Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-735/21 (Z. B.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Posjed
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-735/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-735/21, rješavajući apelaciju Zuhdije Bašića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zuhdija Bašić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću broj 23 0 P 041254 20 Gž 2 od 25. siječnja 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 041254 20 P 2 od 19. listopada 2020.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Zuhdija Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Mirsada Bašić odvjetnica iz Velike Kladuše, podnio je 4. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 041254 20 Gž 2 od 25. siječnja 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 041254 20 P 2 od 19. listopada 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, utvrđeno je da je apelant, smetao tužitelja I.B. u posjedu dijela predmetne parcele, tako što je srušio izgrađeni potporni zid i žičanu ogradu, prema skici lica mjesta vještaka geodetske struke, a koja je razdvajala posjed tužitelja od posjeda apelanta i izgradio novi potporni zid. Osim toga, naloženo je apelantu da uspostavi ranije posjedovno stanje, kao i da se ubuduće suzdrži od ovakvog ili sličnog smetanja.
3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio da je apelant upisan kao posjednik i vlasnik sporne parcele, koju je darovnim ugovorom tužitelj darovao apelantu 2001. godine. Dalje je naveo da je rješenjem općine iz 2017. godine apelantu odobrena izgradnja pomoćnog objekta-dvorišne ograde na spornoj parceli, te je apelant prijavio početak izgradnje ograde 2018.godine (ogradu izgradio u skladu s odobrenjem za građenje a što je konstatirano u zapisniku građevinske inspekcije). Kantonalni sud je naveo da apelant u tijeku postupka nije osporavao da je spornu ogradu porušio i izgradio novu. Nadalje, naveo je da nije sporno da je sporna ograda izgrađena još za života oca tužitelja i apelanta, a da je dio predmetne parcele bio tom ogradom ograđen i pripadao dvorištu tužitelja. Pri tome naveo je da je tužitelj vlasnik i posjednik susjedne parcele (pored sporne parcele) na kojoj ima izgrađenu obiteljsku kuću u kojoj stalno živi sin i snaha tužitelja a tužitelj je zaposlen u Austriji i povremeno dolazi kući. S tim u svezi je naveo da je prvostupanjski sud iz iskaza stranaka i svjedoka utvrdio da je tužitelj prije nastalog smetanja bio u faktičkom posjedu spornog dijela parcele, jer je taj dio bio odvojen ogradom u vrijeme darovanja sve do njenog rušenja 2018. godine i da apelant nije mogao parcelu koristiti iz tog razloga (sin i snaha tužitelja su taj dio koristili, jer stalno žive u kući). U pogledu toga, naveo je da je prvostupanjski sud prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka sina i snahe tužitelja koji su tvrdili da apelant nije bio u faktičkom posjedu spornog dijela parcele. Kantonalni sud je naveo da se povremeno korištenje vode iz bunara ili sjedenje ponekad za stolom i uređenje grožđa koje je prelazilo na posjed apelanta (za koje korištenje apelant smatra da je faktički posjed) ne smatra faktičkim posjedom. Naime, naveo je da je posjednik stvari osoba koja ima faktičku vlast na stvari, a tužitelj sa svojom obitelji je bio u faktičkoj vlasti spornog dijela parcele kao ograđenog dvorišta (članak 315.st. 1. Zakona o stvarnim pravima). Nadalje, naveo je da je apelant tvrdio da je sporni dio parcele njemu predan u posjed kada je dobio parcelu na poklon, ali to ničim nije dokazao. Stoga, imajući u vidu da je ograda ostala i poslije učinjenog poklona Kantonalni sud je naveo da je apelant očigledno stupio u posjed parcele van ograde. Nadalje, naveo je da za odluku suda nije od značaja činjenica da je apelant dobio odobrenje za gradnju ograde, budući da je to odobrenje izdano na osnovu podataka o vlasništvu na parceli i nije bilo obaveze nadležnog organa da pozove tužitelja da sudjeluje u postupku izdavanja (apelant očigledno nije upoznao nadležni organ da je sporna linija razgraničenja između parcele tužitelja i apelanta). Konačno, naveo je da apelant kao knjižni vlasnik može podnijeti tužbu radi predaje u posjed spornog dijela parcele i utvrđenja prava na posjed (članak 326. st. 5 Zakona o stvarnim pravima).
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. .
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević