Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2146/20 (AC FOOD d.o.o. Velika Kladuša)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2146/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 2146/20, rješavajući apelaciju AC FOOD d.o.o. Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio AC FOOD d.o.o. Velika Kladuša.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 I 024016 13 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Cazinu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 20 0 I 024016 13 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu AC FOOD d.o.o. Velika Kladuša isplati iznos od 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Cazinu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1AC FOOD d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnio je 26. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 20 0 I 024016 13 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. jula 2020. i 10. marta 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3Općinski sud je 16. jula 2020. i 18. marta 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene 5Na prijedlog tražioca izvršenja E. Š., zastupanog po punomoćniku advokatu Jadranki Lojić, Općinski sud je 20. maja 2009. godine donio rješenje o izvršenju određujući izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika (Agrokomerc d.d. Velika Kladuša). Odlučujući o prigovoru izvršenika, Općinski sud je 30. aprila 2014. godine donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud u Bihaću je 5. aprila 2016. godine donio rješenje kojim je žalbu izvršenika odbio kao neosnovanu.
6Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je u toku postupka izvršen popis pokretnih svari izvršenika (proizvodne mašine), koje je procijenio vještak mašinske struke, te da su predmetnom izvršnom postupku u međuvremenu pripojeni predmeti još nekolicine radnika – tražilaca izvršenja. Osporeni postupak
1. Na osnovu Ugovora o ustupanju potraživanja broj OPU-IP 596/2017. godine tražilac izvršenja E. Š. je u potpunosti ustupio svoja potraživanja apelantu. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 30. novembra 2018. godine održao prvo javno nadmetanje u kojem je ponuđač – apelant sa iznosom od 76.000,00 KM proglašen kupcem i nosiocem prava za licitirane stvari od rednog broja 1-11.
2. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnom slučaju nije bilo viših ponuda, da je apelant proglašen kupcem, te da je odredio da se ne vrši uplata ponuđenog iznosa jer će on biti umanjen od ukupnog novčanog potraživanja.
7Apelant je 17. decembra 2018. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da je 30. novembra 2018. godine održana prodaja pokretnih stvari, da je proglašen najpovoljnijim ponuđačem, te da ima prvenstveno založno pravo na pokretnim stvarima koje su predmet izvršnog postupka. Predlaže da Općinski sud donese rješenje o dosudi pokretnih stvari apelantu imajući u vidu da njegova potraživanja na dan 30. novembar 2018. godine iznose 76.390,03 KM, i to po osnovu glavnog duga, zakonske zatezne kamate na glavni dug, troškova parničnog postupka, te kamate na troškove parničnog postupka određene Rješenjem o izvršenju broj 020-0-1-09-00/2641 od 20. maja 2009. godine. Imajući u vidu da ne mora polagati postignuti iznos cijene, apelant je naveo da se u cijelosti smatra namirenim, te traži da Općinski sud donese rješenje o dosudi. 8Općinski sud je 2. septembra 2019. godine apelantu dostavio obavještenje da u konkretnom predmetu ima 19 tražilaca izvršenja protiv izvršenika „Agrokomerc” d.o.o. Velika Kladuša i da su prodate pokretne stvari izvršenika koje nisu dovoljne da bi namirile sve tražioce izvršenja, pa čak ni apelanta, a da je podnijet pismeni podnesak sa izjašnjenjem o namirenju. Navodi da se iz prodajne cijene pokretnih stvari moraju u određenom dijelu namiriti i drugi tražioci izvršenja koji imaju jednaka prava kao i apelant, te da će sud prvenstveno provesti određene radnje radi pravilnog donošenja rješenja o dosudi i na kraju namirenja svih tražilaca izvršenja.
9Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije donio rješenje o dosudi, a da će po njegovom donošenju održati ročište za diobu cijene prije donošenja rješenja o namirenju.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 10Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je 30. novembra 2018. godine Općinski sud održao ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, te da Općinski sud nije donio rješenje o dosudi u korist apelanta iako je apelant proglašen najpovoljnijim kupcem na ročištu za prodaju. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju 11Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da je 5. februara 2020. godine došlo do promjene postupajućeg sudije. Ukazuje na veliki broj predmeta koji su na rješavanju pred postupajućim sudijom. Ističe da će donijeti rješenje o dosudi, a zatim održati ročište za diobu cijene prije donošenja rješenja o namirenju. V.Relevantni propisi 12U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost 13U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
16Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 17Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
3. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
4. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela 18Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
19U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir 20Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud pri odlučivanju, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja na osnovu Ugovora o ustupanju potraživanja broj OPU-IP 596/2017. godine u potpunosti ustupio svoja potraživanja apelantu. Iz navoda apelacije slijedi da apelant ukazuje isključivo na dužinu trajanja predmetnog postupka od 30. novembra 2018. godine, kada je Općinski sud održao ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko dvije godine i četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 21Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu jer je tokom postupka bilo potrebno izvršiti popis pokretnih svari izvršenika (proizvodne mašine), koje je procijenio vještak mašinske struke, te da su predmetnom izvršnom postupku u međuvremenu pripojeni predmeti još nekolicine radnika – tražilaca izvršenja.
5. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka. Nadalje, analizirajući razmatranu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u periodu dužem od dvije godine i tri mjeseca od dana održavanja prvog javnog nadmetanje u kojem je ponuđač – apelant sa iznosom od 76.000,00 KM proglašen kupcem i nosiocem prava za licitirane stvari (30. novembra 2018. godine) nije proveo niti jednu procesnu radnju, odnosno u konkretnom slučaju (što proizlazi i iz odgovora na apelaciju) nije donio rješenje o dosudi, što nije u skladu s pravom na pravično suđenje, koje obavezuje sud da postupa efikasno i bez nepotrebnog odlaganja. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da Općinski sud u svom odgovoru opravdava svoje nepostupanje u predmetu velikim brojem predmeta za koje je zadužen postupajući sudija. Ustavni sud prihvaća da je ta objektivna okolnosti u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali s druge strane podsjeća na obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete 22U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
23S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 150,00 KM.
24Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. 25Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi 26Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na efikasan pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
27Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
28Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 29Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević