Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-731/21 (A. D.)
Odluka donesena 26. 03. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-731/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-731/21, rješavajući zahtjev Admira Džampe za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Admira Džampe za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Admir Džampo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Ramo Ajkić i Denis Ajkić, advokati iz Zenice, podnio je 6. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 166690 20 Kž 2 od 19. februara 2021. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnje m tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 166690 20 K 2, od 23. novembra 2020. godine. Apelant je predložio donošenje privremene mjere tako što će Ustavni sud odložiti izvršenje pravosnažne presude.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 166690 20 K 2 od 23. novembra 2020. godine, apelant je oglašen krivim da je na način opisan u presudi počinio krivično djelo nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci. Prvostepenom presudom apelant je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 350 KM, dok je oštećeni (Privredno društvo „Sarajevski kiseljak) “ sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnični postupak.
3. Odlučujući po žalbi apelanta Kantonalni sud je donio presudu broj 43 0 K 166690 20 Kž 2 od 19. februara 2021. godine kojim je djelomično uvažio žalbu apelanta preinačio odluku Općinskog suda u odluci o krivično pravnoj sankciji, tako da je apelant zbog navedenog krivičnog djela osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Apelant je u apelaciji ukazao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da u postupku nije izvan svake razumne sumnje dokazano da je počinio krivično djelo. Apelant ističe da je presuda nejasna i nerazumljiva, inkriminirajuće radnje koje je navodno počinio apelant se ne potkrepljuju relevantnim, vjerodostojnim i zakonitim dokazima, došlo je do proizvoljne ocjene dokaza od strane suda, a obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a što drugostepeni sud nije prihvatio. Prema mišljenju apelanta prvostepeni sud je počinio bitnu povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stava 1. tačke k). Apelant navodi da su sudovi očigledno proizvoljno primijenili KZ na štetu apelanta. Apelant ukazuje na nalaz vještaka koji je utvrdio višak robe (a ne manjak), ukazuje na iskaze svjedoka, te navodi da optužba nije ničim dokazala da je apelant bio zadužen za prijem robe. Takođe, apelant problematizira zakonitost i vjerodostojnost određenih dokaza (računa), te navodi da je pogrešan stav suda da odbrana nije osporavala dokaze tužilaštva. Apelant je predložio donošenje privremene mjere tako što će se odložiti izvršenje pravosnažne presude, jer je došlo do povrede prava apelanta na pravično suđenje.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
10. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na izjavi da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje, te na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije temelji i zahtjev za izdavanje privremene mjere. Dakle, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant smatra da njegovi navodi o povredama ljudskih prava učinjenih u predmetnom krivičnom postupku, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
11. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH („Službene novine“ Federacije BiH br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11, u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbi člana 27. ZIKS navedeni uslovi na osnovu kojih se može odgoditi izvršenje kazne zatvora osuđenom koji se nalazi na slobodi (na njegovu molbu). Također, Ustavni sud ukazuje da je članom
64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je decidno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom predmetu apelant u apelaciji nije naveo, niti je Ustavnom sudu predočen bilo kakav dokument iz kojeg proizilazi da je apelant prije obraćanja Ustavnom sudu od redovnog suda tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora, dakle, nije ispunjen uslov propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Takođe, proizilazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazali da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
12. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević