Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-868/21 (M.K.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-868/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-868/21, rješavajući apelaciju koju je podnio M. K., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. K.

protiv Rješenja Okružnoga javnoga tužiteljstva Banjaluka broj T13 0 KTP 0050551 21 od 25. veljače 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. K. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojega zastupa Rade Ćulibrk, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 15. ožujka 2021 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga javnoga tužiteljstva Banjaluka (u daljnjemu tekstu: Okružno tužiteljstvo) broj T13 0 KTP 0050551 21 od 25. veljače 2021. godine.

2. Naredbom o obustavi istrage Okružnog tužiteljstva od 14. prosinca 2020. godine obustavljena je istraga protiv osumnjičenoga S.P., zbog kaznenoga djela Krađa iz čl. 224. st. 1. Krivičnoga zakonika (u daljnjemu tekstu: KZ) i kazneno djelo Oštećenje računarskih podataka i programa iz čl. 407. st. 2. KZ, jer je na temelju rezultata provedene istrage utvrđeno da djelo koje je osumnjičeni počinio nije kazneno djelo.

3. Rješenjem Okružnoga tužiteljstva od 25. veljače 2021. godine pritužba apelanta, izjavljena protiv naredbe o obustavi istrage Okružnoga tužiteljstva od 14. prosinca 2020. godine, odbijena je kao neutemeljena.

4. U obrazloženju osporene odluke Okružno je tužiteljstvo istaklo da je 25. veljače 2020. godine, odlučujući o podnesenoj pritužbi, ured okružnoga javnoga tužitelja izvršio uvid u spis predmeta i naredbu o obustavi istrage, te izvršio analizu cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u predmetnome spisu, u cilju utvrđivanja utemeljenosti navoda. Okružno je tužiteljstvo istaklo da, analizirajući sadržaj kaznene prijave apelanta, nesporno se može zaključiti da je prijava podnesena protiv S.P. i M.M., dok njome nisu obuhvaćene osobe D.M. i Z.G., u odnosu na koje osobe pritužba navodi da se radi o suizvršiteljima kaznenoga djela koja se stavljaju na teret S.P. Okružno je tužiteljstvo istaklo da je postupajući tužitelj pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se u radnjama osumnjičenoga S.P. ne stječu sva bitna obilježja kaznenoga djela koja mu se stavljaju na teret, već da u konkretnomu slučaju se može smatrati da postoji građansko-pravni odnos, odnosno spor između apelanta i toga osumnjičenoga, te tvrtke „Consulting“ d.o.o. Banjaluka i eventualno nekih trećih osoba. Okružno je tužiteljstvo istaklo da je postupajući tužitelj naveo da u takvomu postupku pred sudom stranke imaju mogućnost da izvode dokaze i utvrđuju sve sporne činjenice koje se odnose na reguliranje međusobnih odnosa, prava i obaveza, dugovanja i potraživanja, zatim prava vlasništva ili suvlasništva nad pokretnom i nepokretnom imovinom navedene tvrtke itd. Okružno je tužiteljstvo istaklo da ovakav zaključak iznesen u naredbi u obustavi istrage koja se pobija pritužbom prihvata i ured okružnoga javnoga tužitelja. Okružno je tužiteljstvo istaklo da nalazi da su neutemeljeni prigovori apelanta da je tužitelj prilikom donošenja pobijane odluke propustio pravilno cijeniti sve prikupljene dokaze. Okružno je tužiteljstvo istaklo da su prilikom donošenja pobijane odluke pravilno analizirani i cijenjeni prikupljeni dokazi i da je slijedom takve analize i ocjene postupajući tužitelj sukladno odredbi čl. 232. st. 1. toč. a) Zakona o kaznenome postupku pravilno zaključio da iz prijave i pratećih spisa očigledno je da prijavljeno djelo nije kazneno djelo.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te prava na priziv u kaznenim stvarima iz članka 2. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog donošenja osporenoga rješenja Okružnoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Konačno, glede navoda apelanta o povredi prava na priziv u kaznenim stvarima iz članka 2. Protokola broj 7. uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da su navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-868/21 (M.K.) | Sudska praksa | Aktio