Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-287/21 (D. M.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Krivični postupak
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-287/21

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 287/21, rješavajući apelaciju Darija Markočevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Darija Markočevića podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Tesliću br. 87 0 K 033528 21 Kv od 25. januara 2021. godine i 87 0 K 033528 21 Kpp od 23. januara 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dario Markočević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Nenad Kovačević, advokat iz Teslića, podnio je 27. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 87 0 K 033528 21 Kv od 25. januara 2021. godine i 87 0 K 033528 21 Kpp od 23. januara 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Doboju ( u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor, kao i Tužilaštvo.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Osnovni sud je donio Rješenje broj 87 0 K 033528 21 Kpp od 23. januara 2021. godine kojim je apelantu, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207 stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakonik), odredio pritvor u trajanju od jedan mjesec, a on se ima računati od 22. januara 2021. godine od 12.50 časova, od kada je apelant lišen slobode.

6. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je iznio prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora uz koje su dostavljeni dokazi. Osnovni sud je održao ročište na kom su se izjasnili Tužilaštvo i apelantova odbrana.

7. Osnovni sud je na str. 3-4 naveo da je izvršio uvid u dokaze koje je dostavilo Tužilaštvo, te je dalje ukazano koji su to dokazi. Na strani 4 Osnovni sud je naveo da je, nakon ocjene dokaza, sud utvrdio da je prijedlog Tužilaštva osnovan. Dalje, sud je ukazao na dokaze iz kojih je zaključio da proizilazi osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga (materijalni dokazi - naredbe suda, zapisnik o novčanim sredstvima namijenjenim za posebne istražne radnje, fotografije novca za simulovani otkup i drugo, navedeno na str. 4-5) iz kojih proizilazi da je apelantu Osnovni sud odredio sprovođenje posebnih istražnih radnji iz člana 234 stav 2 tač. a), g),

d) i đ), tj. nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi sa njima, korišćenje prikrivenih istražilaca i korišćenje informatora, te simulovani kontrolisani otkup predmeta i simulovano davanje otkupnine i da su tokom sprovođenja ovih istražnih radnji prikriveni istražitelji kodnog naziva „Ado“ i ,,Dudi“ navedenog dana ostvarili kontakt sa apelantom na navedenom mjestu kada im je apelant ponudio opojnu drogu ,,spid“ na prodaju, navodeći da im može nabaviti drogu po cijeni od 3.000,00 evra za kilogram, naglasivši da se radi o drogi vrhunskog kvaliteta koja je upakovana u dvije hermetički zapakovane vrećice, da je prije nekoliko dana imao kod sebe 800 gr robe, ali da je više nema, te da se prodajom droge može zaraditi dobar novac, čak i do 300,00 KM na dan, što na 30 dana predstavlja iznos od 9.000,00 KM. Takođe, iz navedenih materijalnih dokaza proizilazi da je apelant prilikom kontakta sa prikrivenim istražiocima govorio o problemu čuvanja i skladištenja opojne droge tokom ljeta, objasnivši da on robu zakopava u zemlju kako bi održao kvalitet i količinu budući da, zbog visoke spoljne temperature, opojna droga gubi na masi, jer je nedavno izgubio oko 200 grama sadržaja prilikom otvaranja posude u kojoj se nalazila opojna droga ,,spid“, te im rekao da ih može uvezati sa „jakim licima“ od kojih bi oni mogli kupovati, a takođe roba bi im mogla biti isporučena i na zahtijevanu lokaciju i saopštio da će kontaktirati sa njima čim nabavi robu za prodaju, a da će to sigurno biti ubrzo, te je sa prikrivenim istražiteljem kodnog imena ,,Ado“ razmijenio broj kontakt-telefona, navodeći svoj telefonski broj, tražeći da dalju komunikaciju obavljaju putem aplikacije ,,WhatsApp“. Iz navedenih dokaza proizilazi da je navedenog dana prikriveni istražilac kodnog imena ,,Ado“ zaprimio poziv sa navedenog telefonskog broja i da mu je u toku ostvarene telefonske komunikacije apelant rekao da je kupio novi telefonski broj i da mu je stigla roba, pa je potrebno da se sastanu u istom lokalu u kojem su boravili tokom prethodnog susreta, da im može prodati kilogram ,,spida“ po cijeni od 2.500,00 do 2.600,00 evra, ali da je potrebno da dođu u Teslić kako bi pogledali robu i dogovorili se o cijeni, da bi se potom istog dana oko 15.30 časova apelant našao sa prikrivenim istražiocima kodnog naziva ,,Ado“ i ,,Dudi“, te u putničkom motornom vozilu kojim su se dovezli prikriveni istražioci prodao oko jedan kilogram opojne droge ,,spid“ za novčani iznos od 2.500,00 evra, koji su mu prikriveni istražioci isplatili. Osnovni sud je, takođe, naveo da iz nalaza hemijskog vještačenja proizilazi da se radi o psihotropnoj supstanci amfetamin iz grupe sintetičkih stimulansa amfetaminskog tipa.

8. Dalje ( strana 5), ukazujući na dokaze iz kojih to proizilazi, Osnovni sud je naveo da je apelant ponovo kontaktirao sa prikrivenim istražiocima putem aplikacije ,, WhatsApp“ sa svog mobilnog telefona i raspitivao se o njihovom dolasku na područje opštine Teslić i da je ponovo 14. januara 2021. godine ostvaren neposredni kontakt apelanta i prikrivenih istražilaca u istom ugostiteljskom objektu u kojem su ostvarili i prethodne kontakte i da im je u razgovoru apelant rekao da je u proteklom periodu, kada je kontaktirao sa njima, imao na raspolaganju tri komada iste robe koju im je prodao i prošli put, ali kako mu nisu javili da će doći, robu je prodao drugim licima, te da im u narednom periodu može prodati dva kilograma ,,spida“ po cijeni od 4.500,00 evra, ali da mu je za pripremu te robe potrebno nekoliko dana, te da bi robu mogao imati oko 20. januara. Takođe, iz navedenih dokaza proizilazi da je apelant poslije postignutog usmenog dogovora ponovo kontaktirao sa prikrivenim istražiocima, te dogovorio tačno vrijeme prodaje opojne droge, pa se 22. januara 2021. godine po prethodnom dogovoru apelant sastao sa prikrivenim istražiocima na dogovorenom mjestu, noseći sa sobom oko dva kilograma glinaste bijele materije koja izgledom asocira na opojnu drogu „spid“ koju je namjeravao prodati prikrivenim istražiocima kada su ga policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu lišili slobode.

9. Imajući u vidu sve navedeno, Osnovni sud je ustanovio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207 stav 1 Zakonika i da je stoga ispunjen opšti uslov za određivanje pritvora.

10. Uz postojanje ovog opšteg uslova za određivanje pritvora, Osnovni sud je ustanovio da je u konkretnom slučaju ispunjen i poseban uslov za određivanje pritvora, jer postoje razlozi za pritvor iz člana 197 stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku RS ( u daljnjem tekstu: ZKP). Naime, sud je ustanovio da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant boravkom na slobodi mogao ponoviti krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207 stav 1 Zakonika, a za navedeno krivično djelo može se izreći kazna zatvora od jedne godine do 10 godina, pa je, prema tome, ispunjen objektivni uslov za određivanje pritvora po ovom osnovu, odnosno radi se o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Iz materijalnih dokaza u spisu proizilazi da je apelant uporan u izvršenju predmetnog krivičnog djela s obzirom na to da je 18. novembra 2020. godine prodao oko jedan kilogram opojne droge ,,spid“ prikrivenim istražiocima, te dogovorio ponovo prodaju opojne droge prikrivenim istražiocima za 22. januar 2021. godine, kada je lišen slobode a od njega oduzeta dva pakovanja glinaste bijele materije koja asocira na opojnu drogu ,,spid“, ukupne težine oko dva kilograma (dva puta po oko jedan kilogram). Takođe, iz sprovedenih materijalnih dokaza proizilazi da je apelant u razgovoru sa prikrivenim istražiocima naveo da se bavi prodajom droge duži vremenski period, te da je opisao način čuvanja droge. Sve navedene okolnosti, po mišljenju suda, predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo. Okolnost da apelant nije ranije osuđivan, te okolnost da je on sada upoznat s tim da se protiv njega vodi istraga ne dovode u pitanje izneseni stav suda.

11. Osnovni sud je ocijenio i načela srazmjernosti i proporcionalnosti kao osnovna načela prilikom odlučivanja o mjerama za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog. Međutim, uvažavajući sve utvrđene i navedene okolnosti, Osnovni sud je zaključio da nema mjesta za određivanje blaže mjere, odnosno mjera zabrane, jer se njima ne bi mogla ispuniti svrha zbog koje je pritvor određen. Naime, nijednom od mjera zabrane iz čl. 184 i 185 ZKP ne bi se mogla ostvariti zaštita od opasnosti od ponavljanja krivičnog djela. S obzirom na navedeno, Osnovni sud je ustanovio da je utvrđeno da je određivanje pritvora apelantu opravdano i neophodno, a na osnovu člana 197 stav 1 tačka v) ZKP.

12. Osnovni sud je donio Rješenje broj 87 0 K 033528 21 Kv od 25. januara 2021. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu.

13. U obrazloženju rješenja vijeće je zauzelo stanovište da u konkretnom predmetu nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, jer pobijano rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, odnosno iz njega je vidljivo da su ocijenjeni i ispunjeni svi razlozi za određivanje pritvora apelantu iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKP i da su oni obrazloženi.

14. Argumentima iz obrazloženja žalbe nije dovedena u sumnju ni pravilnost činjeničnog utvrđenja pobijanog rješenja na kome se zasniva zaključak o postojanju kako opšteg uslova za određivanje pritvora, tako i postojanje zakonskog razloga za određivanje pritvora iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKP. U skladu sa tim, nije narušeno načelo jednakosti stranaka pred sudom, niti je apelantu povrijeđeno ijedno pravo zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

15. Vijeće Osnovnog suda je zaključilo da su bez osnova žalbeni prigovori apelantovog branioca da nisu ispunjeni posebni zakonski razlozi za određivanje pritvora iz osnova propisanog članom 197 stav 1 tačka v) ZKP. Po ocjeni vijeća, postoje posebni razlozi za određivanje pritvora i nijednim žalbenim prigovorom isti osnovi nisu dovedeni u sumnju, kao ni iscrpno obrazloženje dato u pobijanom rješenju. Iz podataka u spisu vidljivo je da se apelantu na teret stavlja da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207 stav 1 Zakonika, pa je, prema tome, ispunjen objektivni uslov za određivanje pritvora po ovom osnovu. Takođe, vijeće Osnovnog suda je imalo u vidu da je apelant u dužem vremenskom periodu kontinuirano vršio i ponavljao krivično djelo posebno ako se ima u vidu da je 18. novembra 2020. godine prodao oko jedan kilogram opojne droge ,,spid“ prikrivenim istražiocima, te dogovorio ponovo prodaju opojne droge prikrivenim istražiocima za 22. januar 2021. godine, kada je lišen slobode a od njega oduzeta dva pakovanja glinaste bijele materije koja asocira na opojnu drogu ,,spid“, ukupne težine oko dva kilograma (dva puta po oko jedan kilogram). Takođe, iz sprovedenih materijalnih dokaza proizilazi da je apelant u razgovoru sa prikrivenim istražiocima navodio da se bavi duži vremenski period prodajom droge, da opisuje način čuvanja droge, te da sve navedeno ukazuje na to da je tek činom lišavanja slobode apelant spriječen da nastavi dalje vršenje istovrsnih krivičnih djela, tako da, i po ocjeni vijeća Osnovnog suda, upravo te činjenice predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, ukoliko bude na slobodi, ponoviti isto ili istovrsno krivično djelo.

16. Kako je navedeno u rješenju, vijeće nije moglo prihvatiti prijedlog odbrane da se apelantu, umjesto pritvora, odrede mjere zabrane, i to konkretno mjera zabrane napuštanja boravišta, jer je vijeće već razmatralo i tu mogućnost, ali je ocijenilo da objektivni razlozi opravdavaju mjeru pritvora kojom se jedino može obezbijediti uspješno i nesmetano vođenje krivičnog postupka. Mjera pritvora je jedina mjera kojom se može obezbijediti uspješno vođenje daljeg postupka i preduprijediti ponavljanje izvršenja novog krivičnog djela, te se ona ne može zamijeniti nekom blažom mjerom.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

17. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. Apelant navodi da nije do sada krivično odgovarao, niti je kažnjavan za krivična djela, te je sud u podlozi svoje odluke uzeo okolnost da je on u dva navrata prikrivenim istražiocima prodao opojnu drugu. Međutim, pravni osnov ovog pritvorskog razloga jeste u tome da „naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo“. Žalba je ukazala da je sudija za prethodni postupak mimo kriterijuma iz ZKP odredio pritvor, jer u kategorizaciji navedenih okolnosti jednostavno nema okolnosti koje su naročite, kao bojazan od recidiva. To što je apelant u dva navrata prodao opojnu drogu nije razlog da se govori o upornosti prilikom izvršenja krivičnog djela. Takođe, apelant navodi da se ne može „u postupku saznanih okolnosti koje iznosi sam osumnjičeni prilikom prodaje opojne droge prikrivenim istražiteljim smatrati da isti govori pravno relevantne činjenice za krivični postupak kada govori o načinu kupovine, skladištenja i vremenu prodaje droge, jer je riječ o odnosima prodavca i kupaca koji ne moraju biti istiniti, a posebno što se radi u konkretnom slučaju o istim učesnicima spornog odnosa (osumnjičeni i prikriveni istražitelji)“. Prema apelantovom mišljenju, nema nijednog objektivnog pokazatelja o tome da se apelant bavi ovom vrstom kriminalne djelatnosti, jer o tome samo dokazane činjenice i donesene presude mogu biti dokaz. Nema čak ni drugog objektivnog dokaza osim prikrivenih istražilaca koji su mogli apelanta i navoditi na izvršenje krivičnog djela. Apelant dalje ukazuje da nije bilo uslova za određivanje pritvora, a da sud nije primijenio odredbe ZKP i razmotrio i mjeru zabrane napuštanja boravišta za osumnjičenog, koja podrazumijeva i ograničenja tog mjesta na dom osumnjičenog. Ako je sadržina mjere zabrane napuštanja boravišta svedena na dom osumnjičenog, tada nema nikakve bojazni da će osumnjičeni moći vršiti dalje krivično djelo prodaje opojnih droga, jer životna logika govori da mu je ograničen krug kretanja i kontakata sa trećim licima.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je apelacija neosnovana, te da je već u rješenju iznio svoje obrazloženje, kao i da su poštovana sva apelantova prava, ali da je sud ocijenio da postoje uslovi za određivanje pritvora apelantu, kao i da je pritvor jedina mjera za uspješno daljnje vođenje postupka.

19. Tužilaštvo je navelo da nisu povrijeđena apelantova prava, što je obrazložilo. V.Relevantni propisi

20. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor Član 197.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

[…]

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna… […] VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Osnovnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 26. januara 2021. godine, a apelacija je podnesena 27. januara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.

Pravo na ličnu slobodu i sbezbjednost

26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

27. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:(...)

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

28. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), osnovanost sumnje na kojoj se mora zasnivati hapšenje čini bitan elemenat zaštite od proizvoljnog hapšenja i lišavanja slobode propisanog članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije. Osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo zahtijeva postojanje nekih činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je moguće da je lice koje je u pitanju počinilo krivično djelo (vidi, Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. avgusta 1990. godine, Serija A, broj 182, stav 32, O' Hara protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. oktobra 2001. godine, Izvještaji presuda i odluka 2001-X, stav 34, i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. novembra 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, tačka 68). Pri tome Ustavni sud ukazuje na to da u trenutku određivanja pritvora ne mora biti sa sigurnošću utvrđeno da je krivično djelo zaista i počinjeno, te ne mora biti utvrđena njegova priroda. Konačno, shodno članu 5 stav 1 Evropske konvencije, zakonitost pritvora ocjenjuje se na osnovu domaćeg zakona, odnosno mora imati pravni osnov u domaćem zakonu s tim da lišavanje slobode mora biti u skladu sa svrhom člana 5 Evropske konvencije, tj. lice koje je u pitanju mora biti zaštićeno od proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. aprila 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

29. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštivanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju da budu takve da upućuju na postojanje opšteg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštivanja slobode pojedinca.

30. Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog u pritvoru kako bi spriječile pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i osobnosti određenog lica (vidi, Evropski sud, Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991, stav 40, Serija A, broj 225, i Paradusz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stav 71, 29. oktobar 2009. godine). Evropski sud, takođe, smatra prihvatljivim davanje značaja okolnostima kao što su preduzimanje nedozvoljenih aktivnosti u dužem vremenskom periodu, velika šteta prouzrokovana žrtvama i sklonost ka vršenju krivičnih djela (vidi, Evropski sud, Matznetter protiv Austrije, presuda od 10. novembra 1969. godine, stav 9).

31. U konkretnom slučaju apelantu je određen pritvor zbog rizika da bi mogao ponoviti krivično djelo, kako je propisao članom 197 stav 1 tačka v) ZKP, te će Ustavni sud ispitati obrazloženja koja su redovni sudovi dali, i to samo u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga, jer se samo to apelacijom i problematizuje.

32. Dakle, Ustavni sud primjećuje da je apelantu određen pritvor u trajanju od mjesec dana zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo.

33. Apelantu je pritvor određen zbog postojanja naročitih okolnosti iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKP. Naime, Osnovni sud je naveo da, iako apelant nije ranije osuđivan, on je pokazao upornost kod izvršenja krivičnog djela za koje postoji osnovana sumnja da ga je počinio, ukazujući na činjenicu da je u vremenskim periodima (kako je navedeno u rješenju) prikrivenim istražiocima prodao oko jedan kilogram opojne droge, a zatim oko dva kilograma opojne droge. Pri tome iz prikupljenih dokaza Osnovni sud je zaključio da se apelant već duže vremena bavio prodajom opojne droge, te da su sve to okolnosti koje predstavljaju naročite okolnosti koje, po mišljenju Osnovnog suda, opravdavaju bojazan da bi apelant mogao počiniti krivično djelo i da je tek lišavanjem slobode spriječen da nastavi daljnje vršenje istovrsnih krivičnih djela.

34. Ustavni sud nalazi da je u ovom trenutku, kada je pritvor tek određen apelantu, Osnovni sud dao jasne i dovoljne razloge za svoju odluku koji ne izgledaju proizvoljno i koji imaju svoj zakonski osnov.

35. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud razmotrio apelantov prijedlog da mu se odrede mjere zabrane (konkretna mjera, kako je to apelant tražio), ali da je ustanovio da se željena svrha može postići jedino mjerom pritvora.

36. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.

38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-287/21 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio