Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4193/19 (S. S.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Oduzimanje imovine
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4193/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-4193/19, rješavajući apelaciju Semira Silajdžije na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Semira Silajdžije podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici br. 04 0 K 003788 19 Kv 11 od 6. septembra 2019. godine i 04 0 K 003788 11 K od 27. augusta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Semir Silajdžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Sanela Dautbegović, advokat iz Zenice, podnio je 1. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 04 0 K 003788 19 Kv 11 od 6. septembra 2019. godine i 04 0 K 003788 11 K od 27. augusta 2019. godine.
Uvodne napomene
2. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 K 003788 11 K od 29. aprila 2014. godine, u krivičnom predmetu protiv određenih optuženih, a među njima i apelanta, zbog krivičnog djela organizirani kriminal iz člana 342. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ F BiH) u vezi sa krivičnim djelom teške krađe iz člana 287. stav 4. KZ F BiH, prikrivanja iz člana 300. stav 1. KZ F BiH u vezi sa članom 55. KZ F BiH i iznude iz člana 295. stav 2. u vezi sa članom 55. KZ F BiH, apelant je oglašen krivim po svim tačkama optužnice i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Također, određeno je da se od apelanta oduzima, pored ostalog, i putničko motorno vozilo bliže označeno u izreci presude (u daljnjem tekstu: predmetno vozilo).
3. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je optuženima, a među njima i apelantu, optužnicom Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) stavljeno na teret da su tokom 2008. godine pa do kraja 2010. godine na području Zeničko-dobojskog kantona i Tuzlanskog kantona vršili krivična djela u cilju sticanja protivpravne imovinske koristi-otuđenje motornih vozila. Također, Kantonalni sud je istakao da je od apelanta oduzeto predmetno vozilo sa ključem. Nadalje, ukazano je da je vještak E.H. izvršio ispitivanje identifikacionih oznaka na predmetnom vozilu, te da je pregledom i ispitivanjem predmetnog vozila utvrđeno da je izvršeno krivotvorenje i oznake broja šasije i broja motora. U vezi s tim, istaknuto je da je oznaka broja šasije falsifikovana tako što je sa drugog vozila, za koje je izdata predmetna dozvola, isječen kompletan lim sa dijelom desnog blatobrana na kojem se nalazi oznaka broja šasije i postavljen je na predmetno vozilo, dok je oznaka broja motora na predmetnom vozilu krivotvorena na način da je fabrička oznaka uništena mehaničkim putem, te na to mjesto ukucana postojeća krivotvorena oznaka. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da je primjenom odredbe člana 78. KZ F BiH od apelanta oduzeto predmetno vozilo za koje je utvrđeno u toku postupka da je sa falsifikovanim brojevima šasije i motora i da potiče od izvršenja krivičnog djela.
4. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 K 003788 14 Kž4 od 13. septembra 2018. godine apelant je oslobođen optužbe u odnosu na jednu od tačaka optužnice Kantonalnog tužilaštva od 9. aprila 2014. godine.
5. Federalno tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine je dostavilo Vrhovnom sudu 10. januara 2019. godine preciziran činjenični opis optužnice Kantonalnog tužilaštva koja je podignuta 1. juna 2011. godine, te precizirana od strane Kantonalnog tužilaštva 9. aprila 2014. godine, u krivičnom predmetu protiv apelanta.
6. Presudom Vrhovnog suda od 25. aprila 2019. godine apelant je oslobođen od optužbe i u odnosu na sve preostale tačke po navedenoj optužnici Kantonalnog tužilaštva od 9. aprila 2014. godine. Osporene odluke
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 K 003788 11 K od 27. augusta 2019. godine odlučeno je da će se apelantu izvršiti vraćanje predmeta, bliže označenih u dispozitivu rješenja, a koji su oduzeti na osnovu Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 10. marta 2011. godine, izdate od Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP ZDK). Istovremeno, odlučeno je da će se od apelanta izvršiti oduzimanje predmeta radi uništenja, i to jedan okvir za pištolj sa sedam metaka i predmetno vozilo, sve bliže označeno u dispozitivu rješenja, jer to zahtijevaju interesi opće sigurnosti. Također, odlučeno je da će oduzete predmete nakon pravosnažnosti tog rješenja uništiti MUP ZDK.
8. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, pored ostalog, naveo da prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 10. marta 2011. godine od apelanta su oduzeti jedan okvir za pištolj sa sedam metaka i predmetno vozilo, ali je sud u predmetnom krivičnom postupku propustio da prema apelantu izrekne mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta radi uništenja. U vezi s tim, Kantonalni sud je citirao odredbu člana 78. KZ F BiH i člana 412. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP F BiH) i naveo da je uvidom u nalaz i mišljenje MUP ZDK od 26. aprila 2011. godine, a nakon ispitivanja identifikacionih oznaka na predmetnom vozilu, utvrđeno da je izvršeno krivotvorenje oznake broja šasije i motora, kako je to bliže opisano u samom nalazu i mišljenju. Stoga, ukazano je da su ostvareni zakonski razlozi da se predmetno vozilo oduzme i uništi iako nije vlasništvo apelanta, a sve u skladu sa članom 78. stav 2. KZ F BIH i članom 412. stav 1. ZKP F BIH. Najzad, istaknuto je da je odredbom iz člana 194. st. 3. i 4. ZKP F BiH propisano da kad se donese odluka o oduzimanju predmeta na osnovu člana 412. ZKP F BiH sud će odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da razlozi zaštite opće sigurnosti ali i razlozi morala uništenje navedenih predmeta čine apsolutno neophodnim.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 K 003788 19 Kv 11 od 6. septembra 2019. godine odbijena je žalba apelantovog punomoćnika kao neosnovana izjavljena protiv rješenja tog suda od 27. augusta 2019. godine.
10. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je ispitujući pobijano rješenje našao da je to rješenje doneseno u skladu sa zakonom, te na osnovu pravilne primjene člana 412. stav 1. ZKP F BiH. Naime, ukazano je da je odredbom člana 412. stav 1. ZKP F BiH propisano da se određeni predmeti mogu oduzeti i kad postupak nije završen osuđujućom presudom, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti. U vezi s tim, istaknuto je da se iz nalaza i mišljenja MUP ZDK od 26. aprila 2011. godine, vidi da je na predmetnom vozilu, a koje vozilo je privremeno oduzeto od apelanta, izvršeno krivotvorenje oznaka broja šasije i motora, zbog čega je u prvostepenom rješenju pravilno primijenjena odredba člana 412. stav 1. ZKP F BiH radi uništenja oduzetog predmetnog vozila. Također, navedeno je da se izmjenom, odnosno krivotvorenjem identifikacionih oznaka na predmetnom vozilu dovodi u pitanje ispravnost tog vozila, kao i njegova sigurnost u javnom saobraćaju, zbog čega i taj sud smatra da je u konkretnom predmetu neophodno izvršiti oduzimanje predmeta, te primijeniti odredbu člana 412. stav 1. ZKP F BiH.
11. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. U vezi s tim, apelant tvrdi da Kantonalni sud bez pravosnažno osuđujuće presude, ili bilo kakve druge odluke drugog suda ili nadležnog organa, nije mogao utvrditi da je predmetno vozilo upotrijebljeno ili je bilo namijenjeno za izvršenje krivičnog djela ili da je nastalo izvršenjem krivičnog djela, pa da bi mogao odlučiti da se oduzme radi uništenja, pri tome uopće ne navodeći koji od zakonskih razloga je, navodno, ostvaren u konkretnom slučaju. Dakle, apelant navodi da je prvostepeni sud apsolutno proizvoljno primijenio odredbu člana 78. KZ F BiH i člana 412. ZKP F BiH, na štetu apelanta, umjesto da je shodno odredbi člana 88. ZKP F BiH predmetno vozilo vratio vlasniku, odnosno držatelju. Stoga, apelant ukazuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za oduzimanje predmeta radi uništenja iz člana 412. stav 1. ZKP F BiH, jer ne postoji interes opće sigurnosti za oduzimanje predmetnog vozila jer niti jednom odlukom suda ili drugog nadležnog organa nije utvrđeno postojanje razloga koji bi opravdali taj interes. Imajući u vidu navedeno, apelant tvrdi da ne postoje razlozi za oduzimanje predmeta i da mu je trebalo vratiti i ostale privremeno oduzete predmete, i to konkretno predmetno vozilo.
Relevantni propisi
12. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH”, br. 36/03, 37/03 - ispravka, 21/04 - ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17).
13. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH”, br. 36/03, 37/03 - ispravka, 21/04 - ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14 i 46/16) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 78. st. (1) i (2) (1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se, kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela ili kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim, ako su vlasništvo učinitelja.
(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od učinitelja.
14. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20).
15. U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 88. stav (1) (1) Predmeti koji su tokom krivičnog postupka privremeno oduzeti vratiće se vlasniku, odnosno držaocu kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu sa članom 79. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 412.).
Član 412. stav (1) (1) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti, oduzeće se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti i interesi morala o čemu se donosi posebno rješenje.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
17. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
18. Ustavni sud nalazi da povredu ustavnih prava apelant, u suštini, nalazi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. S tim u vezi Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
19. Ustavni sud nalazi da je u postupku, pored ostalog, odlučeno da će se od apelanta izvršiti oduzimanje predmeta radi uništenja, i to, između ostalog, predmetnog vozila, jer to zahtijevaju interesi opće sigurnosti, sve bliže označeno u dispozitivu rješenja. Ustavni sud smatra da je, suprotno svim navodima apelanta, Kantonalni sud u obrazloženjima svojih odluka dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje u kojima ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević