Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-613/21 (E.K.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-613/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-613/21, rješavajući apelaciju koju je podnio E. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio E. K.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 326445 20 Gvlž od 2. decembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. E. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Austrije, kojeg zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću "Nedžad E. Beća" iz Sarajeva, podnio je 23. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 326445 20 Gvlž od 2. decembra 2020. godine.
2. Općinski sud u Sarajevu je Presudom zbog propuštanja broj 65 0 P 326445 13 P od 20. maja 2014. godine utvrdio da su tužioci (H.K., Z.Č., S.K., M.K. i N.S. rođ. K.) na jednake suvlasničke dijelove od po 1/5 stekli pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama (bliže označenim u izreci ove presude), što su tuženi (S.H., S.H., Z.H., H.H., H.H., Š.H., M.H., Đ.H., F.M., B.H., T.H., F.H., M.M., M.H. i E.H.) dužni priznati i trpiti da se tužioci u zemljišnim knjigama ovog suda upišu kao vlasnici na svim njihovim idealnim suvlasničkim dijelovima.
3. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 326445 17 Gvl od 22. maja 2020. godine odbacio kao nedopušten prijedlog apelanta od 21. septembra 2017. godine za ponavljanje postupka završenog pravosnažnom presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 326445 13 P od 20. maja 2014. godine.
4. Kantonalni sud je osporenim rješenjem od 2. decembra 2020. godine odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda od 22. maja 2020. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da prijedlog za ponavljanje postupka može podnijeti samo stranka koja je učestvovala u prvostepenom postupku u kojem je donesena pravosnažna presuda (član 255. tačka 2. Zakona o parničnom postupku). S obzirom da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojem nije bio označen ni kao tužilac ni kao tuženi, odnosno u kojem nije bio stranka, to je prijedlog izjavljen od strane neovlaštenog lica, zbog čega je odbačen kao nedopušten. Tužioci koji su podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama mogli su svojim zahtjevima raspolagati samostalno, nezavisno jedna od drugog, odnosno nisu nužni suparničari, pa apelant nije ni trebao biti obuhvaćen tužbom. Također, apelant prije donošenja presude zbog propuštanja, iako je bio upisan kao posjednik, nije se mogao smatrati suvlasnikom nekretnine, jer nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik. Apelantu, u svakom slučaju, ostaje mogućnost da u posebnim postupcima dokazuje svoja prava na imovinu i ostvaruje prava za koja smatra da mu pripadaju. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja, osnovom člana 260. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je „Iz katastarskih podataka vidljivo da je apelant bio suposjednik predmetnih nekretnine sa dijelom od ¼, te da su tužiocu znali za prava apelanta na predmetnim nekretninama, ali ga iz njima znanih razloga nisu označili kao stranku u postupku (ni kao tuženog ni kao tužioca)“. Apelant navodi da „postupajući sudija nije uzeo u obzir činjenicu da je apelant morao biti stranka u postupku obzirom da je upisan kao posjednik parcele, odnosno da je propustio utvrditi da se radi o nužnim suparničarstvu“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević