Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4224/19 (B. M.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4224/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-4224/19, rješavajući apelaciju B. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. M. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 079393 20 Gž od 8.
jula 2020. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 079393 19 Gži od 9. januara 2020. godine, rješenja Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 I 204388 18 I od 25. oktobra 2019. godine i 58 0 P 079393 15 I od 19. marta 2019. godine i 6. novembra 2019. godine te zbog dužine trajanja postupaka u predmetima Općinskog suda u Mostaru koji se vode pod brojem 58 0 P 079393 15 I, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Assemini (CA) Sardegna-Italija, podnijela je 5. novembra 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 I 204388 18 I od 25. oktobra 2019. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-4224/19.
2. Apelantica je 28. jula 2020. godine podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Općinskog suda broj 58 0 I 204388 18 I od 25. oktobra 2019. godine do donošenja odluke o apelaciji te je dostavila i dopune apelacije od 16. decembra 2019. godine, 16. januara 2020. godine, 25. juna 2020. godine i 5. augusta 2020. godine.
3. Apelantica je 6. decembra 2019. godine podnijela i apelaciju protiv rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 079393 15 I od 19. marta 2019. godine i 6. novembra 2019. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-4814/19.
4. Apelantica je 29. jula 2020. godine podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 079393 15 I od 19. marta 2019. godine i 6. novembra 2019. godine do donošenja odluke o apelaciji te je dostavila i dopunu apelacije od 5. augusta 2020. godine kojom je apelacione navode proširila i na rješenje Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 079393 19 Gži od 9. januara 2020. godine kojim je odlučeno o žalbi apelantice protiv navedenih rješenja Općinskog suda.
5. Obzirom na to da je ista apelantica dostavila Ustavnom sudu dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču sličnog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-4224/19 i AP-4814/19 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4224/19.
6. Ustavni sud je donio odluku broj AP-4224/19 od 9. septembra 2020. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je odbio apelanticine zahtjeve za donošenje privremene mjere.
Činjenice predmeta AP-4224/19
7. Osnovni sud u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je rješenja o izvršenju br. 95- I-P-000110-17-P4 i 95-I-P-001371-17-P4 od 17. jula 2017. godine kojima je apelantica obavezana da tražiteljici izvršenja Olgi Milačić (u daljnjem tekstu: tražiteljica izvršenja) naknadi ukupan iznos od 11.964,00 KM po osnovu troškova parničnih postupaka u kojima su donesena rješenja kojima se tužbe apelantice smatraju povučenim odnosno odbačenim zbog zloupotrebe prava na podnošenje tužbe. Obzirom da apelantica nije postupila po navedenim rješenjima tražiteljica izvršenja je podnijela prijedlog Općinskom sudu za izvršenje na nekretninama apelantice – stanu preciziranom u rješenju a koji se nalazi u Mostaru (u daljnjem tekstu: predmetni stan) i koji je u suvlasništvu apelantice i Pere Martinovića. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 I 204388 18 I od 25. oktobra 2019. godine usvojen je navedeni prijedlog za izvršenje te je Općinski sud donio i zaključak broj 58 0 I 204388 18 I od 28. oktobra 2019. godine kojim je naložio zemljišno-knjižnom uredu tog suda da izvrši zabilježbu navedenog rješenja o izvršenju na predmetnom stanu u odgovarajuće evidencije u kojima je evidentiran predmetni stan.
8. Protiv navedenog rješenja o izvršenju i apelantica i tražiteljica izvršenja su izjavile prigovore. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 I 204388 18 I od 8. jula 2020. godine apelanticin prigovor je usvojen, rješenje o izvršenju stavljeno van snage i sve provedene radnje ukinute. Prigovor tražiteljice izvršenja je odbijen te je ona obavezana da apelantici naknadi troškove postupka precizirane u rješenju. Protiv navedenog rješenja tražiteljica izvršenja je 16. jula 2020. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu.
9. Nakon toga Općinski sud je donio zaključak broj 58 0 P 079393 15 I od 17. novembra 2020. godine kojim je odlučio da se predmetnom izvršnom postupku koji se vodi pod naprijed navedenim brojem pridružuju i izvršni postupci koji se vode pod brojevima 58 0 I 204388 18 I, 58 0 I 212155 19 i i 58 0 P 054529 18 I uz obrazloženje da se u navedenim predmetima vode izvršni postupci različitih tražitelja izvršenja protiv iste izvršenice-apelantice a da je odredbama člana 73. Zakona o izvršnom postupku propisano da se nakon zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nekretnini provesti poseban izvršni postupak te da tražilac izvršenja, čije je potraživanje na istoj nekretnini kasnije pokrenuto, stupa u već pokrenuti izvršni postupak. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv ovog zaključka nije dozvoljen pravni lijek. Apelantica je i pored toga 20. novembra 2020. godine protiv navedenog zaključka podnijela prigovor.
Činjenice predmeta AP-4814/19
10. Pero Martinović (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) podnio je 6. februara 2015.godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje pravosnažne presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 079393 14 GŽ od 3. decembra 2014.godine. Od tražitelja izvršenja je zatraženo 1.oktobra 2018. godine da uredi prijedlog za izvršenje obzirom da uz prijedlog nije dostavljen izvod iz zemljišnih knjiga i iz razloga što je istim prijedlogom osim izvršenja navedene presude tražio izvršenje i presude donesene u predmetu broj 58 0 P 054529.
11. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 P 079393 15 I od 19. marta 2019. godine usvojen je prijedlog tražitelja izvršenja i dozvoljeno izvršenje presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 079393 14 Gž od 3. decembra 2014. godine kojom je apelantica obavezana da tražitelju izvršenja naknadi troškove tog parničnog postupka u iznosu od 3.150,00 KM. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela prigovor Općinskom sudu te i žalbu Kantonalnom sudu.
12. Nakon toga Općinski sud je donio i zaključak od 28. oktobra 2019. godine kojim je naložio zemljišno-knjižnom uredu tog suda da izvrši zabilježbu navedenog rješenja o izvršenju na nekretnini apelantice-predmetnom stanuu odgovarajuće evidencije. Protiv navedenog zaključka apelantica je ponijela prigovor koji je odbačen rješenjem Općinskog suda od 6. novembra 2019. godine nakon čega je apelantica i protiv navedenog rješenja podnijela žalbu Kantonalnom sudu.
13. Kantonalni sud je donio rješenje broj 58 0 P 079393 19 Gži od 9. januara 2020. godine kojim je žalba apelantice, protiv rješenja od 6. novembra 2019. godine odbijena, i navedeno rješenje potvrđeno, a protiv rješenja od 19. marta 2019. godine odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je Općinski sud 28. oktobra 2019. godine donio zaključak kojim je zk uredu tog suda naložio da izvrši zabilježbu navedenog rješenja o izvršenju na nekretnini apelantice te da je apelantica izjavila prigovor protiv tog zaključka koji je odbačen kao nedopušten rješenjem od 6. novembra 2019. godine. S tim u vezi je navedeno da je zabilježba izvršna radnja i da je izvršni sud dužan čim donese rješenje o izvršenju na nekretninama izvršenika, naložiti po službenoj dužnosti zabilježbu rješenja o izvršenju (član 72. stav 1. Zakona o izvršnom postupku). Navedeno je i da je odredbom člana 12. stav 6. Zakona o izvršnom postupku propisano da protiv zaključka o zabilježbi nije dopušten pravni lijek zbog čega je apelanticina žalba protiv navedenog rješenja kojim je prigovor protiv zaključka odbačen kao nedopušten, odbijena. Kantonalni sud je naveo i da je apelantica protiv rješenja o izvršenju od 19. marta 2019. godine izjavila prigovor o kojem nije riješeno te je protiv istog rješenja podnijela i predmetnu žalbu. Kako je odredbom člana 12. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da se protiv rješenja o izvršenju u prvom stepenu može izjaviti prigovor, a žalba samo kada je to zakonom određeno, a da je članom 46. istog zakona propisano da je prigovor jedini pravni lijek protiv rješenja o izvršenju, te kako je apelantica u konkretnom slučaju protiv navedenog rješenja izjavila prigovor prvostepenom sudu o kojem još nije donesena odluka to, kako je obrazložio taj sud, apelantica nije ovlaštena na podnošenje žalbe zbog čega je u odnosu na ovo rješenje apelanticina žalba odbačena kao nedozvoljena.
14. Nakon toga Kantonalni sud je donio i rješenje broj 58 0 I 079393 20 Gž od 8. jula 2020. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu podnesenu protiv rješenja Općinskog suda broj 58 0 I 079393 19 P od 19. marta 2020. godine i potvrdio navedeno rješenje. U obrazloženju je navedeno da je nasuprot navodima žalbe, prijedlog za izvršenje podnesen od ovlaštenog lica. Kantonalni sud je obrazložio da su tražioca izvršenja zastupali isti punomoćnici, a kako se izvršni postupak smatra nastavkom parničnog postupka, to isti nisu bili u obavezi ponovo dostaviti punomoć za zastupanje u izvršnom postupku. Kantonalni sud je obrazložio da punomoćnici tražioca izvršenja postupaju u granicama date punomoći u skladu sa članom 304. ZPP kojim je propisano da stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku. Također, kako je obrazložio taj sud, odredbom člana 305. stav 1. tač. 2. i 3. ZPP propisano je da ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, advokat je ovlašten na temelju takve punomoći stavljati zahtjev za izvršenje i od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Obrazloženo je da je i Vrhovni sud u odluci broj 65 0 1 640970 18 Spp 3 od 19. oktobra 2018. godine dao pravno shvatanje prema kojem u situaciji kada je prijedlog za izvršenje podnesen na temelju punomoći za vođenje parnice, a u kojoj nije pobliže određen obim ovlaštenja u punomoći, punomoćnik (advokat ii advokatsko društvo) je ovlašten da u izvršnom postupku od izvršenika primi dosuđene troškove postupka (parničnog i izvršnog) putem svog računa (član 305. stav 1. tačka 3. ZPP). Kantonalni sud je obrazložio da je, također, prijedlog tražioca izvršenja od 6. februara 2015. godine, uređen podneskom od 7. decembra 2018. godine uredan i nije protivan odredbama Zakona o izvršnom postupku. Obrazloženo je da je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda broj 58 0 P 079393 10 P od 17. juna 2014. godine koja je djelimično preinačena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 079393 14 Gž od 3. decembra 2014. godine te obzirom da je u prvom stepenu odlučivao sud koji je donio izvršnu ispravu, to u smislu člana 35. stav 1. Zakona o izvršnom postupku nije postojala obaveza tražioca izvršenja da uz prijedlog za izvršenje podnese izvršnu ispravu sa potvrdom o izvrsnosti. Obrazloženo je i da prvostepeni sud nije učinio povredu odredbe člana 39. Zakona o izvršnom postupku donoseći rješenje o izvršenju koje nije obrazloženo i u kojem određuje da uređeni prijedlog za izvršenje od 7. decembra 2018. godine čini sastavni dio ovog rješenja. Prema članu 39. stav 6. Zakona o izvršnom postupku, prema obrazloženju tog suda, samo rješenje kojim se prijedlog za izvršenje potpuno ili djelimično odbacuje ili odbija mora biti obrazloženo.
15. Kantonalni sud je obrazložio da kod činjenice da je prvostepeni sud dozvolio izvršenje u cijelosti kako je predloženo uređenim prijedlogom, to isto nije moralo biti obrazloženo, a sud nije morao izdati rješenje stavljanjem pečata na prijedlog za izvršenje, jer mu je prednje stavljeno u dispoziciju. Obzirom da uređeni prijedlog za izvršenje od 7. decembra 2018. godine koji čini sastavni dio rješenja od izvršenju sadrži sve podatke iz člana 39. stav 1. Zakona o izvršnom postupku to rješenje o izvršnju na način kako je doneseno, prema mišljenju tog suda, nije protivno odredbi člana 39. stav 4. i 5. Zakona o izvršnom postupku pa je ovaj apelanticin žalbeni navod odbijen kao neosnovan. Prema obrazloženju tog suda, odredbom člana 69. stav 2. Zakona o izvršnom postupku je propisano da suvlasnički dio nepokretnosti može biti samostalan predmet izvršenja u pogledu kojeg se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima. Navedenom odredbom je, kako je obrazloženo, propisan način izvršenja nekretnina u suvlasništvu, te prava koja suvlasnici imaju u postupku prodaje suvlasničkog dijela nekretnine. U konkretnom predmetu, kako je obrazložio Kantonalni sud, tražilac izvršenja jeste jedan od suvlasnika zajedno sa izvršenicom-apelanticom, što nije prepreka da se izvršenje odredi i provodi na suvlasničkom dijelu izvršenice-apelantice.
16. Zaključkom Općinskog suda broj 58 0 P 079393 15 I od 17. novembra 2020. godine određeno je da se predmetnom izvršnom postupku pridružuju i izvršni postupci koji se vode pod brojevima 58 0 I 204388 18 I, 58 0 I 212155 19 i 58 0 P 054529 18 I a uz obrazloženje navedeno u tački 9. ove odluke.
Apelacioni navodi
17. U veoma opširnim i konfuznim apelacijama apelantica navodi da smatra da su joj osporenim odlukama prekršena prava iz čl. II/3.e), k) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1., čl. 8, 13, 14. i 41. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju te člana 26. Međunarodnog pakta (ne precizira kojeg pakta). Navodi da su prijedlog za izvršenje i sve radnje u predmetu broj 58 0 I 204388 18 I poduzete od strane neovlaštenog lica-advokatskog ureda preciziranog u apelaciji obzirom da taj ured nije imao urednu punomoć tražiteljice izvršenja. Navodi da u tom predmetu, tačnije u spisu ne postoje originalni dokumenti i da ima saznanja da navedeni advokatski ured namjerava na nezakonit način da u spis uloži originalnu dokumentaciju. Smatra da u ovom predmetu nisu usklađeni prijedlog i rješenje za izvršenje te da ne postoji vjerodostojna isprava na osnovu koje bi se izvršenje poduzelo. Apelantica, također, navodi i da se u predmetu 58 0 P 079393 19 na nezakonit način traži da potraživani iznos troškova postupka umjesto tražitelju izvršenja uplati na račun advokatske kancelarije. Navodi i da joj se u oba predmeta, zabilježbom izvršenja na nekretnini-stanu, pokušava oteti imovina i uskrati svako od navedenih prava zagarantovanih konvencijom, ustavom i zakonima. Smatra i da oba izvršna postupka predugo traju te traži da joj zbog toga Ustavni sud dodijeli naknadu nematerijalne štete.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
19. Apelantica smatra da joj je navedenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
20. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjima se odlučivalo o apelanticinim žalbama i prigovorima podnesenim u izvršnim postupcima koje u pokrenuli tražilac i tražiteljica izvršenja protiv apelantice na osnovu pravosnažnih i izvršnih presuda redovnih sudova. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnim izvršnim postupcima nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze apelantice“, već da su ona utvrđena navedenim izvršnim ispravama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
21. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju obzirom da se o tome pravu rješavalu u pravosnažno okončanim postupcima koji su prethodili predmetnim izvršnim postupcima, pa proizilazi da su apelacije i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
22. Stoga, imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o kršenju prava na djeltovoran pranvi lijek iz člana 13. i prava iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ostali navodi
23. Apelantica smatra i da su joj u navedenim postupcima prekršeni i pravo iz člana 41. Evropske konvencije i pravo iz člana 26. Međunarodnog pakta (ne precizira kojeg pakta). Obzirom da apelantica osim paušalnog navođenja kršenja prava iz ovih članova nije precizirala u čemu se to kršenje sastoji Ustavni sud smatra da nije svrsishodno razmatrati navedena pitanja.
24. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević