Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4375/19 (Javno komunalno poduzeće d.o.o. Tomislavgrad)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Javna vlast
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Troškovi postupka
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudskim taksama u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-4375/19
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4375/19, rješavajući apelaciju Javnog komunalnog poduzeća d.o.o. Tomislavgrad, na temelju članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Javnog komunalnog poduzeća d.o.o.
Tomislavgrad.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukidaju se rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 19 Rsž 2 od 3. rujna 2019. godine i 4. studenog 2019. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Livnu koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Livnu da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Javno komunalno poduzeće d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijelo je 15. studenog 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 68 0 Rs 030215 19 Rsž 2 od 3. rujna 2019. godine i 4. studenog 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 7. listopada 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 19. listopada 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda Livnu broj 68 0 Rs 030215 13 Rs od 14. listopada 2014. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj Hasan Seferović (u daljnjem tekstu: tužitelj) tražio da se utvrdi da je ispunio uvjete za uspostavu radnopravnog statusa radnika na čekanju, da mu je prestao radni odnos po sili zakona sa danom 5. svibnja 2000. godine, te da se naloži apelantu kao tuženom da podnese odgovarajuće prijave i odjave i izvrši uplatu doprinosa kod nadležnog zavoda MIO za razdoblje od 15. svibnja 1993. do 5. svibnja 2000. godine, kao i naknadu plaće za isto razdoblje i otpremnine u iznosima preciziranim u presudi uz troškove postupka. Presudom je obvezan tužitelj apelantu naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.604,77 KM.
6. Protiv dijela navedene presude koji se odnosi na dosuđene troškove postupka apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. kolovoza 2018. godine apelantovu žalba odbio i prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka potvrdio.
7. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) koji je rješenjem od 31. siječnja 2019. godine reviziju odbacio kao neopuštenu zbog neispunjavanja imovinskog cenzusa za podnošenje revizije.
8. Protiv navedenih rješenja Vrhovnog suda i Kantonalnog suda apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu koja je registrirana pod brojem AP 1901/19. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 1901/19 od 10. rujna 2019. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je navedenu apelaciju odbacio zbog proteka roka za podnošenje.
9. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 68 0 Rs 030215 13 Rs od 4. travnja 2019. godine kojim je naložio apelantu da na račun proračuna Kantona 10 u Livnu, preciziran u presudi, uplati pristojbu na reviziju u iznosu od 1.000,00 KM s obzirom na to da ju apelant na prethodni poziv suda nije uplatio.
10. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu navodeći da je izjavio reviziju samo protiv odluke o troškovima postupka, te da se u tom slučaju, shodno zakonskim odredbama, vrijednost revizije promatra i obračunava prema iznosu troškova postupka, a ne prema cjelokupnoj vrijednosti spora, zbog čega mu je vrijednost pristojbe nezakonito obračunata. Apelant je u žalbi istaknuo i da su odredbe kantonalnog zakona o sudskim pristojbama neustavne jer i one propisuju plaćanje pristojbe za izjavljivanje revizije kao da je Vrhovni sud sud kantona, a iste pristojbe se plaćaju i prema Zakonu o sudskim pristojbama u postupku pred Vrhovnim sudom, čime se navedene pristojbe dva puta obračunavaju.
11. U svezi s tim, Kantonalni sud je Rješenjem broj 68 0 Rs 030215 19 Rsž 2 od 3. rujna 2019. godine žalbu uvažio i prvostupanjsko rješenje preinačio tako što je apelant dužan uplatiti pristojbu na reviziju u iznosu od 30,00 KM umjesto u iznosu od 1.000.00KM. U obrazloženju je navedeno da je nesporno da je apelantov punomoćnik izjavio reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. kolovoza 2018. godine u dijelu odluke o troškovima postupka. Budući da je revizija izjavljena samo protiv odluke o troškovima postupka, a vrijednost pobijanog dijela odluke o troškovima parničnog postupka iznosi 556,34 KM, prema obrazloženju tog suda, apelant je shodno članku 30. stavak 5. Zakona o sudskim pristojbama, a u svezi sa člankom 1. stavak 12. Tarife sudskih pristojbi obvezan platiti pristojbu na reviziju u iznosu od 30,00 KM, a ne u iznosu od 1.000,00 KM pa je taj sud donio odluku kao u izreci.
12. Nakon toga apelant je podnio prijedlog Kantonalnom sudu za donošenje dopunskog rješenja s obzirom na to da nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova za sastavljanje žalbe. Kantonalni sud je donio dopunsko Rješenje broj 68 0 Rs 030215 19 Rsž 2 od 4. studenog 2019. godine kojim je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe. U obrazloženju je navedeno da je apelant protiv Rješenja tog suda broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. kolovoza 2018. godine, kojim je odbijena njegova žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka, izjavio reviziju koja je Rješenjem Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 030215 18 Rev od 31. siječnja 2019. godine odbačena, te je odbijen i apelantov zahtjev za naknadu troškova revizijskog postupka. Kako je obrazložio taj sud, budući da je apelant obvezan platiti pristojbu na reviziju u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, a isti nije uspio u revizijskom postupku, stoga, prema mišljenju tog suda, apelant nema pravo na naknadu troškova za sastavljanje žalbe. Ovo stoga jer je apelantova žalba uvažena samo u dijelu koji se odnosi na visinu uplate pristojbe na reviziju pa je taj sud naveo da je brižljivo ocjenjujući sve okolnosti, shodno članku 397. stavak 2., a u svezi sa člankom 386. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Navodi da je Kantonalni sud odbio njegov zahtjev za donošenje dopunske presude zbog neodlučivanja o naknadi troškova za žalbu uz nerazumljivo obrazloženje prema kojem mu ne pripada pravo na naknadu tih troškova iako je uspio sa žalbom. Navodi i da je nezakonito određeno plaćanje dvostruke pristojbe za reviziju jer je i kantonalnim i federalnim zakonom propisano njezino plaćanje iako Vrhovni sud nije kantonalni sud, te da kantonalni sudovi nisu ni nadležni da rješavaju o pitanju naplate sudske pristojbe za izjavljenu reviziju. Navodi i da o ovom žalbenom navodu nije uopće rješavano, niti obrazloženje osporenog rješenja sadrži pozivanje na bilo koju zakonsku odredbu.
b)Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je naveo da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva i da apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak 221.
Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnoga postupka iz članka 209. stavak 2. toč. 2), 3), 8),9), 12) i 13) ovoga zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
Članak 233.
(1) Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba, ako u ovom zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena.
(2) Ako ovaj zakon izrijekom određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.
Članak 236.
U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga zakona koje važe za žalbu protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostupanjskim sudom.
Članak 383.
(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.
(2) Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Članak 386. stavak (1) (1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove.
(...)
Članak 387.
(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebiti, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući pozorno sve okolnosti. (2) Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi sukladno tarifi.
Članak 397. stavak (2) (...)
(2) Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijeloga postupka.
(...).
Članak 398.
Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se istodobno ne napada i odluka o glavnoj stvari.
16. U Zakonu o sudskim taksama u postupku pred Vrhovnim sudom FBiH („Službene novine FBiH“ broj 48/99) relevantne odredbe glase:
Čanak 1.
Ovim zakonom propisuju se sudske takse (u daljnjem tekstu: taksa) u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Vrhovni sud) i način njihovog plaćanja.
Postupci o kojima se plaća taksa i visina takse za pojedinačne radnje utvrđuju se taksenom tarifom u skladu sa člankom 22. ovog zakona.
VI - TAKSENA TARIFA
Članak 22. stavka (1.) tačka I.
Takse se plaćaju po slijedećoj tarifi:
I - Parnični postupak
1. Podnesci Tarifni broj 1 1
1. Za žalbu ili reviziju protiv odluka plaća se taksa u dvostrukom iznosu takse određene kantonalnim propisom o sudskim taksama na žalbu protiv odluka sudova u kantonu.
17. U Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine Hercegbosanskog kantona“ br. 5/13, 8/13 – ispravka i 3/16) relevantne odredbe glase:
Članak 1.
Plaćanje sudske pristojbe (1) Ovim Zakonom reguliraju se pitanja vezana za sudske pristojbe i utvrđuje postupak i način plaćanja sudskih pristojbi, kao i druga pitanja u svezi s tim, u postupcima pred sudovima u Hercegbosanskoj županiji (u daljnjem tekstu:
Županija).
(2) Postupci u kojima se plaća sudska pristojba i visina sudske pristojbe za pojedine radnje utvrđeni su u Tarifi sudskih pristojbi koja se nalazi u prilogu ovog Zakona i čini njegov sastavni dio.
TARIFA SUDSKIH PRISTOJBI
I. PARNIČNI I IZVRŠNI POSTUPAK
Tarifni broj 1.
Pristojba za podneske (1) Za tužbu, protutužbu, prijedlog za ponavljanje postupka, prijedlog da se prizna odluka stranog suda i odluka stranog arbitražnog suda, plaća se, prema vrijednosti predmeta spora, slijedeća pristojba:
a) do 500 KM 20 KM;
b) preko 500 do 1.000 KM 30 KM;
c) preko 1.000 do 1.500 KM 50 KM;
d) preko 1.500 do 3.000 KM 100 KM;
e) preko 3.000 do 10.000 KM 200 KM;
f) preko 10.000 do 50.000 KM 500 KM;
g) preko 50.000 do 100.000 KM 1.000 KM;
h) preko 100.000 KM 1 % na označenu vrijednost spora, ali ne više od 10.000 KM;
(...)
(12) Za žalbu ili reviziju protiv ostalih rješenja plaća se pristojba propisana u stavku 1. ovog Tarifnog broja.
(...)
VI.Dopustivost
18. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 030215 19 Rsž 2 od 3. rujna 2019. godine i 4. studenog 2019. godine, protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje od 3. rujna 2019. godine apelant je primio 20. rujna 2019. godine, a rješenje od 4. studenog 2019. godine apelant je primio 8. studenog 2019. godine, a apelacija je podnesena 15. studenog 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da je tim rješenjima prekršeno njegovo pravo iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
24. Ustavni sud podsjeća na svoje stajalište da državni organi i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Europske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 27. veljače 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 19/04, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine.
25. Ustavni sud ukazuje na to da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova glede činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
26. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je, slijedeći praksu Europskog suda, dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, te da članak 6. stavak 1. Europske konvencije obvezuje sudove obrazložiti svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obvezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njezinom donošenju ovisi o okolnostima i naravi svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili propustili razmotriti sve relevantne čimbenike, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti), (vidi, između ostalih, Europski sud, Ruiz Torija protiv Španjolske, presuda od 9. prosinca 1994. godine, serija A, broj 303-A, točka 29., Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. siječnja 2007. godine, aplikacija broj 184/02, točka 83. s daljnjim referencama, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. prosinca 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, točka 34. i Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. rujna 2008. godine, stavak 22. s daljnjim referencama i broj AP 3174/17 od 19. rujna 2019. godine, stavak 36., objavljene na www.ustavnisud.ba).
27. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da je u žalbi podnesenoj Kantonalnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda broj 68 0 Rs 030215 13 Rs od 4. travnja 2019. godine, između ostalog, pokrenuo pitanje dvostruke naplate pristojbe na izjavljenu reviziju s obzirom na to da je njezino plaćanje predviđeno kako kantonalnim tako i federalnim zakonom, ali da Kantonalni sud u svom rješenju od 3. rujna 2019. godine nije dao odgovor na ovaj žalbeni navod, odnosno da obrazloženje tog suda ne sadrži stajalište o tom pitanju.
28. Ustavni sud zapaža da se, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, u konkretnom slučaju radi o pitanju od značaja za donošenje odluke redovnih sudova u svezi s visinom sudske pristojbe na reviziju koju je apelant trebao platiti. Uzimajući u obzir činjenicu da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda apelantova žalba uvažena i prvostupanjsko rješenje preinačeno tako što je apelant obvezan platiti znatno nižu sudsku pristojbu od prethodno utvrđene, Ustavni sud smatra da je zbog ozbiljnosti pitanja postojala obveza Kantonalnog suda da, shodno zakonskim odredbama, kao i naprijed navedenim standardima prava na pravično suđenje, razmotri i apelantove žalbene navode u svezi s dvostrukim plaćanjem sudske pristojbe za reviziju, ali da je Kantonalni sud propustio dati odgovore na te žalbene navode.
29. Osim toga, u odnosu na dopunsko rješenje Kantonalnog suda od 4. studenog 2019. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za donošenje odluke o troškovima za sastavljanje žalbe protiv rješenja o određivanju iznosa sudske pristojbe za reviziju, Ustavni sud ukazuje da i navedeno rješenje ne sadrži obrazloženje u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Prije svega, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u navedenom rješenju poziva na odluke donesene u toku predmetnog parničnog postupka koje su prethodile donošenju rješenje o određivanju visine sudske pristojbe, u suštini smatrajući da je ta žalba bila nepotrebna u tom postupku. Međutim, nesporno je da je navedena žalba rješenjem tog istog suda i uvažena i osporeno rješenje Općinskog suda od 4. travnja 2019. godine, kako je već rečeno, preinačeno i znatno umanjen iznos sudske pristojbe za reviziju koju je apelant obvezan platiti. Ustavni sud zapaža da je navedenu činjenicu Kantonalni sud donoseći osporeno dopunsko rješenje u potpunosti zanemario, čime je postupio u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.
30. Shodno svemu iznesenom, Ustavni sud podsjeća na ranije zauzeto stajalište da razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti), zbog čega Ustavni sud nalazi da obrazloženja osporenih odluka Kantonalnog suda ne zadovoljavaju standarde koje predviđa pravo na pravično suđenje.
31. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na imovinu
32. Kako se apelantovo pozivanje na kršenja prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine suštinski vezuje za kršenje prava na pravično suđenje za koje je Ustavni sud utvrdio da je prekršeno, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno obrazlagati navode o kršenju prava na imovinu.
VIII.Zaključak
33. Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine kada se Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka nije osvrnuo na apelantov žalbeni navod u svezi s pitanjem dvostruke naplate sudske pristojbe za reviziju, a što je bilo nužno kako bi se mogla ispitati pravilnost odluke prvostupanjskog suda, te kada je, donoseći dopunsko rješenje kojim je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe smatrajući, u suštini, da je ta žalba bila nepotrebna, zanemario činjenicu da je taj sud apelantovu žalbu uvažio i preinačio osporeno prvostupanjsko rješenje.
34. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević