Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-700/21 (E. M.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Dokazni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Načelo slobodne ocjene dokaza
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-700/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-700/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ernad Muftić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ernad Muftić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 K 031297 20 Kž od 22. decembra 2020. godine i Presude Općinskog suda u Žepču broj 44 0 K 031297 20 K od 7. avgusta 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ernad Muftić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Edin Hrnjić advokat iz Žepča, podnio je 2. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 44 0 K 031297 20 Kž od 22. decembra 2020. godine i Presude Općinskog suda u Žepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 44 0 K 031297 20 K od 7. avgusta 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 44 0 K 031297 20 K od 7. avgusta 2020. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela krađe iz člana 286. stav (2) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu KZ FBiH) te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od trideset dana i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Obavezan je apelant da oštećenom („Gama Elektronic“ d.o.o. Žepče) u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude na ime naknade štete plati iznos od 52,00 KM, te je u skladu sa članom 200. stav (1) u vezi sa članom 199. stav (2) tačka

g) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) apelant obavezan da sudu na ime paušala nadoknadi iznos od 60,00 KM.

3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da su na glavnom pretresu održanom 5. avgusta 2020. godine izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka E.B. i A.K., te M.P. u svojstvu predstavnika oštećenog, te je izvršen pregled snimka video nadzora i uvid u materijalne dokaze (zapisnik o saslušanju svjedoka E.B. od 3. februara 2020. godine, račun oštećene od 3. avgusta 2020. godine sa skicom i specifikacijom, predračun oštećene od 3. februara 2020. godine, zapisnik o pregledu video snimka i izvod iz krivične evidencije za apelanta). Općinski sud je dalje naveo da je na osnovu člana 288. stav (2) ZKP FBIH čitan i korišćen zapisnik o saslušanju svjedoka S.T. sačinjen u Policijskoj stanici Žepče (u daljnjem tekstu: PS Žepče) od 12. februara 2020. godine jer je dolazak na glavni pretres ovog svjedoka znatno otežan zbog rada u Njemačkoj i pandemije koja uzrokuje česte promjene u režimu mogućnosti prelaska granice i putovanja. Općinski sud je naveo da je prigovor (ne)zakonitosti dokaza snimka video nadzora, a slijedom toga i zapisnika o pregledanju predmetnog video snimka (od 11. februara 2020. godine) neosnovan, te da navedeni video snimak smatra zakonitim dokazom, pa slijedom toga zakonitim dokazom smatra i zapisnik o pregledanju video snimka. Općinski sud je u vezi s tim naveo da iz iskaza saslušanog svjedoka (E.B.) proizlazi da je taj svjedok navedeni snimak video nadzora donio i dobrovoljno predao u policiju kada je pozvan u istu da u svojstvu svjedoka da izjavu, te da su prednji navodi potvrđeni i uvidom u zapisnik o saslušanju navedenog svjedoka od 3. februara 2020. godine. Općinski sud je naveo da je, dakle, predmetni snimak video nadzora predat dobrovoljno, bez traženja istog od policije ili tužilaštva, da ga je predao zaposlenik oštećenog, te da iz navedenog razloga nije postojala potreba za izdavanjem naredbe za oduzimanje snimka video nadzora, pa shodno tome nije postojala ni potreba da se izda potvrda o oduzimanju predmeta (ne radi se o istražnoj radnji već je do video snimka policija došla tokom potrage za izvršiocem krivičnog djela dobrovoljnom predajom istog u PS Žepče, pa nije bilo potrebe za traženjem i dobijanjem naredbe za oduzimanje navedenog video snimka). Općinski sud je dalje naveo da je svjedok E.B. izjavio da je zaposlen na radnom mjestu poslovođe-trgovca u maloprodaji u radnji oštećenog, da apelanta poznaje „iz viđenja“, te da je ušao u objekat kada je S.T., kolega trgovac, usluživao apelanta, te da su on i S.T. (nakon što je S.T. vidio da apelant „čudno sjeda u auto“) vratili snimak video nadzora i vidjeli apelanta kako uzima panele i stavlja „od zada“ u prsluče koje je na njemu. Općinski sud je takođe naveo da ni sam apelant ne osporava da je kritične prilike bio u radnji oštećenog, a navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka E.B. i A.K., te zapisnika o saslušanju svjedoka S.T. (čitanog i korišćenog na glavnom pretresu), kao i iz video snimka nadzorne kamere koji je reprodukovan, pa se i prvostepeni sud uvjerio u tačnost navoda svjedoka u tom dijelu, te ih prihvatio kao navode koji se međusobno dopunjavaju i potvrđuju, a potvrđeni su i video zapisom. Općinski sud je dalje naveo da je, dakle, prihvatio navode saslušanih svjedoka koji su potkrijepljeni i na glavnom pretresu reprodukovanim video snimkom, a u pogledu broja panela potvrđeni predočenim računom, te da je van svake razumne sumnje utvrdio da je apelant u odjeću s polica uzeo predmetna četiri led panela zapakovana u kutije, te je prvostepeni sud dakle utvrdio da je apelant, u vrijeme i na način opisan u činjeničnom opisu navedenom u optužnici, počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

4. Odlučujući o žalbi branioca apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 7. avgusta 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 44 0 K 031297 20 Kž od 22. decembra 2020. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

5. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da žalbeni navod o nezakonitosti snimka video nadzora nije osnovan budući da je, kako to proizlazi iz spisa predmeta, sporni snimak donio i dobrovoljno predao svjedok E.B., pa nije bilo potrebe za izdavanjem nikakve naredbe za oduzimanje istog. Kantonalni sud je dalje naveo (u odnosu na navode žalbe da je apelantu povrijeđeno pravo na odbranu time što S.T. nije saslušan kao svjedok) da je uvidom u spis predmeta konstatovao da je na glavnom pretresu izveden dokaz čitanjem zapisnika o saslušanju tog svjedoka od 12. februara 2020. godine, te da je utvrđeno da navedeni svjedok nije mogao doći na glavni pretres iz razloga jer se nalazi na radu u Njemačkoj i zbog pandemije u toj zemlji, radi čega su bili ispunjeni svi zakonski uslovi iz člana 288. stav (2) ZKP FBiH da se iskaz tog svjedoka dat u policiji pročita na glavnom pretresu, uvažavajući sve konkretne okolnosti u vezi navedenog. Kantonalni sud je takođe naveo da, suprotno navodima žalbe da je povrijeđen objektivni identitet optužbe i presude (jer je optužba mijenjala činjenični opis optužnice da je prilagodi novom odštetnom zahtjevu) predmetnim izmjenama nije povrijeđen identitet izvorno potvrđene optužnice, jer je izmjena izvršena samo u odnosu na preciziranje predmeta koji su otuđeni, a prema utvrđenom činjeničnom stanju na glavnom pretresu. Kantonalni sud je naveo da se genusno radi o istom krivičnom događaju, radnji izvršenja, posljedici i drugim činjenicama koje su krivičnopravno relevantne, te da se genusno ne mijenja identitet potvrđene optužnice, ni subjektivno ni objektivno, kao i da se u konkretnom slučaju radi o takozvanoj dozvoljenoj modifikaciji ili kolokvijalno rečeno „preciziranju činjeničnog stanja“ koje je dozvoljeno i koje ne zadire u problematiku identiteta optužnice i presude.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili procesno pravo. Apelant ističe da je video snimak „navodnog izvršenja krivičnog djela“ nezakonit dokaz jer je isti, prema navodima svjedoka E.B. dobrovoljno predat u PU Žepče, pri čemu „nema potvrde o dobrovoljnoj predaji snimka, nema naredbe za njegovo izuzimanje i zbog svega postoji ozbiljna sumnja u autentičnost snimka“, a samim tim je i zapisnik o pregledu predmetnog video snimka od 11. februara 2020. godine nezakonit. Dalje navodi da mu nije omogućeno da ispita bitnog i „jedinog direktnog svjedoka“ S.T., te da je svjedok E.B. posredno svjedočio jer nije bio ni prisutan u navedeno vrijeme. Takođe navodi da sud nije saslušao ni „ovlašćenog zastupnika navodno oštećenog“, a da predstavnica oštećenog M.P. „ne zna ni zašto je pozvana“ na glavni pretres. Apelant takođe ističe da je „optužba promijenila činjenični opis optužnice na način da je isti prilagodila novom odštetnom zahtjevu“ koji je na nastavku glavnog pretresa podnijela predstavnica oštećenog, čemu se odbrana protivila jer je činjenični opis optužnice izmijenjen suprotno ranije izvedenim dokazima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje, odnosno izvršili ocjenu dokaza i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, prema kojoj je zadatak redovnih sudova, a prvenstveno prvostepenog suda, da ocijene izvedene dokaze i njihovu relevantnost u konkretnom predmetu. Ustavni sud, stoga, neće procjenjivati kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne čini očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je sud dužan savjesno ocijeniti sve dokaze pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, pa onda na osnovu takve, brižljive ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana (član 296. stav (2) ZKP FBiH). Pri tome, prema članu 16. ZKP FBiH, sud i drugi organi nisu vezani ni ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima, već po principu slobodne ocjene dokaza ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice. Međutim, ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu.

11. Dovodeći u vezu navedene stavove s konkretnim predmetom, Ustavni sud ukazuje da u predmetnom krivičnom postupku nije izostala sveobuhvatna analiza izvedenih dokaza. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, te njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka da je apelant počinio predmetno krivično djelo na način kako je to navedeno u izreci presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje presude detaljno i jasno obrazložio zašto je prihvatio dokaze na kojima je zasnovao svoju odluku, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući o žalbenim navodima apelanta, zaključio da su isti neosnovani, za šta je Kantonalni sud dao jasne razloge, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali jasne i precizne razloge za svoje stavove u obrazloženjima osporenih presuda, tako da procjena izvedenih dokaza ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanta. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-700/21 (E. M.) | Sudska praksa | Aktio