Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-485/20 (A. M.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-485/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 485/20, rješavajući apelaciju Aide Mrgan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Aida Mrgan.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 07 58 I 022587 07 I 2 (stari broj 78 58 I 022587 07 I).
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 07 58 I 022587 07 I 2 (stari broj 78 58 I 022587 07 I), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantici Aidi Mrgan isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Aida Mrgan (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Advokature „Ćupina&Co“ d.o.o. Mostar, podnijela je 7. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 07 58 I 022587 07 I 2 (stari broj 78 58 I 022587 07 I).
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. marta 2020. i 8. januara 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3Općinski sud je 14. aprila 2020. i 22. januara 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju. 4Ustavni sud je 17. marta 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje 5Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6Iz apelacionih navoda proizlazi da je Presudom Općinskog suda broj P: 876/04 od 30. juna 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-GŽ-06-001074 od 11. januara 2007. godine, utvrđeno da je izvršenik (Z. B.) dužan predati apelantici u posjed i slobodno raspolaganje slobodan od lica i stvari poslovni prostor u Mostaru, kao i da je izvršenik obavezan apelantici na ime neisplaćenih kirija i novčane naknade isplatiti pojedinačne novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama u određenim periodima, te nadoknaditi troškove postupka u određenom novčanom iznosu. Apelantica je 3. marta 2007. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje.
7Iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizlazi da je apelantica predložila izvršenje predajom u posjed predmetnog poslovnog prostora, te popisom, procjenom i prodajom pokretnina koje se zateknu u izvršenikovom posjedu, te dostavom tako dobijenih iznosa sredstava do naplate traženih novčanih iznosa.
8Općinski sud je 5. marta 2007. godine donio Rješenje o izvršenju broj 07 58 I 022587 07 I. 9Iz apelacionih navoda proizlazi da je predmetni poslovni prostor 18. maja 2007. godine apelantici predat u posjed i slobodno raspolaganje slobodan od lica i stvari.
10Općinski sud je 19. decembra 2008. godine sačinio zapisnik o provođenju izvršenja ispražnjenjem nekretnine i predaje u posjed.
11Nakon niza pismenih urgencija apelanticinog punomoćnika da Općinski sud nastavi izvršenje sve do naplate kamata, te parničnih i izvršnih troškova, Općinski sud je 12. oktobra 2012. godine odredio da će se popis izvršenikovih pokretnih stvari radi prinudne naplate izvršiti 12. novembra 2012. godine.
12Općinski sud je 12. novembra 2012. godine sačinio zapisnik u kojem je, između ostalog, naveo da je na licu mjesta zatečen izvršenikov sin koji je izjavio da je izvršenik odselio i da živi na drugoj adresi, da je stan njegov, kao i pokretne stvari u stanu, prilažući uvjerenje o izvršenikovom prebivalištu, te da Općinski sud iz navedenih razloga nije pristupio zakazanom pljenidbenom popisu jer je izvršenikov sin dokazao da su stan i pokretne stvari njegovi.
13Općinski sud je 27. novembra 2012. godine obavijestio apelanticinog punomoćnika da prilikom izlaska na lice mjesta sudski izvršitelj nije našao pokretne stvari koje mogu biti predmet pljenidbenog popisa, pa ga je pozvao da u roku od tri mjeseca od dana prijema tog dopisa predloži ponovno provođenje pljenidbe.
14Apelanticin punomoćnik je 24. decembra 2012. godine Općinskom sudu dostavio izvršenikovu adresu, te je predložio da se nastavi izvršni postupak sve do potpunog namirenja. 15Općinski sud je 26. septembra 2018. godine pozvao apelanticinog punomoćnika da se u roku od osam dana od dana prijema dopisa izjasni da li još uvijek ima pravni interes za vođenje postupka. 16Postupajući po nalogu suda, apelanticin punomoćnik je 15. oktobra 2018. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da ima interes za nastavak izvršnog postupka, te je dostavio zahtjev koji je uputio MUPHNK s ciljem utvrđivanja izvršenikove tačne adrese prebivališta, sa napomenom da se obratio Agenciji za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka zahtjevom za dostavu podataka o posljednjem službenom mjestu izvršenikovog prebivališta. U navedenom podnesku apelanticin punomoćnik je Općinskom sudu predložio da ponovni popis pokretnih stvari izvrši na adresi koja je evidentirana u zapisniku od 12. novembra 2012. godine. 17Apelanticin punomoćnik je 15. oktobra 2019. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem ističe zahtjev za utvrđivanje izvršenikove imovine pozivajući se na član 37. stav 3. Zakona o izvršnom postupku FBiH.
18A ciljem utvrđivanja imovine dužnika, Općinski sud je 9. aprila 2020. godine naložio Federalnom zavodu PIO, bankama i Poreznoj upravi (uz dostavu P1, P2 i P3 obrasca) da dostave podatke o izvršenikovoj imovini.
19Općinski sud je predmet na daljnje postupanje proslijedio sudskom izvršitelju. 20Općinski sud je 2. juna 2020. godine odredio drugi pljenidbeni popis izvršenikovih pokretnih stvari, na adresi koja je navedena u zapisniku od 12. novembra 2012. godine.
21Sudski izvršitelj je izlaskom na lice mjesta konstatirao da na adresi iz prijedloga za izvršenje nema ni izvršenika ni pokretnih stvari.
22Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud, imajući u vidu da je apelantica posredstvom punomoćnika predložila da se provede postupak utvrđivanja izvršenikove imovine, 27. augusta 2020. godine obavijestio apelanticu o provedenom postupku i dostavio joj popunjene formulare o imovini.
23Apelanticin punomoćnik je 18. novembra 2020. godine Općinskom sudu dostavio uređen prijedlog za izvršenje (jer potraživanje nije isplaćeno u cijelosti), kojim je predložio da se izvršenje provede pljenidbom ½ penzije koju izvršenik prima od Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar i pljenidbom novčanih sredstava na transakcijskom računu.
24Kako je predloženo izvršenje na novom predmetu i sredstvu, Općinski sud je 18. novembra 2020. godine dao naredbu za otvaranje nove faze u predmetu (faza I 2).
25Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 26Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da izvršni postupak broj 07 58 I 022587 07 I ni danas nije okončan, odnosno da se vodi punih 12 godina. Predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.600,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju 27Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao procesne radnje navedene u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je u februaru 2020. godine došlo do promjene postupajućeg sudije, te da se apelanticin predmet ne nalazi u Planu rješavanja starih predmeta za 2020. godinu. V.Relevantni propisi 28U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost 29U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 31U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 33Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi 34Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
35U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir 36Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 3. marta 2007. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko 14 godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 37Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu, imajući u vidu činjenicu da su se tokom postupka pojavile poteškoće sa otkrivanjem izvršenikove tačne adrese, a samim tim i poteškoće pronalaženja izvršenikovih pokretnih stvari.
38Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom postupka ulagala urgencije (više urgencija) ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom postupka tražila da se utvrdi izvršenikova imovina, što je bez sumnje njeno procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupio po apelanticinom prijedlogu, te je naložio Federalnom zavodu PIO, bankama te Poreznoj upravi da dostave podatke o izvršenikovoj imovini.
39Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje promptno dozvolio, dva dana nakon što je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje, kao i da je u vrlo kratkom roku odredio, te proveo izvršenje (18. maj 2007. godine) predajom predmetnog poslovnog prostor u posjed i slobodno raspolaganje apelantici. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje radi namirenja preostalog potraživanja preduzimao s većom pasivnošću imajući u vidu da je tom sudu trebalo oko pet godina da od apelanticinog uvođenja u posjed odredi izvršenje popisom izvršenikovih pokretnih stvari radi namirenja apelanticinog novčanog potraživanja, što u konkretnom slučaju predstavlja duži period pasivnosti koji nije u skladu sa procesnim zakonom, kao ni sa standardima prava na pravično suđenje. U nastavku postupka, Ustavni sud zapaža ponovnu pasivnost Općinskog suda koji u periodu od gotovo šest godina nije proveo niti jednu procesnu radnju (od 24. decembra 2012. godine kada je apelantica dostavila izvršenikovu adresu pa do 26. septembra 2018. godine kada je Općinski sud pozvao apelanticinog punomoćnika da se u roku od osam dana od dana prijema dopisa izjasni da li još uvijek ima pravni interes za vođenje postupka). Tako duge periode potpune pasivnosti, koji nisu u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Općinski sud nije pravdao u odgovoru na apelaciju. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je, iako je Općinski sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, kao i da su se tokom postupka pojavile poteškoće s otkrivanjem izvršenikove tačne adrese, odnosno poteškoće u pronalaženju izvršenikovih pokretnih stvari, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini postupka, taj sud imao i značajne periode neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
40Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete 41U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
42S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
43Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. 44Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi 45Također, apelantica navodi da joj je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak 46Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Općinski sud u postupku imao duže periode neopravdane pasivnosti, što u konkretnom slučaju u postupku koji je po zakonu hitne prirode i koji traje duže od 14 godina predstavlja postupanje koje je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.
47Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 48Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević