Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-625/21 (Z. G. i drugi)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Invalidnina
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-625/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-625/21, rješavajući apelacije Zvonke Galića i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zvonko Galić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 006525 18 U od 13. studenog 2020.

godine;

Ivan Bilinovac protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 001675 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine;

J. M. protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007799 19 U od 12. studenoga 2020. godine;

Rahman Camović protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 004300 20 U 2 od 4. veljače 2021.

godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-625/21

1. Zvonko Galić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokoga Brijega, kojeg zastupa Ivan Brekalo odvjetnik iz Širokoga Brijega, podnio je 23. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 006525 18 U od 13. studenog 2020. godine.

2. Rješenjem Službe za branitelje iz domovinskoga rata Općine Široki Brijeg (u daljnjemu tekstu: prvostupanjski organ) od 8. kolovoza 2006. godine, na koje je dana suglasnost Ministarstva hrvatskih branitelja domovinskoga rata Grude od 27. rujna 2006. godine, sukladno Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V. skupine sa 70% vojne invalidnosti.

3. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 11. prosinca 2017. godine ukinuto je konačno rješenje prvostupanjskog organa od 8. kolovoza 2006. godine, te je upravna stvar riješena tako da je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida.

4. Presudom Vrhovnoga suda od 13. studenog 2020. godine odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog organa od 11. prosinca 2017. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je tuženi organ rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu apelantov predmet uputio nadležnoj Liječničkoj komisiji. Dalje je naveo da je nalazom i mišljenjem prvostupanjske liječničke komisije od 6. srpnja 2017. godine, apelantova vojna invalidnost cijenjena ispod 20%. Postupajući po apelantovom prigovoru protiv nalaza i mišljenja prvostupanjske liječničke komisije, drugostupanjska liječnička komisija je na osnovu izvršenog uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju u spisu i neposrednog pregleda apelanta, donijela nalaz i mišljenje od 31. kolovoza 2017. godine, kojim je potvrdila prvostupanjski nalaz i mišljenje u pogledu utvrđenog postotka vojne invalidnosti ispod 20%, kao i dano obrazloženje. S obzirom na takvo činjenično utvrđenje, naveo je da je tuženi organ donio odluku primjenom članka 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti, kao i članaka 3. i 10. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Pri tome je naveo da je ocjena invalidnosti apelanta dana na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje je apelant i ranije cijenjen (kako to propisuje članak 7. stavak 4. Zakon o provođenju kontrole zakonitosti), a liječnička komisija nije našla, sukladno članku 13.a stavak 5. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, da je potrebno pribaviti nove dodatne specijalističke nalaze. Imajući u vidu da je drugostupanjska liječnička komisija postupajući po prigovoru dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojne invalidnosti, na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelanta, koji je na taj način sudjelovao u postupku, Vrhovni je sud naveo da je rješenje tuženog organa u skladu s odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti, Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji i odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Konačno, naveo je da je nalaz i mišljenje drugostupanjske liječničke komisije dostavljen apelantu uz osporeno rješenje, kako to propisuje odredba iz članka 23. stavak 2. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, zbog čega apelant neutemeljeno ističe povredu odredbe iz članka 8. i članka 239. stavak 1. Zakona o upravnom postupku.

2. AP-669/21

6. Ivan Bilinovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokoga Brijega, kojeg zastupa Gordan Stojić odvjetnik iz Mostara, podnio je 25. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 001675 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine.

7. Rješenjem Službe za branitelje iz domovinskoga rada Općine Široki Brijeg (u daljnjemu tekstu: prvostupanjski organ) od 3. srpnja 2006. godine, na koje je dana suglasnost Ministarstva hrvatskih branitelja domovinskoga rata Grude od 9. kolovoza 2006. godine, sukladno Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V. skupine sa 70% vojne invalidnosti.

8. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 26. rujna 2019. godine, ukinuto je konačno rješenje prvostupanjskog organa od 3. srpnja 2006. godine, te upravna stvar riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VIII. grupe s 40% vojne invalidnosti.

9. Presudom Vrhovnoga suda od 14. listopada 2020. godine odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog organa od 26. rujna 2019. godine.

10. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da je tuženi organ po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu apelantov predmet uputio nadležnoj Liječničkoj komisiji. Dalje je naveo da je nalazom i mišljenjem prvostupanjske liječničke komisije od 17. kolovoza 2018. godine apelantova ukupna vojna invalidnost cijenjena je ispod 20%. Nakon što je apelant uložio prigovor drugostupanjska liječnička komisija je na osnovu ponovnog uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju u spisu i neposrednog pregleda apelanta donijela nalaz i mišljenje od 18. prosinca 2018. godine kojim je ukupnu vojnu invalidnost apelanta cijenila u visini od 40%. S obzirom da je drugostupanjska liječnička komisija u nalazu i mišljenju jasno i detaljno obrazložila razloge kako za izmjenu ranijeg nalaza i mišljenja tako i za novu ocjenu vojne invalidnosti u skladu s odredbama članaka 8. i 13. Pravilnika o radu liječničkih komisija po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, Pravilnika o utvrđivanju postotka vojne invalidnosti s Listom postotaka, Vrhovni sud je naveo da je tuženi organ pravilno postupio kad je odluku donio u skladu s odredbama članka 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti, kao i članaka 3. i 10. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Također, naveo je da je ocjena invalidnosti apelanta dana na osnovu vjerodostojne medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje je i ranije cijenjen, s tim što je radi davanja potpunog nalaza i mišljenja pribavljen i novi dodatni specijalistički nalaz, a kako to i propisuje člana 7. stavak 4. i 5. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti. S tim u svezi, naveo je da je liječnička komisija je dala detaljno obrazloženje iz kojih razloga izvorna medicinska dokumentacija ne opravdava primjenu točaka Liste postotaka vojne invalidnosti po kojima je ranije cijenjen, dok se u tužbi ne navodi koja to konkretna medicinska dokumentacija navodno nije uzeta u obzir prilikom ocjene invalidnosti.

3. AP-802/21

11. J. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokoga Brijega, kojeg zastupa Robert Leko odvjetnik iz Širokoga Brijega, podnio je 9. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007799 19 U od 12. studenoga 2020. godine

12. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 30. rujna 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za branitelje iz domovinskoga rata Općine Široki Brijeg od 12. listopada 2005. godine, te je upravna stvar riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VIII. Grupe s 40% vojne invalidnosti.

13. Presudom Vrhovnoga suda od 12. studenoga 2020. godine odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog organa od 30. rujna 2019. godine.

14. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da je tuženi organ, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu apelantov predmet dostavio nadležnoj Liječničkoj komisiji. Dalje je naveo da je nalazom i mišljenjem prvostupanjske liječničke komisije od 21. siječnja 2019. godine apelantova ukupna vojna invalidnost cijenjena u visini od 40%. Postupajući po prigovoru apelanta protiv nalaza i mišljenja prvostupanjske liječničke komisije, drugostupanjska liječnička komisija je na osnovu izvršenog uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju u spisu i neposrednog pregleda apelanta, donijela nalaz i mišljenje od 20. veljače 2019. godine, kojim je potvrdila prvostupanjski nalaz i mišljenje u pogledu utvrđenog postotka vojne invalidnosti u visini od 40%, kao i dano obrazloženje. U pogledu toga, Vrhovni sud je naveo da su liječničke komisije u suglasnim nalazima i mišljenjima dale potpuno, jasno i detaljno obrazloženje razloga kako za izmjenu ranijeg nalaza i mišljenja, tako i za novu ocjenu vojne invalidnosti u skladu s odredbama člana 8. i člana 13.a Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji i Pravilnika o utvrđivanju postotka vojne invalidnosti s Listom postotaka, a na osnovu postojeće vjerodostojne medicinske dokumentacije iz spisa predmeta i neposrednog pregleda apelanta. Stoga Vrhovni sud je naveo da je tuženi organ pravilno postupio kada je na osnovu navedenih suglasnih nalaza i mišljenja nadležnih liječničkih komisija, primjenom članka 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite osporenim rješenjem ukinuo konačno rješenje i upravnu stvar riješio, u skladu sa člankom 3. i 10. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.

4. AP-809/21

15. Rahman Camović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Ismet Burović odvjetnik iz Ilidže, podnio je 12. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 004300 20 U 2 od 4. veljače 2021. godine.

16. Rješenjem Službe za boračka pitanja Općine Ilidža (u daljnjemu tekstu: prvostupanjski organ) od 17. studenog 2004. godine, na koje je dana suglasnost Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo od 10. ožujka 2005. godine, apelantu je i dalje priznato svojstvo ratnog vojnog invalida II. grupe sa 100% vojne invalidnosti sukladno Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.

17. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 24. veljače 2020. godine, ukinuto je konačno rješenje prvostupanjskog organa od 17. studenog 2004. godine, pravne i materijalne posljedice koje je to rješenje proizvelo, te je upravna stvar riješena tako da je apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida III. grupe s 90 % vojne invalidnosti.

18. Presudom Vrhovnoga suda od 4. veljače 2021. godine odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog organa od 24. veljače 2020. godine.

19. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da je tuženi organ po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu pozvao apelanta na pregled pred Liječničkom komisijom u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite. Dalje je naveo da se apelant odazvao na pregled, pa je na osnovu pregleda apelanta i uvida u medicinsku dokumentaciju donesen nalaz i mišljenje Liječničke komisije od 17. srpnja 2017. godine kojim je invalidnost apelanta cijenjena u visini od 90%, III. grupe. Postupajući po apelantovom prigovoru izjavljenom protiv nalaza i mišljenja od 17. srpnja 2017. godine, Liječnička komisija je donijela novi nalaz i mišljenje od 18. prosinca 2017. godine u kome je navela da je izvršila uvid u kompletnu dokumentaciju u spisu, obavila neposredni pregled apelanta, te je konstatirala da je suglasna s nalazom i mišljenjem od 17. srpnja 2017. godine. Vrhovni sud je naveo da je nakon toga tuženi organ u skladu odredbom članka

1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, zatražio reviziju nalaza i mišljenja od 18. prosinca 2017. godine. S tim u svezi, naveo je da je donesen novi nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2019. godine na osnovu uvida u kompletnu dokumentaciju u spisu i obavljenog neposrednog pregleda apelanta, kojim je invalidnost apelanta cijenjena u visini 90%, III. grupe. S obzirom da su Liječnička komisija u revizijskom nalazu od 16. siječnja 2019. godine i Liječnička komisija u nalazu od 18. prosinca 2017. godine, na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelanta, dale potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojne invalidnosti apelanta , Vrhovni sud je naveo da je osporeno rješenje tuženog organa doneseno u skladu s odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, te članka 3. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, kao i odredbama Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Nadalje, naveo je da je neosnovan apelantov prigovor da je tuženi organ morao cijeniti sve ranije nalaze i mišljenja liječničkih komisija sa novim nalazima i mišljenjima liječničkih komisija i navesti zbog čega smatra da određeni nalazi liječničkih komisija imaju jaču pravnu snagu od drugih na osnovu kojih je apelant stekao veća prava. Naime, naveo je da je tuženi organ u osporenom rješenju cijenio sve nalaze liječničkih komisija koji su doneseni u postupku provođenja Zakona o kontroli zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite. Pri tome, naveo je da nalaz i mišljenje donose liječničke komisije koje vrše provjeru, odnosno kontrolu u smislu članka 13. a. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, koja predstavlja provjeru je li nalaz i mišljenje koji je predmet kontrole zasnovan na izvornoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, te je li je i mišljenje koji je predmet kontrole dan skladu s propisima. Stoga, u takvoj situaciji tuženi organ ne može dati jaču pravnu snagu jednom nalazu, u odnosu na drugi.

Spajanje predmeta

20. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-625/21.

Apelacioni navodi

21. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primijeni materijalnog prava. Osim toga, apelant u apelaciji AP-802/21 se pozvao i na povredu zabrane diskriminacije iz članka iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

23. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

24. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijiama, odnose na način na koji su organi uprave i Vrhovni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

25. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Vrhovnoga suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da su osporene odluke zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

26. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-625/21 (Z. G. i drugi) | Sudska praksa | Aktio