. i 8. Zakona o sudskim taksama TK i odredbi Tarifnog broj 1 stav 10. Tarife sudskih taksi, u vezi s visinom spora.

Izvršni postupak

7. Apelant je 21. marta 2018. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje rješenja iz prethodne tačke ove odluke, tražeći da se izvršenik obaveže na isplatu dosuđenog iznosa na ime takse, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 5. aprila 2017. godine, pa do isplate na apelantov precizirani račun.

8. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 32 0 Ip 331167 18 Ip od 16. maja 2018. godine, i to stavom I dispozitiva određeno je izvršenje po apelantovom prijedlogu protiv izvršenika na osnovu rješenja Općinskog suda radi naplate potraživanja dosuđene sudske takse u iznosu od 2.002.82 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 240,00 KM, dok je stavom II dispozitiva istog rješenja odbijen apelantov zahtjev za provođenje izvršenja protiv izvršenika radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga počevši od 5. aprila 2017. godine.

9. Općinski sud se u odnosu na odbijajući dio rješenja pozvao na načelo formalnog legaliteta prilikom određivanja izvršenja na osnovu izvršne isprave pojasnivši u tom pravcu da rješenje o izvršenju mora biti identično izvršnoj ispravi, shodno članu 36. stav 1. i članu 39. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Općinski sud je potom naveo da iz rješenja, koje predstavlja izvršnu ispravu u konkretnom slučaju, proizlazi da je izvršenik obavezan na isplatu sudske takse bez zakonske zatezne kamate, pa kako izvršenik izvršnom ispravom nije obavezan na isplatu i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnog duga, izvršenik nema obavezu da apelantu u izvršnom postupku izmiri i to potraživanje.

10. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv stava II dispozitiva osporenog rješenja o izvršenju, Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 Ip 331167 18 Pž od 9. maja 2019. godine žalbu odbio, uz odbijanje zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka. Kantonalni sud je prihvatio pozivanje prvostepenog suda na načelo formalnog legaliteta prilikom odbijanja prijedloga u dijelu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos takse tako da taj sud nije našao ništa sporno u primjeni čl. 36. stav 1. i 39. stav 1. ZIP-a. Potom je Kantonalni sud naglasio da je, suprotno žalbenim prigovorima, neosnovano apelantovo pozivanje na odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a jer se citirana odredba odnosi na situaciju kada plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u izvršnoj ispravi, što u konkretnom predmetu nije slučaj jer se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na uplatu sudske takse na žalbu. Žalba je odbijena iz naprijed navedenih razloga tako da je stav II dispozitiva osporenog rješenja potvrđen primjenom člana 235. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa odredbom člana 21. ZIP-a.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant ukazuje da mu je osporenom odlukom u dijelu kojim je odbijen prijedlog za isplatu kamate na dosuđeni iznos sudske takse povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant dovodi u vezu s očiglednom proizvoljnom primjenom ZIP-a i nepravičnim postupkom pred redovnim sudovima. Shodno čl. 21. i 28. ZIP-a tražilac izvršenja ima pravo da pored iznosa glavnog duga potražuje i zakonske zatezne kamate od dana donošenja izvršne isprave. U tom pravcu apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine koju smatra primjenjivom u svom slučaju. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi kršenje prava na koja se pozvao, osporeno rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje u skladu sa zakonom.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani i da taj sud ostaje pri razlozima datim u osporenom rješenju.

13. Općinski sud je naveo da ostaje pri stavu da kada se izvršna isprava odnosi na isplatu sudske takse ne može se primijeniti član 28. ZIP-a. Navedeno iz razloga što se u tom slučaju ne radi o troškovima postupka koje je apelant imao u postupku iz kojeg proizlazi izvršna isprava, već se radi o uplati sudske takse na koju je izvršenik obavezan u tom postupku. Prema ocjeni Općinskog suda, neosnovano je apelantovo pozivanje na Odluku broj AP 3744/09 iz razloga što je u tom predmetu izvršenje pokrenuto radi naplate troškova postupka dosuđenih tražiocima izvršenja kao braniocu po službenoj dužnosti u krivičnim predmetima, te se potraživanje odnosi na troškove koje je branilac imao u postupku iz kojeg proizlazi izvršna isprava, pa stoga tražioci izvršenja imaju pravo na naplatu i zatezne kamate na troškove postupka, shodno članu 28. stav 2. ZIP-a.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Član 21. stav (1) Primjena odredaba drugih zakona (1)U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

II - IZVRŠAN I VJERODOSTOJAN DOKUMENT

Član 22.

Osnov za određivanje izvršenja Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršnog ili vjerodostojnog dokumenta, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 23. stav (1) tačka 1) Izvršni dokument (1) Izvršni dokumenti su:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje Član 28. stav (2) Naplata zateznih kamata (2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

III - PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE IZVRŠENJA

Član 36. stav (1) Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

Član 39. stav (1) Rješenje o izvršenju (1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršni, odnosno vjerodostojni dokument na osnovu kojeg se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja.

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

1. Parnični troškovi Član 383.

(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.

(2) Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

16. Zakon o sudskim taksama („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 5/09, 4/10, 9/12, 4/16 – prečišćeni tekst i 10/18). U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o sudskim taksama („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 5/09, 4/10 i 9/12) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u relevantnom periodu i kako je objavljivan u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u bitnom dijelu glasi: Član 2. st. (1) i (4) (obveznik plaćanja takse) (1) Takse propisane ovim zakonom plaća osoba po čijem zahtjevu ili u čijem interesu se poduzimaju radnje u postupku, za koje je ovim zakonom utvrđeno plaćanje takse (u daljem tekstu: takseni obveznik).

(4) Za odluku drugostupanjskog suda i za odluku po izvanrednom pravnom sredstvu, taksu je dužan da plati podnositelj žalbe, odnosno osoba u čijem interesu je pokrenut postupak po vanrednom pravnom sredstvu.

Član 8.

(obračun i kontrola plaćanja takse) (1) Iznos takse, koju je takseni obveznik dužan da plati, obračunava sudija, odnosno stručni saradnik koji vodi postupak. O visini takse, odnosno o obvezi plaćanja takse, sud donosi rješenje protiv koga je dozvoljena žalba u roku od 8 dana po prijemu rješenja. Izjavljena žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

(2) Kontrolu naplate takse vrši sudija, odnosno stručni saradnik koji vodi postupak.

POSTUPAK ZA NAPLATU NEPLAĆENE TAKSE

Član 32.

(Prinudna naplata neplaćene takse) (1) Takse čiji se iznos određuje na kraju postupka, takseni obveznik je dužan platiti u roku od osam dana od dana prijema rješenja iz člana 8. ovog zakona.

(2) Ako takseni obveznik ne plati taksu u određenom roku, ista će se naplatiti u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09).

(3) Ako je takseni obveznik pravno lice ili ako se utvrdi da je to efikasan način osiguranja naplate, sud koji je utvrdio obavezu plaćanja sudske takse, provešće direktno prinudnu naplatu blokiranjem računa pravnom licu u skladu sa odredbama Zakona iz stava (2) ovog člana 4) Postupak za naplatu neplaćene takse pokreće pred nadležnim sudom Kantonalno provobranilaštvo, osim u slučaju kada sud provede prinudnu naplatu u skladu sa stavom (3) ovog člana.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 32 0 Ip 331167 18 Pž od 9. maja 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. juna 2019. godine, a apelacija je podnesena 1. augusta 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te čl. 13. i 17. Evropske konvencije.

22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na svoj stav da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Ustavni sud zapaža da se suština apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje odnosi na proizvoljnu primjenu prava, odnosno konkretno član 28. stav 2. ZIP-a u slučaju kada je u izvršnom postupku tražena naplata zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos sudske takse koja izvršnom ispravom nije dosuđena. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je izvršenik posebnim rješenjem u toku parničnog postupka obavezan da na apelantov račun uplati sudsku taksu na ime žalbe. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prihvatili da se radi o izvršnoj ispravi, u smislu člana 23. stav (1) ZIP-a, te obavezali izvršenika na isplatu sudske takse. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je članom 8. Zakona o sudskim taksama propisano da kontrolu naplate takse vrši sudija, odnosno stručni saradnik koji vodi postupak, dok prinudnu naplatu sudske takse propisuje član 32. Zakona o taksama (vidi relevantne propise). U konkretnom slučaju, Ustavni sud neće ulaziti u raspravu da li se prinudna naplata neplaćene sudske takse, u smislu člana 32. Zakona o taksama, odnosi na taksu čiji se iznos određuje na kraju postupka ili uključuje i neplaćenu taksu koja se određuje u svim fazama postupka jer se to pitanje u ovom postupku ne problematizira. Stoga, Ustavni sud nema osnova da ovo pitanje dodatno propituje.

25. Dakle, u vezi sa spornim pitanjem Ustavni sud zapaža da odlukom suda o sudskoj taksi na žalbu, za koju je sud utvrdio da se radi o izvršnoj ispravi, nije bila dosuđena i zakonska zatezna kamata, tako da je apelant prijedlogom u izvršnom postupkom tražio i isplatu kamate, shodno članu 28. stav 2. ZIP-a. Osporenim rješenjima apelantov prijedlog je u tom dijelu odbijen jer su se redovni sudovi pozvali na načelo formalnog legaliteta, odnosno činjenicu da zakonska zatezna kamata nije određena izvršnom ispravom. Osim toga, redovni sudovi su imali u vidu da se ne radi o troškovima postupka, u smislu člana 28. stav (2) ZIP-a, već o sudskoj taksi i da stoga citirani član nije primjenjiv. Apelant je tokom postupka ukazivao na Odluku Ustavnog suda broj AP 3744/09 koju smatra primjenjivom u svom slučaju, a to čini i u apelaciji.

