Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-710/21 ("LOMBARDIJA" d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Porez
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-710/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-710/21, rješavajući apelaciju "LOMBARDIJA" d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "LOMBARDIJA" d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031706 20 Uvp od 4.
siječnja 2021. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031706 19 U od 7. srpnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. "LOMBARDIJA" d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, kojeg zastupa Amer Ramić odvjetnik iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 2. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031706 20 Uvp od 4. siječnja 2021. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 031706 19 U od 7. srpnja 2020. godine.
2. Rješenjem tuženog organa (Bosna i Hercegovina, Uprava za neizravno oporezivanje) – Grupa za kontrolu velikih poreznih obveznika Tuzla od 21. lipnja 2018. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev za povrat akcize u određenom novčanom iznosu, sadržane od ukupne količine izvezenih bezalkoholnih pića.
3. Rješenjem tuženog organa – Grupa za kontrolu velikih poreznih obveznika Tuzla od 18. srpnja 2018. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen protiv rješenja od 21. lipnja 2018. godine.
4. Rješenjem tuženog organa od 11. prosinca 2018. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen protiv rješenja od 18. srpnja 2018. godine.
5. Presudom Suda BiH od 7. srpnja 2020.godine odbijena je apelantova tužba.
6. Presudom Suda BiH od 4. siječnja 2021. godine odbijen je zahtjev za preispitivanje sudske odluke.
7. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je apelant kao porezni obveznik, podnio zahtjev za povrat akcize, sadržane u određenoj količini bezalkoholnog pića – sokova koje je trajno izvezao u određenom razdoblju, a koje je nabavio od proizvođača („Coca-Cola HBC B-H" d.o.o. Sarajevo). Nesporno je da je izvezeni akcizni proizvod-sok, proizveo proizvođač koji je izvršio obračun propisane akcize i istu u propisanom roku platio na jedinstveni račun tuženog organa. Sud BiH je naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je proizvođač akcizni proizvod prodao apelantu, kao kupcu, koji je nabavljeni proizvod prodao dalje kupcu u inozemstvu, odnosno izvezao iz carinskog područja BiH. S tim u svezi, Sud BiH je naveo da povrat na akcizu može ostvariti samo pravna osoba koje je akcizu i platila, kako je to propisano odredbom članka 31. stavak 3. Zakona o akcizama u BiH, a to je u predmetnom slučaju proizvođač. Naime, naveo je da obveza obračuna akcize sukladno članku 22. tačka a) Zakona o akcizama u BiH nastaje u trenutku izdavanja računa proizvođača pri prvoj prodaji ili u trenutku isporuke proizvoda, ako je isporuka obavljena prije izdavanja računa. Rok za plaćanje akcize je 10 dana po isteku mjeseca u kojem je nastala obaveza obračuna akcize. Kako je nesporno da je u predmetnom slučaju akcizni proizvod proizveo proizvođač, kao i da je u propisanom roku ta pravna osoba obračunala i platila akcizu, Sud BiH je naveo da je bez osnova zahtjev apelanta, koji je izvezao akciznu robu iz carinskog područja BiH, da traži povrat plaćene akcize.
Apelacioni navodi
8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno pravne propise kada je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za povrat akciza na temelju Zakona o akcizama.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovitih sudova (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP- 1996/20 od 27. studenog 2020. godine i AP-1995/20 od 15. srpnja 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević