Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-593/21 (J. B. i J. N.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-593/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-593/21, rješavajući apelaciju koju su podnijele Jelica Blažević i Jozefina Novak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Jelica Blažević i Jozefina Novak protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 194515 20 Gvlž od 14. decembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelica Blažević i Jozefina Novak (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zagreba, koje zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnijele su 22. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 194515 20 Gvlž od 14. decembra 2019. godine.
2. Osnovni sud u Banjaluci je Rješenjem broj 71 0 P 194515 14 P od 20. decembra 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 194515 19 Gž od 16. aprila 2019. godine, utvrdio povlačenje tužbe i obavezao apelantice i A.B., kao tužioce, da tuženim (M.Đ. i Ž.Đ) naknade troškove postupka u iznosu od 2.044,57 KM.
3. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 Mal 194515 19 Gvl od 1. oktobra 2019. godine odbio prijedlog apelantica i A.B. za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 194515 19 Gž od 16. aprila 2019. godine. Odbio je zahtjev apelantica i A.B. za naknadu troškova sastava prijedloga u iznosu od 1.575,00 KM, kao i zahtjev tuženih za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog u iznosu od 1.974,38 KM.
4. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 P 194515 20 Gvlž od 14. decembra 2019. godine odbio žalbe apelantica i A.B. i potvrdio rješenje Okružnog suda od 1. oktobra 2019. godine. Odbio je zahtjev apelantica i A.B. za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 900,00 KM. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da apelantice i A.B. prijedlog za ponavljanje postupka zasnivaju na članu 255. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, budući da je sud utvrdio rješenjem povlačenje tužbe iako su one blagovremeno podnijele prijedlog za odgodu ročišta iz opravdanih razloga, zbog prisustva punomoćnika na drugom ročištu. Ove iste navode punomoćnik apelantica je isticao i u žalbi protiv rješenja od 20. decembra 2018. godine, o čemu je odlučio ovaj sud rješenjem od 16. aprila 2019. godine. Pravilno prvostepeni sud nije odgodio ročište koje je unaprijed zakazano i o čemu je punomoćnik apelantica bio uredno obavješten. Punomoćnik apelantica je imao zakazanih više ročišta za isti dan, ali to ne znači da na pripremno ročište nisu mogle doći apelantice ili ovlastiti drugog punomoćnika da ih zastupa na pripremnom ročištu, odnosno dati odobrenje svom punomoćniku da u zamjenu pošalje drugog advokata. Punomoćnik apelantica je već preuzeo obavezu za zastupanje u drugim predmetima, zbog čega je bio dužan da obavijesti sud o tome najkasnije osam dana prije održavanja ročišta, a ne dan prije zakazanog ročišta. Osnovom navedenog, Okružni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantice su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice navode da „postupajući sudija u parničnom postupku nije uvažila činjenicu da je punomoćnik apelanata 20. decembra 2018. godine imao zakazana tri različita ročišta, dva pred Osnovnim sudom i jedno pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci, te da su „apelantice 18. decembra 2018.godine dostavile sudu podnesak u kojem su istakle da punomoćnik nije u i mogućnosti da pristupi na zakazano pripremno ročište zbog ranije zakazanih ročišta“. Apelantice navode da je „Osnovni sud zakazao ročište za 20. decembar 2018. godine, dakle nekoliko godina nakon podnošenja tužbe, a da pri tome apelanticama nije dostavio odgovor na tužbu, da je rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 194515 20 Gvlž od 14. decembra 2019. godine dostavljeno apelanticama godinu dana kasnije, tačnije 21. decembra 2020.godine, što je sve za posljedicu imalo i povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantica iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a time ni navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantica iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević