Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-814/21 („Zinkteknik Bosnia“ d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-814/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-814/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „Zinkteknik Bosnia“ d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Zinkteknik Bosnia“ d.o.o. Mostar protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 51 0 Ps 119659 19 Rev od 15. oktobra 2020.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Zinkteknik Bosnia“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Kebo&Guzin“ iz Mostara, podnio je 10. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 Ps 119659 19 Rev od 15. oktobra 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Ps 119659 16 Ps od 17. decembra 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi („EU PAL“ d.o.o. Kiseljak) da mu, na ime naknade štete, isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezan apelant da tuženom naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je stalni sudski vještak šumarske struke (A.K.) dostavio svoj stručni nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je, nakon obavljenog uviđaja kod apelanta i kod tuženog, te nakon što je izvršio potrebna snimanja neophodna za izradu predmetnog nalaza i mišljenja, isti sačinio shodno „zadacima iz rješenja Općinskog suda od 5. februara 2018. godine“. Općinski sud je dalje naveo da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. jula 2018. godine navedeni vještak u cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te odgovorio na sva postavljena pitanja (od strane punomoćnika apelanta A.D. i punomoćnika tuženog) kako na bitna tako, po mišljenju tog suda, i nebitna pitanja, jer je vještak u cijelosti u svom pisanom nalazu i mišljenju detaljno odgovorio na sve zadatke i okolnosti koji su mu u rješenju suda naloženi, a koji obim vještačenja je predložio apelant. Općinski sud je dalje naveo da je, nakon obavljenog vještačenja po vještaku šumarske struke, obavljeno i vještačenje po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke M.A., koji je u svom nalazu i mišljenju od 5. septembra 2018. godine dao svoje mišljenje na okolnosti visine štete koju je apelant po njegovim tvrdnjama pretrpio posljedicom korištenja paleta tuženog sa skrivenim manama i nedostacima. Općinski sud je dalje naveo da, kako je tokom predmetnog postupka nesporno utvrđeno da se sporne palete, koje su vraćene zajedno sa robom apelantu, nalaze lagerovane kod apelanta, a prema nalazu vještaka šumarske struke, izdvojene su na posebnom mjestu, to se osnovano nameće pitanje zašto apelant nije pozvao tuženog da u sjedištu apelanta izvrši pregled spornih paleta, te je dalje naveo da je apelant uzorak tih paleta trebao dati na analizu kod nadležnih organa BiH, odnosno predložiti vještačenje na okolnosti utvrđivanja da li su sporne palete zaražene štetočinom pod nazivom siricidae (kojom štetočinom je prema obavijesti Ministarstva poljoprivrede SAD od 2. aprila 2016 godine utvrđeno da se štetočina nalazi u drvenoj paleti iz vraćenog kontejnera i to paleti broj 31 čiji srednji dio nedostaje). Općinski sud je ukazao da navedeno iz razloga što je tuženi osporio tvrdnju apelanta da je paleta broj 31, paleta koja je naručena od tuženog, a apelant nije dokazao da se na spornoj paleti nalaze oznake koje tuženi koristi u svojoj proizvodnji EURO paleta. Općinski sud je naveo da je vještak šumarske struke u svom opširnom nalazu i mišljenju u svemu odgovorio na zadatke iz rješenja suda, a po prijedlogu apelanta, te utvrdio da su palete kod apelanta bile uskladištene u adekvatnom prostoru, da se proizvodnja kod tuženog odvija u svemu po fitosanitarnim standardima i da se ni u kom slučaju nije moglo desiti da EURO palete koje su označene oznakom ,,HT“ nisu prošle termičku obradu, koja se odvija u sušarama i koja je praćena kompjuterski sa dva dijagrama koji nakon termičke obrade otkucavaju certifikate kao dokaz da je termička obrada završena, koliko je trajala i kolika je temperatura postignuta, te da se certifikati sa računima obavezno dostavljaju kupcima uz isporuku robe, a što je bilo i u konkretnom slučaju. Općinski sud je dalje naveo da je, pored navedenog, vještak dalje utvrdio da su sporne palete, koje su vraćene i kod apelanta smještene na posebnom dijelu, termički obrađene i da iste nisu zaražene bilo kakvim štetnim organizmima, te naglasio da se vizuelnim pregledom može utvrditi da li je drvena paleta termički obrađena ili ne. Općinski sud je naveo da je stoga otklonjena svaka sumnja da je tuženi apelantu isporučio EURO palete koje nisu termički obrađene, pa samim tim i mogućnost da se u istima pojave štetni organizmi, a po tvrdnji vještaka moguća je pojava štetnih organizama u slučaju neprovođenja mjera higijenske zaštite u kontejnerima kojima se prevozi roba, ako nije izvršena dezinfekcija kontejnera za prevoz prije unošenja nove robe za transport. Općinski sud je naveo da, kako apelant nije dokazao da je tuženi odgovoran za nastalu štetu koju je pretrpio, odnosno nije dokazao da na proizvodu tuženog postoje materijalni nedostaci određeni članom 479. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), samim tim nisu ispunjeni uslovi iz člana 488. ZOO (da apelant ima pravo da potražuje naknadu štete od tuženog).

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 17. decembra 2016. godine, Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 51 0 Ps 119659 19 Pž od 9. aprila 2019. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da, prije svega, apelant neosnovano osporava presudu prvostepenog suda vezano za primjenu čl. 8. i 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa s tim u vezi i postupanje prvostepenog suda vezano za odredbe člana 71. navedenog zakona. Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju, da bi tuženi kao prodavač odgovarao za materijalne nedostatke, moraju se kumulativno ispuniti određeni uslovi, a to su da postoji materijalni nedostatak, da je taj nedostatak skriven, da je on postojao u momentu prelaska rizika, da je kupac blagovremeno o njemu obavijestio prodavca i da ugovorom nije isključena odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Kantonalni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke proizlazi da se proizvodnja tuženog odvija u svemu po propisanim fitostandardima, dakle, shodno Pravilniku, te kako je detaljnim pregledom paleta iz sporne isporuke koja je kod apelanta odvojena na posebno mjesto ustanovio da nema nikakvih tragova koji bi ukazivali da su palete zaražene nekim od štetnika, to se prednje obrazloženje prvostepenog suda ne doima proizvoljnim. Kantonalni sud je naveo da stoga, a imajući u vidu da ovaj vještak nije isključio mogućnost zaraze u kontejnerima u kojima je bila ukrcana roba apelanta upakovana u drvenu ambalažu tuženog, i što se najčešće dešava ako isti nisu očišćeni, pa kako se ne radi o kontejnerima tuženog, to se naknadno otkrivanje biljnog štetnika na proizvodima tuženog ne može tumačiti na njegovu štetu. Kantonalni sud je naveo da, dakle, kada se radi o skrivenom nedostatku ili o nedostatku koji nije postojao u trenutku prelaska rizika, ali je postojao uzrok koji će dovesti do nedostatka, i na koji nedostatak apelant zapravo i ukazuje, to je na istom (kao kupcu) bio teret dokaza ovih činjenica, tj. morao je dokazati da je nedostatak ili njegov uzrok postojao u trenutku predaje stvari, pa kako izvedenim dokazima apelant nije uspio uvjeriti sud u tom stepenu vjerovatnosti kojim bi se otklonila svaka razumna sumnja, a niti je izveo dokaze na odlučne činjenice koji bi dali osnova za drugačiju odluku, a kako to naprijed pravilno primjećuje prvostepeni sud, to se kod takvog stanja stvari neopravdano osporava prvostepena odluka u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa time i primjeni materijalnog prava.

6. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 9. aprila 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 51 0 Ps 119659 19 Rev od 15. oktobra 2020. godine predmetnu reviziju odbio kao neosnovanu.

7. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da na osnovu nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke nižestepeni sudovi nisu utvrdili da su palete iz sporne isporuke zaražene nekim od štetnika, a vještak nije isključio mogućnost zaraze u kontejnerima u kojima je bila ukrcana roba apelanta, a kako je utvrđeno i da se proizvodnja tuženog u svemu odvija u skladu sa propisanim fitostandardima, kao i da paleta broj 31 (čiji srednji dio nedostaje) nema oznake koju koristi tuženi u svojoj proizvodnji euro paleta, pravilnim se pokazuje pravni zaključak nižestepenih sudova da apelant nije uspio dokazati da je postojao uzrok koji će dovesti do nedostataka na paletama koje mu je isporučio tuženi, iz kojih razloga je predmetni tužbeni zahtjev pravilno odbijen. Vrhovni sud je naveo da, dakle, kada na osnovu izvedenih dokaza i njihovom ocjenom nižestepeni sudovi nisu utvrdili činjenice odlučne za predmetni spor, to su o njihovom postojanju odnosno nepostojanju zaključili pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, te i po ocjeni tog suda nisu ispunjeni uslovi zbog kojeg bi tuženi odgovarao za štetu apelantu, u smislu odredbe člana 488. stav (2) ZOO.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje. Apelant ističe da redovni sudovi nisu obratili pažnju na dopunu nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke sa ročišta za glavnu raspravu od 10. jula 2017. godine, jer iz iste proizlazi da su sporne palete bili kontaminirane, tj. zaražene već u momentu isporuke predmetnih paleta apelantu od strane tuženog. Dalje ističe da je nesporna činjenica da tuženi ima organizovanu proizvodnju drvnih paleta koja omogućava da se kupcu isporuči paleta označena pečatom i znakom provedenog toplotnog tretmana i pored toga što taj tretman nikad nije proveden.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi, ocjenom dokaza, utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, u obrazloženju svojih odluka, dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, o čemu se izjasnio i drugostepeni sud povodom apelantove žalbe protiv prvostepene presude, Takođe, da je i osporena drugostepena presuda bila predmet preispitivanja od strane revizionog suda koji je, u okviru svojih nadležnosti, zaključio da su odluke nižestepenih sudova pravilne i zakonite, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-814/21 („Zinkteknik Bosnia“ d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio