Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4779/19 (E.I.)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Troškovi postupka
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4779/19

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4779/19, rješavajući apelaciju E.I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija E.I. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Mal 060726 15 Gž od 15.

novembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Mal 060726 14 Mal od 30. jula 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. E.I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 9. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 Mal 060726 19 Rev od 22. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Mal 060726 15 Gž od 15. novembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Mal 060726 14 Mal od 30. jula 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP 7719/18 od 13. februara 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelaciju broj AP 7719/18 koju je apelant podnio 26. decembra 2018. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj 33 0 Mal 060726 15 Gž od 15. novembra 2018. godine, jer je apelant protiv navedene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu o kojoj u vrijeme rješavanja o podnesenoj apelaciji nije bila donesena konačna odluka. U obrazloženju odluke Ustavni sud je konstatirao da, nakon njenog donošenja, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost ponovno podnijeti apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) Ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i tužioca S.B. zatraženo je 14, odnosno 15. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i tužilac su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 21. do 28. oktobra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Tužilac, advokat S.B. je 2. oktobra 2014. godine podnio tužbu protiv apelanta kao tuženog radi isplate duga, odnosno naknade troškova na ime preduzetih profesionalnih pravnih radnji u svojstvu kvalificiranog punomoćnika. Tužilac je u toku postupka uredio tužbeni zahtjev na način da je od apelanta potraživao iznos od 441,22 KM.

7. Apelant je dostavio odgovor na tužbu 13. oktobra 2014. godine.

8. Općinski sud je pripremno ročište održao 29. decembra 2014. godine, a ročište za glavnu raspravu je zakazao za 16. februar 2015. godine, ali je ročište odgođeno.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 Mal 060726 14 Mal od 22. aprila 2015. godine postupak je vraćen u fazu pripremnog ročišta, koje je zakazano za 21. maj 2015. godine.

10. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je 29. decembra 2014. godine održao pripremno ročište i zakazao glavnu raspravu. Međutim, kako je u međuvremenu predmet dodijeljen drugom postupajućem stručnom saradniku, to je sud donio odluku kao u izreci rješenja.

11. Općinski sud je pripremno ročište održao 21. maja 2015. godine, a ročište za glavnu raspravu 1. jula 2015. godine.

12. Presudom Općinskog suda broj 33 0 Mal 060726 14 Mal od 30. jula 2015. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužioca, pa je apelant obavezan da tužiocu isplati iznos od 280,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Istom presudom obavezan je tužilac da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 192,68 KM.

13. U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da tužiocu nisu priznati troškovi za sastavljanje tužbe, za zastupanje na pripremnom ročištu 29. decembra 2014. godine, te za zastupanje na pripremnom ročištu 21. maja 2015. godine, jer je tužilac sam sastavio i izradio tužbu, a na pripremnim ročištima su ga zastupali pripravnici u njegovoj advokatskoj kancelariji, pa tužilac nema prava na naknadu troškova prema advokatskoj tarifi.

14. Apelant je 6. augusta 2015. godine podnio žalbu na prvostepenu presudu.

15. Općinski sud je 17. augusta 2015. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na postupanju po žalbi.

16. Apelant je 23. juna 2017. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2555/17 zbog dužine trajanja postupka koji je, radi isplate duga, pred Općinskim sudom pokrenut tužbom od 2. oktobra 2014. godine, a u tom trenutku je još uvijek bio u toku pred Kantonalnim sudom. Nakon toga Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1184/17 od 7. septembra 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovanu apelaciju broj AP 2555/17 jer je zaključio da još uvijek nije došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

17. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Mal 060726 15 Gž od 15. novembra 2018. godine apelantova žalba je odbijena, a žalba tužioca je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je tužilac obavezan da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 39,95 KM.

18. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da se neosnovano apelantovom žalbom ukazuje da je prvostepena presuda nepravilna i nezakonita zbog nepravilnog zastupanja tužioca u postupku. Naime, Kantonalni sud je naveo da je tačno da je članom 301. ZPP propisano ko može biti punomoćnik stranke i da to, u konkretnom slučaju, ne mogu biti advokatski pripravnici zaposleni kod tužioca koji je advokat. Međutim, iz podataka spisa proizlazi da je tužbu sačinio lično tužilac, te da je 8. decembra 2014. godine tužilac pismeno ovlastio advokata M.G. za zastupanje u tom postupku, koji je pristupio u tom svojstvu na pripremno ročište od 29. decembra 2014. godine, kao i na ročište za glavnu raspravu od 1. jula 2015. godine zajedno sa tužiocem lično, pa činjenica da su na pripremnom ročištu od 29. decembra 2014. godine, kao i 21. maja 2015. godine bili prisutni u ime tužioca, kao punomoćnici, i advokatski pripravnici iz njegova advokatske kancelarije N.M. i E.Dž. (punomoć data 20. maja 2015. godine) nije od utjecaja na pravilnost zastupanja tužioca u tom postupku.

19. Apelant je 14. decembra 2018. godine izjavio reviziju na drugostepenu presudu.

20. Rješenjem Vrhovnog suda broj 33 0 Mal 060726 19 Rev od 22. oktobra 2019. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 15. novembra 2018. godine.

21. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a stavom 3. istog člana da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o predmetu isplate duga za izvršene usluge u iznosu od 280,80 KM sa kamatnim zahtjevom i troškovima parničnog postupka. Budući da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je naveo da revizija po tom zakonskom osnovu nije dozvoljena, pa ju je odbacio kao nedozvoljenu. Osim toga, Vrhovni sud je ocijenio da u predmetnom postupku nema osnova za izuzetno odlučivanje o izjavljenoj reviziji u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP, jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, budući da su tužioca na ročištima pred prvostepenim sudom zastupali njegovi advokatski pripravnici, što je u suprotnosti sa relevantnim odredbama ZPP. S tim u vezi, apelant smatra da Kantonalni sud nije detaljno razmotrio apelantove žalbene razloge i da je dao proizvoljno obrazloženje, kao i da je Vrhovni sud trebalo da meritorno odluči o reviziji, budući da se radi o pravnom pitanju značajnom za primjenu prava. Osim toga, apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ i traži naknadu nematerijalne štete.

b)Odgovor na apelaciju

23. Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod svoje odluke, da smatra da apelantova prava nisu povrijeđena u postupku pred Vrhovnim sudom, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

24. Kantonalni sud je naveo da u svemu ostaje kod činjeničnih i pravnih razloga navedenih u drugostepenoj presudi, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

25. Općinski sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka, te je naveo da je prvostepeni postupak vođen i okončan u razumnom roku, pa samim tim apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno, a nisu povrijeđena ni druga navedena prava.

26. Tužilac je, prije svega, naveo da apelant nije platio izvršene advokatske usluge, da je po prijemu odluke po reviziji apelantu uplatio novčani iznos na koji je obavezan na ime naknade troškova postupka, te da smatra da su u potpunosti neosnovani apelantovi navodi o povredi njegovih prava.

V.Relevantni propisi

27. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 301. stav (1) (1) Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili zaposleni kod službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i, za pravna lica zaposleni kod tog pravnog lica, a za fizička lica bračni odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini.

VI.Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

30. Ustavni sud zapaža da apelant u konkretnom slučaju osporava, između ostalog, i Rješenje Vrhovnog suda broj 33 0 Mal 060726 19 Rev od 22. oktobra 2019. godine (koje je apelant primio 21. novembra 2019. godine) kojim je njegova revizija odbačena kao nedopuštena. Međutim, konačna odluka u ovom predmetu je Presuda Kantonalnog suda broj 33 0 Mal 060726 15 Gž od 15. novembra 2018. godine kojom je meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu, pa će Ustavni sud apelantove navode ispitati u odnosu na tu presudu. Stoga, Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podnošenja apelacije uzima u obzir datum kada je podnesena apelacija broj AP 7719/18 koja je odbačena kao preuranjena (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 4002/16 od 19. aprila 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to da je osporena presuda Kantonalnog suda donesena 15. novembra 2018. godine, a da je apelacija broj AP 7719/18 podnesena 26. decembra 2018. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

33. Iako apelant osporava i rješenje Vrhovnog suda i presude Kantonalnog i Općinskog suda, Ustavni sud naglašava da će, budući da je revizija bila neefektivan pravni lijek, apelantove navode ispitati isključivo u vezi s osporenim presudama Kantonalnog i Općinskog suda. Pravo na pravično suđenje

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] aU odnosu na osporene odluke

36. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su u predmetnoj pravnoj stvari proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, odnosno da su tužioca na ročištima zastupali njegovi pripravnici iz advokatske kancelarije, a što je u suprotnosti sa odredbama člana 301. ZPP. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

37. Imajući u vidu navedene stavove, a dovodeći ih u vezu sa apelacionim navodima, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud dao jasno i detaljno obrazloženje u pogledu primjene relevantnih propisa. Naime, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja drugostepene presude proizlazi da je Kantonalni sud detaljno obrazložio da je tužilac u predmetnom postupku lično sačinio tužbu, te da je pismeno ovlastio advokata M.G. da ga zastupa u predmetnom postupku, koji je u ime tužioca pristupao na zakazana ročišta, zbog čega na pravilnost zastupanja tužioca nije od utjecaja činjenica da su na pripremnim ročištima bili prisutni i pripravnici iz advokatske kancelarije tužioca (punomoć data 20. maja 2015. godine). Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju, odnosno da su ispoštovane garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, neosnovani.

bU odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela

39. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

40. Ustavni sud zapaža da je tužba u predmetnom postupku podnesena 2. oktobra 2014. godine, a da je Kantonalni sud odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku donio 15. novembra 2018. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao četiri godine i jedan mjesec, što je period koji će Ustavni sud razmatrati.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

41. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetnom postupku obavezan da tužiocu isplati iznos od 280,80 KM (naknada troškova na ime preduzetih profesionalnih pravnih radnji u svojstvu kvalificiranog punomoćnika), sa zakonskom zateznom kamatom, a da je tužilac obavezan da apelantu isplati na ime troškova postupka iznos od 39,95 KM. Nadalje, Ustavni sud nalazi da se radi o postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud ne smatra da se radi o složenom predmetu.

42. Analizirajući ponašanje redovnih sudova Ustavni sud, prije svega, uočava da su u okviru analiziranog perioda redovni sudovi donijeli dvije meritorne i jednu procesnu odluku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 2. oktobra 2014. godine, a da je prvostepena presuda donesena 30. jula 2015. godine, dakle, prvostepeni postupak je trajao deset mjeseci. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 17. augusta 2015. godine, a da je predmetni postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 15. novembra 2018. godine, dakle, nakon tri godine i tri mjeseca. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, iako je primjetno da je drugostepeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao nešto duže, sagledavajući postupak u cjelini, koji je ukupno trajao četiri godine i jedan mjesec, Ustavni sud zaključuje da nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

43. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

44. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da se apelantove tvrdnje o povredi ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljnoj primjeni prava, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu odredaba člana

301. ZPP. Osim toga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi da je dužina postupka, koji nije hitne prirode, a koji je ukupno trajao četiri godine i jedan mjeseci, u okviru kojeg perioda su donesene dvije meritorne i jedna procesna odluka, prešla granice „razumnog roka“.

46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4779/19 (E.I.) | Sudska praksa | Aktio