Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-831/20 (M. A.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-831/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 831/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mešan Arnaut, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Mešan Arnaut.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 024604 15 P.
Nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, koji se trenutno vodi pred tim sudom, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Mešanu Arnautu isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mešan Arnaut (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 4. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 024604 15 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Apelant je 25. januara 2018. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka. Odlučujući o podnesenoj apelaciji, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 551/18 od 5. jula 2018. godine odbio kao neosnovanu apelantovu apelaciju podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u predmetu broj 29 0 P 024604 15 P (dostupna na www.ustavnisud.ba).
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. maja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je 7. marta 2021. godine od Općinskog suda zatraženo da dostavi obavijest o statusu predmeta.
4. Općinski je sud odgovor na apelaciju dostavio 3. juna 2020. godine, a obavijest o statusu predmeta 12. marta 2021. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Tužilac (A. Dž.) 31. augusta 2015. godine podnio je tužbu Općinskom sudu protiv apelanta kao prvotuženog i I. K. (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi naknade štete.
7. Općinski sud je 2. novembra 2015. godine dostavio tužbu na odgovor apelantu.
8. Apelant je 23. novembra 2015. godine dostavio odgovorio na tužbu.
9. Općinski sud je 7. septembra 2016. godine donio rješenje kojim je apelantu odredio punomoćnika za prijem pismena jer apelant u odgovoru na tužbu nije naveo punomoćnika za prijem pismena, kako je bio upozoren.
10. Pripremno ročište koje je zakazano za 7. oktobar 2016. godine je na zahtjev apelantovog punomoćnika odloženo za 10. novembar 2016. godine (kada je i održano).
11. Općinski sud je 7. decembra 2016. godine održao nastavak pripremnog ročišta.
12. Općinski sud je Rješenjem broj 029-0-Su-16-000083-5 od 23. decembra 2016. godine usvojio tužiočev zahtjev za izuzeće sudije.
13. Apelant je 13. marta 2017. godine Općinskom sudu dostavio urgenciju s ciljem zakazivanja ročišta u što kraćem roku.
14. Drugi sudija Općinskog suda je 27. septembra 2018. godine održao pripremno ročište.
15. Općinski sud je zakazao glavnu raspravu za 31. oktobar 2018. godine, koja je zbog nedostavljanja nalaza i mišljenja vještaka odgođena za 30. novembar 2018. godine.
16. Treći sudija Općinskog suda koji je zadužen ovim predmetom je 29. jula 2019. godine zakazao pripremno ročište za 24. septembar 2019. godine (kada je i održano).
17. Općinski sud je 29. januara 2020. godine održao ročište za glavnu raspravu.
18. Općinski sud je zakazao ročišta za nastavak glavne rasprave za 17. mart 2020. godine, odnosno za 6. maj 2020. godine, koja su odložena po preporuci VSTVBiH (virus Corona).
19. Općinski sud je zakazao ročište za nastavak glavne rasprave za 25. juni 2020. godine, o čemu su stranke, kao i svjedok uredno obaviješteni, a koje nije održano zbog zaposlenika suda koji je bio zaražen virusom COVID 19.
20. Općinski sud je 7. septembra 2020. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu i zaključio raspravu.
21. Općinski sud je Presudom broj 29 0 P 024604 15 P od 7. oktobra 2020. godine u cijelosti odbio kao neosnovan tužiočev tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obavežu apelant i drugotuženi da mu solidarno otklone štetu koju su pričinili tako što će popraviti sve uništene dijelove na njegovom stambenom objektu i dvorištu, a u svemu prema nalazu vještaka, i dovesti ih u prvobitno stanje ili tužiocu naknaditi štetu u iznosu od 14.280,58 KM. Također je obavezan tužilac da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.778 ,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Tužilac je izjavio žalbu protiv presude.
22. Općinski sud je 8. decembra 2020. godine donio dopunsku presudu kojom je iza riječi „Presude“ dodao riječi „sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude pa do isplate“, te je dodao stav izreke koji glasi „odbija se zahtjev apelanta za naknadu troškova za sastav prijedloga za donošenje dopunske presude“.
23. Općinski sud je 24. februara 2021. godine spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na daljnje postupanje.
24. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant, između ostalog, navodi da je postupak do trenutka podnošenja apelacije trajao četiri godine i pet mjeseci, a ne radi se o složenom postupku. Dalje je naveo da se zbog neažurnog postupanja prvostepenog suda konstanto nalazi u stanju neizvjesnosti u pogledu ishoda predmetnog postupka, koji je od značaja za njega budući da se potražuje određeni novčani iznos. Apelant, dalje, traži isplatu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
26. U odgovoru na apelaciju Općinski je sud predstavio tok predmetnog postupka, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Općinski sud je istakao da je preduzimao radnje, ali da je zbog promjene postupajućeg sudije u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku sud morao zakazati nova pripremna ročišta, odnosno glavnu raspravu.
27. U obavijesti o statusu predmeta Općinski je sud predstavio tok postupka nakon dostavljanja odgovora na apelaciju, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Osim toga, Općinski sud je ponovo istakao da je preduzimao radnje, ali da je zbog (ponovne) promjene postupajućeg sudije u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku sud morao zakazati nova pripremna ročišta, odnosno glavnu raspravu.
V.Relevantni propisi
28. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
29. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom parničnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
31. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
33. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
36. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji treba uzeti u obzir
37. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 2. novembra 2015. godine, kada je apelant primio tužbu na odgovor, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko pet godina i pet mjeseci. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
38. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je pokrenuo tužilac protiv apelanta radi naknade štete. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te da se nakon analize podnesene apelacije i odgovora na apelaciju moglo zaključiti da se ne radi o složenom predmetu.
39. Ustavni sud primjećuje da je u prethodnoj odluci prilikom ocjene apelantovog ponašanja zapazio da je apelant svojim postupcima djelimično utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka budući da u odgovoru na tužbu nije naveo punomoćnika za prijem pismena, kao i da je Općinski sud odgodio jedno pripremno ročište na zahtjev apelantovog punomoćnika. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je prilikom ocjene ponašanja Općinskog suda zapazio da je sud preduzimao procesne radnje u postupku nakon podnošenja tužbe s ciljem stvaranja procesnih uvjeta za vođenje postupka, te je usvojio tužiočev zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije, a što predstavlja procesne smetnje, odnosno objektivne okolnosti koje su dodatno utjecale na dužinu trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža i određenu pasivnost između pojedinih procesnih radnji Općinskog suda. Naime, nakon što je apelant dostavio odgovor na tužbu, sudu je trebalo devet i po mjeseci da apelantu postavi punomoćnika za prijem pismena. Nadalje, u daljnjem toku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon donošenja rješenja o izuzeću sudije pripremno ročište održao tek nakon više od godinu i devet mjeseci, a nije ponudio opravdanje za tako dug period neaktivnosti. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je došlo do nove promjene postupajućeg sudije, te je iduća procesna radnja (zakazivanja pripremnog ročišta) preduzeta tek nakon što je protekao period od šest mjeseci. Ni za taj period Općinski sud nije ponudio opravdanje. Ustavni sud zapaža da je u daljnjem toku postupka do donošenja prvostepene presude Općinski sud nastavio redovno preduzimati procesne radnje, pri čemu je u tom dijelu na dužinu trajanja postupka djelimično utjecala i epidemiološka situacija. Konačno, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donošenjem dopunske presude zbog zakonskih zateznih kamata produžio trajanje postupka, te je spis Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi dostavljen tek nakon što je proteklo više od četiri i po mjeseca od donošenja prvostepene presude. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da iako je Općinski sud preduzimao procesne radnje, između pojedinih procesnih radnji postoje značajni periodi neaktivnosti, za koje sud nije ponudio opravdanje, a koji su u pretežnom dijelu utjecali na dužinu trajanja postupka.
40. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
41. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Kantonalnog suda da preduzme mjere kako bi se po hitnom postupku donijela odluka u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
44. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, imajući u vidu da predmetni postupak, koji nije složen, traje oko pet godina i pet mjeseci, u kojem periodu je Općinski sud imao periode neaktivnosti, za koje nije ponudio opravdanje, a koji su u pretežnom dijelu utjecali na dužinu trajanja postupka.
47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević