Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-290/21 (Alpen Mit d.o.o. Široki Brijeg)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Troškovi i izdaci
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-290/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-290/21, rješavajući apelacije ALPEN - MIT d.o.o. Široki Brijeg, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio ALPEN
- MIT d.o.o. Široki Brijeg protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032751 20 Uvp od 23. decembra 2020. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032751 19 U od 24. septembra 2020. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032762 20 Uvp od 4. januara 2021. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032762 19 U od 5. oktobra 2020.godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032755 20 Uvp od 4.
januara 2021. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032755 19 U od 14. septembra 2020.godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032764 20 Uvp od 5. januara 2021. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032764 19 U od 9.
oktobra 2020. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032750 20 Uvp od 5. januara 2021. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032750 19 U od 10. septembra 2020.godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032752 20 Uvp od 5.
januara 2021. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032752 19 U od 10. septembra 2020.godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032758 20 Uvp od 5. januara 2021. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032758 19 U od 5.
oktobra 2020.godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-290/21; AP-291/21; AP-292/21; AP-294/21; AP-295/21; AP-296/21; AP-297/21
1. Alpen Mit d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 30. januara 2021. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 032751 20 Uvp od 23. decembra 2020. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 032751 19 U od 24. septembra 2020. godine (u odnosu na predmet AP- 290/21), Presude Suda BiH broj S1 3 U 032762 20 Uvp od 4. januara 2021. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 032762 19 U od 5. oktobra 2020.godine (u odnosu na predmet AP-291/21), Presude Suda BiH broj S1 3 U 032755 20 Uvp od 4. januara 2021. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 032755 19 U od 14. septembra 2020.godine (u odnosu na predmet AP-292/21), Presude Suda BiH broj S1 3 U 032764 20 Uvp od 5. januara 2021. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 032764 19 U od 9. oktobra 2020.godine (u odnosu na predmet AP-294/21), Presude Sud BiH broj S1 3 U 032750 20 Uvp od 5. januara 2021. godine i Presude Sud BiH broj S1 3 U 032750 19 U od 10. septembra 2020.godine (u odnosu na predmet AP-295/21), Presude Suda BiH broj S1 3 U 032752 20 Uvp od 5. januara 2021. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 032752 19 U od 10. septembra 2020.godine (u odnosu na predmet AP-296/21), te Presude Suda BiH broj S1 3 U 032758 20 Uvp od 5. januara 2021. godine i Presude Sud BiH broj S1 3 U 032758 19 U od 5. oktobra 2020.godine (u odnosu na predmet AP-297/21).
2. Presudama vijeća za upravne sporove Suda BiH od 10., 14. i 24. septembra 2020. godine, te od 5. i 9. oktobra 2020.godine uvažene su tužbe apelanta, poništena rješenja tužene Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine od 21. i 22. maja 2019.godine i predmeti vraćeni tuženoj na ponovno rješavanje (stav I izreke). Obavezana je tužena da apelantu naknadi troškove upravnog spora u određenim novčanim iznosima bliže navedenim u izrekama presuda vijeća za upravne sporove (stav II izreke).
3. Osporenim presudama apelacionog upravnog vijeća Suda BiH od 23. decembra 2020. godine, te od 4. i 5. januara 2021. godine odbijeni su apelantovi zahtjevi za preispitivanje sudskih odluka - presuda vijeća za upravne sporove Suda BiH od 10., 14. i 24. septembra 2020. godine, te od 5. i 9. oktobra 2020.godine.
4. U obrazloženju svih osporenih odluka apelaciono upravno vijeće Sud BiH je navelo da je apelant tražio preispitivanje stava II izrekâ presudâ vijeća za upravne sporove Suda BiH i to samo u odbijajućem dijelu, kojim apelantu nisu priznati troškovi sudske takse na tužbu i presudu. Odredbom člana 61. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine je propisano da su troškovi u postupku o upravnim sporovima izdaci učinjeni povodom upravnog spora od njegovog pokretanja do završetka, a da će sud svakom odlukom kojom okončava postupak po upravnom sporu odlučiti ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. Apelantu nisu priznati troškovi sudski taksi na tužbe u iznosima od 100,00 KM, jer apelant nije izvršio uplatu tih troškova, odnosno nije ni imao takve troškove povodom upravnih sporova, pa apelant iste nije mogao ni potraživati u okviru zahtjevâ za naknadu troškova upravnog spora. Dakle, u vrijeme završetka upravnog spora apelant nije imao izdatak u vidu pla ćanja sudske takse na tužbu, niti je pokrenut postupak prinudne naplate.
Apelantov zahtjev za naknadu troškova takse na presudu je odbijen primjenom člana 6. Zakona o sudskim taksama u postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 39/03), jer se u upravnom sporu sudska taksa na presudu pla ća samo ako je tužbeni zahtjev odbijen, što u konkretnom nije slučaj. Stoga, nije bilo osnova u odredbi člana 61. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine da se presudom vije ća za upravne sporove odredi da ove troškove snosi tužena.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta i zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-290/21.
Apelacioni navodi
6. U navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su osporene odluke kojima je apelant odbijen za naknadu troškova sudske takse na tužbu i presudu donesene proizvoljnom i arbitrarnom primjenom procesnog prava. Apelant navodi da je sudska taksa zakonska obaveza koja mora da se plati i da je sud dužan da do zaključenja glavne rasprave traži uplatu čak i one sudske takse za koju do tog momenta nije ni nastala obaveza plaćanja (npr. za prvostepenu sudsku odluku koja nije donijeta ni objavljena), jer se zna da će postojati i da se zbog toga radi o nužnim troškovima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u svojim apelacijama, odnose u suštini, na način na koji je Sud BiH primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Suda BiH (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3366/20 od 28. oktobra 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević