Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-813/20 (O. M.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-813/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-813/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Olja Mrđen, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Olje Mrđen podnesena zbog duljine trajanja postupka u kojem je doneseno Rješenje Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 263678 19 Mal 2 od 26.

veljače 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Olja Mrđen (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 2. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnome roku u predmetu Osnovnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 Mal 263678 19 Mal 2.

2. Apelantica je 12. srpnja 2017. godine podnijela tužbu Osnovnome sudu protiv tuženika (Č.J.), radi isplate duga (v. sp. 150,00 KM).

3. Rješenjem Osnovnoga suda od 6. ožujka 2019. godine odlučeno je da se tužba apelantice smatra povučenom.

4. Rješenjem Okružnoga suda od 21. kolovoza 2019. godine priziv apelantice je uvažen, rješenje Osnovnoga suda od 6. ožujka 2019. godine je ukinuto i predmet je vraćen prvostupanjskome sudu na ponovni postupak.

5. Rješenjem Osnovnoga suda od 26. veljače 2020. godine odlučeno je da se tužba apelantice smatra povučenom. U obrazloženju odluke Osnovni je sud istakao da na pripremnome ročištu zakazanome 26. veljače 2020. godine nije pristupila uredno obaviještena apelantica, kojoj je poziv za ročište uredno dostavljen 14. veljače 2020. godine, a tuženik nije zahtijevao da se ročište održi. Osnovni je sud istakao da je čl. 84. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano da ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj, a bio je uredno obaviješten, smatrati će se da je tužba povučena, osim ako tuženik ne zahtijeva da se ročište održi.

6. Rješenje Osnovnoga suda od 22. veljače 2020. godine dostavljeno je apelantici 13. ožujka 2020. godine, a prema stanju spisa apelantica nije izjavila priziv na ovo rješenje.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica u predmetnoj apelaciji navodi da postupajući sudac nije zakazao raspravu u zakonskome roku, a nakon što je Osnovni sud zaprimio rješenje Okružnoga suda od 21. kolovoza 2019. godine, kojim je predmet vraćen na ponovni postupak Osnovnome sudu.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

10. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnome roku predstavlja samo jedan od segmenata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu članka 18. Pravila Ustavnoga suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju tijekom trajanja postupka pred redovitim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnome sudu da razmatra apelaciju samo glede duljine postupka, kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke, što je osnovni smisao i krajnji cilj svakoga sudskoga postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskome roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnome postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni bi sud ovaj segment prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma, koji omogućava Ustavnome sudu da tijekom trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovitim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje jamstava koje pruža ovaj članak dovelo bi do toga da bi redoviti sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojima apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnome roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pokretati i ustrajavati na vođenju ovakvih postupaka, s nadom da će zbog eventualnoga kršenja ovoga prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članku 74. Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. travnja 2017. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

11. U konkretnomu slučaju, apelantica je propustila da sukladno odredbi čl. 233. Zakona o parničnome postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08

- OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13) podnese priziv protiv rješenja Osnovnoga suda od 26. veljače 2020. godine. Dakle, apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove, te samim tim nije ishodila konačnu meritornu odluku, a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Prema tomu, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-813/20 (O. M.) | Sudska praksa | Aktio