26. Shodno tome, Ustavni sud će prvo ukazati na praksu Ustavnog suda na koju se apelant poziva, te ispitati da li je primjenjiva u konkretnom slučaju. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je u citiranom predmetu bila sporna primjena člana 28. stav 2. ZIP-a, ali u odnosu na dosuđene troškove postupke kao naknada braniocu za odbranu po službenoj dužnosti okrivljenog u tom postupku. Ustavni sud zapaža da je u vodećoj odluci broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, na koju se apelant poziva, te u nizu drugih odluka koje su pokretale identično činjenično i pravno pitanje, između ostalih, odluke br. AP 1455/13 od 7. jula 2015. godine i AP 3778/15 od 6. decembra 2017. godine (sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) utvrđeno kršenje prava na imovinu jer je zaključeno da su se redovni sudovi zbog proizvoljne primjene člana 28. stav (2) ZIP-a nezakonito umiješali u nesporno pravo apelanata na imovinu.

27. Ustavni sud je u Odluci broj AP 3744/09, između ostalog, naveo da uprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud (u Mostaru) zaključio je da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na „glavni dug“ u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te da se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članu 28. stav (2) ZIP-a. Ustavni sud je ocijenio da se takav stav ne može prihvatiti zato što je rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu zapravo rješenje o troškovima postupka koji su dosuđeni apelantu na ime službene odbrane u krivičnom predmetu. Ovako dosuđeni iznos se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo „troškova postupka“ iz člana 28. stav (2) ZIP-a samo zato što je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u krivičnoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Istaknuto je također da član 28. stav (2) ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, tačke 24. i 26, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Do identičnog zaključka Ustavni sud je došao i u predmetu broj AP 1856/16 koji je pokretao isto pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 31. januara 2018. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

28. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da se predmetni slučaj odnosi na drugačije činjenične okolnosti da bi praksa iz citiranog predmeta a priori bila primjenjiva u konkretnom slučaju. Razlika je i u tome što se u konkretnom slučaju radi o naplati sudske takse koja je sudskom odlukom određena u toku parničnog postupka. Međutim, sve predmete veže primjena člana 28. stav 2. ZIP-a.

29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant organ javne vlasti u čiju je korist u toku parničnog postupka (vidi tačku 6. ove odluke) dosuđena sudska taksa kao apelantov javni prihod. Apelantov prijedlog da mu se na dosuđeni iznos sudske takse na žalbu u izvršnom postupku dosudi i zatezna kamata od dana donošenja rješenja o izvršenju, shodno članu 28. stav (2) ZIP-a, odbijen je uz pozivanje redovnih sudova na načelo formalnog legaliteta, te obrazloženje da se u konkretnom slučaju ne radi o troškovima postupka koje ima u vidu član 28. stav (2) ZIP-a, već o sudskoj taksi na koju se citirani član ne odnosi. U vezi s datim obrazloženjem, Ustavni sud podsjeća da sudska taksa nesporno čini izdatak za stranku u postupku, u smislu člana 383. ZPP-a, i samim tim spada u trošak postupka. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne vidi proizvoljnost redovnih sudova u obrazloženju da se odredba člana 28. stav (2) ZIP-a ne odnosi na rješenje o sudskoj taksi koje je doneseno u toku parničnog postupka. Također, Ustavni sud smatra da praksa iz predmeta broj AP 3744/09 u kontekstu člana 28. stav (2) ZIP-a nije primjenjiva u konkretnom slučaju.

30. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem Kantonalnog suda nije prekršen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na imovinu

31. Pozivanje na kršenje prava na imovinu dovodi se u vezu s proizvoljnom primjenom člana 28. stav 2. ZIP-a, a Ustavni sud se prethodno izjasnio o neosnovanosti tog prigovora pa je iz istog razloga pozivanje na kršenje člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine neosnovano. VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje i imovinu iz čl. II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine kada su redovni sudovi primjenom člana 28. stav (2) ZIP-a odbili apelantov zahtjev da mu se na dosuđeni iznos sudske takse odredi i zakonska zatezna kamata od dana podnošenja prijedloga za izvršenje jer se u konkretnom slučaju na odluku o dosuđenoj sudskoj taksi koja je donesena tokom parničnog postupka ne može primijeniti navedeni član ZIP-a.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević