Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2688/20 (M. V.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2688/20
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP 2688/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Meho Velić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija koju je podnio Meho Velić.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457202 14 Rs koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka shodno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mehi Veliću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Meho Velić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457202 15 Rsž od 4. lipnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457202 14 Rs od 24. lipnja 2015. godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
IUvod 1Meho Velić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 30. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 457202 14 Rs koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), te protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 457202 15 Rsž od 4. lipnja 2020. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 457202 14 Rs od 24. lipnja 2015. godine.
IIPostupak pred Ustavnim sudom 2Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda je 16. veljače 2021. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju, te je 13. ožujka 2021. godine od Vrhovnog suda zatražena informacija o predmetu.
3Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 24. veljače 2021. godine, dok Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
4Vrhovni sud je 23. ožujka 2021. godine dostavio traženu informaciju o predmetu. IIIČinjenično stanje 5Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6Apelant je 11. srpnja 2014. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Sudska policija (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplata neisplaćenih plaća i drugih novčanih potraživanja.
7Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 457202 14 Rs od 24. lipnja 2015. godine obvezao tuženu da apelantu na ime razlike naknade za ishranu tijekom rada (topli obrok) za razdoblje od 1. siječnja do 30. studenog 2013. godine isplati iznos od 1.744,04 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da apelantu naknadi troškove parničnog u iznosu od 842,40 KM, dok je u preostalom dijelu za iznos od 885,92 KM odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka.
8Apelant je 18. srpnja 2015. godine izjavio žalbu protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u Presudi Općinskog suda broj 65 0 Rs 457202 14 Rs od 24. lipnja 2015. godine.
9Predmetni spis je 23. srpnja 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. 10Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 457202 15 Rsž od 4. lipnja 2020. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda o troškovima postupka. 11Apelant je 2. srpnja 2020. godine izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda od 4. lipnja 2020. godine.
12Iz informacije koju je Vrhovni sud 23. ožujka 2021. godine dostavio Ustavnom sudu proizlazi da je predmetni spis 6. listopada 2020. godine dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje. 13Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u tijeku pred Vrhovnim sudom. IVApelacija
a) Navodi iz apelacije 14Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je drugostupanjski sud, pogrešno tumačeći odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku, potvrdio prvostupanjsku presudu, te odbio apelantovu žalbu u dijelu koji se odnosi na troškove prijevoza vlastitim vozilom i troškove odsustva iz ureda. Apelant je također naveo da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zbog nerazumno dugog trajanja postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom od šest godina iako se odluka o troškovima postupka mogla i morala riješiti žurno, a u najgorem slučaju do godinu dana, pa je u tom smislu zatražio i naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju 15Vrhovni sud je u dostavljenoj informaciji naveo da je predmet po izjavljenoj apelantovoj reviziji primljen u tom sudu 6. listopada 2020. godine.
16Kantonalni sud je ukazao na činjenicu preopterećenosti tog suda velikim brojem predmeta, koje je taj sud rješavao donošenjem Programa rješavanja starih predmeta. Dalje je naveo da se taj sud suočava s nedostatkom odgovarajućeg broja sudaca, te da je u tom smislu, a na prijedlog tog suda, Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine donijelo Odluku br.06-07-3-634-11/2020 od 4. svibnja 2020. godine o privremenom upućivanju sudaca Kantonalnog suda u Zenici na vršenje sudske funkcije u Kantonalni sud u Sarajevu na razdoblje od 1. lipnja 2020. do 1. lipnja 2021. godine. Kantonalni sud je naveo da je rješenje tog suda od 4. lipnja 2020. godine utemeljeno na zakonu, te da njim nisu povrijeđena apelantova prava utemeljena na Ustavu Bosne i Hercegovine, međunarodnim dokumentima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i važećim zakonima u Bosni i Hercegovini, zbog čega je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu. VRelevantni propisi 17Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
18Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) Članak 31. stavak (1) Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VIDopustivost 19U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na duljinu trajanja postupka 21Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u predmetnom postupku koji je u tijeku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
23Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 457202 15 Rsž od 4. lipnja 2020. godine i Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 457202 14 Rs od 24. lipnja 2015. godine 24Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda.
25Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
1. Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
26Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
27U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda od 4. lipnja 2020. godine predmetni postupak nije pravomoćno okončan u odnosu na troškove postupka jer se po reviziji vodi pred Vrhovnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena. 28Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VIIMeritum 29Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok 30Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
31Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela 32Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
33Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu postupati u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.). 34Također, i Europski sud i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su žurne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. veljače 2008. godine, AP 1233/06 od 15. siječnja 2009. godine i dr.).
Razdoblje koje se uzima u obzir 35Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 11. srpnja 2014. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razdoblje od šest godina i osam mjeseci.
Analiza duljine trajanja predmetnog postupka 36Glede ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
37U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant na bilo koji način utjecao na duljinu trajanja postupka.
38Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku prvostupanjsku odluku donio oko 11 mjeseci nakon što je apelant podnio tužbu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko tri mjeseca da predmetni spis dostavi Vrhovnom sudu na postupanje po apelantovoj reviziji, a Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju u kojem bi eventualno ponudio obrazloženje za pasivnost nakon izjavljene revizije. 39Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o apelantovoj žalbi protiv rješenja o troškovima postupka donio tek nakon četiri godine i 11 mjeseci, računajući od dana dostave spisa predmeta tom sudu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema kriteriju starosti“, kao i u konkretnom slučaju. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, također, podsjeća da su redovni sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi doprinijeli duljini trajanja postupka, a imajući u vidu naprijed navedena razdoblja neaktivnosti, s tim da je ukupnoj duljini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje drugostupanjskog suda, te da duljina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2020/20 od 16. ožujka 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
40Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
41Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda zbog duljine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Vrhovnog suda da poduzme mjere kako bi se po žurnom postupku donijela odluka u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, točka 42., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Ostali navodi 42Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant temelji na identičnim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete 43U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
44S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
45Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIIIVII. Zaključak 46Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer predmetni postupak traje oko šest godina i osam mjeseci, pri čemu još uvijek nije okončan, čemu je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda, a redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
47Na temelju članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević