Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-280/21 (J. B. H. i S. Z.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Apelant nije pretrpio značajniju štetu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-280/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-280/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Jasminka Bokan Hajnal i Savan Zec, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (5), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koju su podnijeli Jasminka Bokan Hajnal i Savan Zec protiv Rješenja Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici broj 79 0 Pr 007761 20 Pr od 29. decembra 2020.
godine, zbog toga što apelanti nisu pretrpili značajniju štetu.
OBRAZLOŽENJE
AP-280/21
1. Jasminka Bokan Hajnal (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Savan Zec advokat iz Kozarske Dubice, podnijela je 27. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 79 0 Pr 007761 20 Pr od 29. decembra 2020. godine.
AP-281/21
2. Savan Zec (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, podnio je 27. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 79 0 Pr 007761 20 Pr od 29. decembra 2020. godine.
3. Osnovni sud je Rješenjem broj 79 0 Pr 007761 20 Pr od 19. oktobra 2020. godine oslobodio apelanticu, kao okrivljenu prekršajne odgovornosti za prekršaj iz člana 16. stav 1 Zakona o javnom redu i miru. Istim rješenjem je odredio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava Republike Srpske.
4. Apelant, postupajući kao branilac apelantice, a po okončanju ovog prekršajnog postupka, podnio je zahtjev za donošenje rješenja o određivanju naknade troškova odbrane u iznosu od 805,58 KM, te predložio da se navedeni troškovi isplate na račun apelantice.
5. Osnovni sud je Rješenjem broj 79 0 Pr 007761 20 Pr od 15. decembra 2020. godine dosudio apelantu, kao braniocu apelantice u ovom predmetu, troškove zastupanja, odnosno odbrane u ukupnom iznosu od 735,38 KM, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova zastupanja odbijen kao neosnovan. Odredio je da će se navedeni iznos isplatiti iz budžetskih sredstava na račun apelantice. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da apelantu kao advokatu pripada naknada i to za zastupanje na usmenom pretresu 7. oktobra 2020. godine od 200,00 KM, paušal od 50,00 KM, naknada za vrijeme jedan sat 60,00 KM, PDV 17% u iznosu od 52,70 KM, troškovi vještačenja u iznosu od 332,00 KM i naknada apelantici za upotrebu vlastitog automobila na relaciji Prijedor - Kozarska Dubica - Prijedor, ukupno 67,8 km, u visini od 30% po cijeni goriva ukupno 40,68 KM, odnosno ukupno 735,38 KM, a sve u skladu sa tarifnim br. 3., 9. i 12. Tarife o nagradama i naknadi za rad advokata.
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 79 0 Pr 007761 20 Pv od 29. decembra 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelantice izjavljenu protiv navedenog rješenja. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud naveo da rješenjem od 15. decembra 2020. godine apelantu, kao braniocu apelantice, nisu priznati troškovi zastupanja na usmenom pretresu održanom 7. oktobra 2020. godine za preostali sat odsustva apelanta iz kancelarije na taj dan u iznosu od 60,00 KM i PDV u iznosu od 10,20 KM, jer je usmeni pretres trajao 40 minuta, pa je zahtjev za naknadu troškova zastupanja preko dosuđenog iznosa odbio kao neosnovan. Odredbom člana 2., tarifni broj 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata propisano je da braniocu pripada nagrada za vrijeme za svaki započeti sat odsustva iz kancelarije zbog prisustva na ročištu, pretresu ili raspravi. Osnovni sud je naveo da apelant tumači citiranu odredbu na način da prvi započeti sat predstavlja period od 09,00 do 10,00 sati, a drugi sat od 10,00 do 11,00 sati, te da mu prema tome za prisustvo pretresu u periodu od 09,30-10,10 časova pripada nagrada za 2 sata, što je potpuno pogrešno tumačenje navedene podzakonske norme.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporava ista odluka, donesena u istom postupku, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija br. AP-280/21 i AP-281/21 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-280/21.
Apelacioni navodi
8. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica u predmetu broj AP-280/21 navodi da „…se dispozitivom rješenja troškovi odbrane moraju dosuditi apelantici lično, a ne njenom braniocu“. Apelanti navode da je apelantica osporenim rješenjem oštećena za iznos od 60,00 KM + PDV u iznosu od 10,20 KM, što ukupno iznosi 70,20 KM. Apelant u predmetu broj AP-281/21 navodi da prvi započeti sat predstavlja period 09,00 - 10,00 sati, jer je usmeni pretres otvoren u 09,30 časova, a da drugi započeti sat predstavlja period 10,00 - 11,00 sati, jer je usmeni pretres završen u 10,10 sati.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(5) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje ljudskih prava, kako je to definisano u Ustavu, zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu.
10. Ustavni sud najprije mora ocijeniti da li su u konkretnom slučaju apelanti "pretrpili značajniju štetu". Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ova ocjena donosi za svaki slučaj pojedinačno, imajući u vidu specifične okolnosti svakog predmeta. Uvažavajući eventualni značaj predmeta za apelante, Ustavni sud ukazuje da povreda ustavnih prava mora podrazumijevati određeni nivo težine i ozbiljnosti da bi bila meritorno razmatrana pred ovim sudom. Procjena tog nivoa zavisi od okolnosti svakog slučaja, koje obuhvataju kako subjektivnu percepciju apelanta, tako i objektivni karakter predmeta. Dakle, subjektivni osjećaj apelanata o postojanju i važnosti navodne povrede ustavnih prava mora biti opravdan i sa objektivnog stanovišta, što u ovom predmetu nije slučaj. Po ocjeni Ustavnog suda, navodi i razlozi apelacija su takve prirode da ne ukazuju da su apelanti pretrpili značajniju štetu u smislu prvog kriterija člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, Ustavni sud mora ocijeniti dopustivost predmetne apelacije u svjetlu drugog kriterija sadržanog u ovom osnovu dopustivosti, odnosno da li poštivanje ljudskih prava kako je to definirano u Ustavnu Bosne i Hercegovine zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu. Ovaj kriterij služi kao zaštitni mehanizam, na osnovu kojeg će Ustavni sud nastaviti ispitivanje apelacije u meritumu čak i ako ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu, ukoliko za to postoji odgovarajući interes poštivanja ljudskih prava. Ocjenjujući okolnosti ovog predmeta u smislu navedenog kriterija, Ustavni sud smatra da okolnosti ovog predmeta ne pokreću niti jedno pitanje poštivanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacija u meritumu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Korolev protiv Rusije, Odluka o dopustivosti broj 25551/05 od 1. jula 2010. godine, te Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3533/17 od 11. oktobra 2017. godine i AP-1751/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije pretrpio značajniju štetu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević